Zastupnici Europskog parlamenta usvojili su ovog tjedna u Strasbourgu novu rezoluciju koja poziva na "odgovaranje informacijskom ratu kojeg vodi Rusija".
O čemu se točno radi? Prije glasanja o rezoluciji održana je plenarna sjednica, a u opisu rasprave isticalo se: "Europska unija nalazi se pod sve većim pritiskom dezinformacija od strane država, kao što je Rusija, i ne-državnih aktera, kao što su ISIL, Al-Qaeda i druge nasilne džihadističke terorističke skupine koje promoviraju nasilje kroz uporabu pseudo-novinskih agencija i internetskih trolova kako bi izazvali demokratske vrednote i podijelili Europu".
Drugim riječima, ruski mediji svrstani su u istu prijetnju, u istu rečenicu, kao i najopasnije terorističke organizacije današnjice. To znači da je, prema aktualnom promišljanju EU vodstva, informativni program koji se emitira s Istoka u istom rangu kao i srednjovjekovni fundamentalistički pokret koji je već ranio srce Europe svojim napadima i prouzrokovao nezamislivu patnju narodima Bliskog istoka.
Takve komparacije govore nešto, i o EU vodstvu i o konkretnom informativnom sadržaju koji je meta ove rezolucije.
Kombinacija straha, anksioznosti i paranoje dosegla je već te razine da se ne biraju ni riječi ni potezi - Europa je napadnuta, tvrde, i sada se mora braniti svim sredstvima. Žrtvovati nešto poput slobode govora - do jučer sveto, danas trivijalno - mala je žrtva u ovoj odlučujućoj bitci za opstanak europskih vrednota, tvrdilo se između redaka, a od sada i u punim nedvosmislenim rečenicama.
Bilo bi suvislo pričati o tome da se ideali, baš kao što su sloboda govora i baš kao što je demokracija, cijene i uzdižu samo do trenutka dok daju željene i potrebne rezultate.
1970. predsjednik Čilea postao je Salvador Allende, prvi marksist u povijesti koji je osvojio demokratske izbore, koji je demokracijom, a ne nekakvom krvavom revolucijom, postao vođa naroda. Narod je tako, onim najciviliziranijim oružjem kojeg posjeduje, svojim glasom, odlučio.
"La vía chilena al socialismo" - tako je tvrdio Allende, rekao je da je to pravi put, čileanski put prema socijalizmu. Vjerojatno se nadao da bi tranzicije, obavljene prema udžbeniku, trebale biti pošteđene odmazde. Podsjetimo, samo tri godine ranije, 9. listopada 1967., ubijen je jedan od simbola latinskoameričke socijalističke revolucije, Ernesto Che Guevara, od strane američke CIA-e i njihovih lokalnih suradnika.
Mislio je Allende da će ga glasačke kutije spasiti od takve nezgodne sudbine, ali ništa od toga - demokratskom voljom naroda ili na krilima oružane revolucije, rezultat je jednak - za socijalističke lidere, ako se na ovaj ili onaj način domognu vlasti, smrtna presuda je bila spremna. Tako je i Allende skončao već 11. rujna 1973. u puču kojeg je orkestrirala, još jednom, američka CIA.
Da...
O čemu se točno radi? Prije glasanja o rezoluciji održana je plenarna sjednica, a u opisu rasprave isticalo se: "Europska unija nalazi se pod sve većim pritiskom dezinformacija od strane država, kao što je Rusija, i ne-državnih aktera, kao što su ISIL, Al-Qaeda i druge nasilne džihadističke terorističke skupine koje promoviraju nasilje kroz uporabu pseudo-novinskih agencija i internetskih trolova kako bi izazvali demokratske vrednote i podijelili Europu".
Drugim riječima, ruski mediji svrstani su u istu prijetnju, u istu rečenicu, kao i najopasnije terorističke organizacije današnjice. To znači da je, prema aktualnom promišljanju EU vodstva, informativni program koji se emitira s Istoka u istom rangu kao i srednjovjekovni fundamentalistički pokret koji je već ranio srce Europe svojim napadima i prouzrokovao nezamislivu patnju narodima Bliskog istoka.
Takve komparacije govore nešto, i o EU vodstvu i o konkretnom informativnom sadržaju koji je meta ove rezolucije.
Kombinacija straha, anksioznosti i paranoje dosegla je već te razine da se ne biraju ni riječi ni potezi - Europa je napadnuta, tvrde, i sada se mora braniti svim sredstvima. Žrtvovati nešto poput slobode govora - do jučer sveto, danas trivijalno - mala je žrtva u ovoj odlučujućoj bitci za opstanak europskih vrednota, tvrdilo se između redaka, a od sada i u punim nedvosmislenim rečenicama.
Bilo bi suvislo pričati o tome da se ideali, baš kao što su sloboda govora i baš kao što je demokracija, cijene i uzdižu samo do trenutka dok daju željene i potrebne rezultate.
1970. predsjednik Čilea postao je Salvador Allende, prvi marksist u povijesti koji je osvojio demokratske izbore, koji je demokracijom, a ne nekakvom krvavom revolucijom, postao vođa naroda. Narod je tako, onim najciviliziranijim oružjem kojeg posjeduje, svojim glasom, odlučio.
"La vía chilena al socialismo" - tako je tvrdio Allende, rekao je da je to pravi put, čileanski put prema socijalizmu. Vjerojatno se nadao da bi tranzicije, obavljene prema udžbeniku, trebale biti pošteđene odmazde. Podsjetimo, samo tri godine ranije, 9. listopada 1967., ubijen je jedan od simbola latinskoameričke socijalističke revolucije, Ernesto Che Guevara, od strane američke CIA-e i njihovih lokalnih suradnika.
Mislio je Allende da će ga glasačke kutije spasiti od takve nezgodne sudbine, ali ništa od toga - demokratskom voljom naroda ili na krilima oružane revolucije, rezultat je jednak - za socijalističke lidere, ako se na ovaj ili onaj način domognu vlasti, smrtna presuda je bila spremna. Tako je i Allende skončao već 11. rujna 1973. u puču kojeg je orkestrirala, još jednom, američka CIA.
Da...
