Već godinama na većem dijelu globusa malo gospodarstvo slovi kao najveći pokretač gospodarskog razvitka svake zemlje te je u kapitalističkoj ekonomiji dobilo skoro pa kultni status. Upravo iz takvog načina razmišljanja proizlazi i geslo Europske unije o malom gospodarstvu: 'Putting small businesses first iliti prije svih mala poduzeća'. Na tom tragu još 2008. godine usvojen je značajan dokument; Europska povelja o malim poduzećima (Small Business Act for Europe) koji postaje točka orijentacije s ciljem poticanja doprinosa malih i srednjih poduzeća u prosperitetnijoj Europi. Europska povelja o malim poduzećima odnosi se na sva poduzeća koja su neovisna i imaju manje od 250 zaposlenika, što znači veliku većinu svih europskih poduzeća. Dokument je usmjeren na poboljšanje cjelokupnog pristupa poduzetništvu, nepovratnu misao vodilju i načelo: 'Prvo misliti na male u stvaranju politike – od regulacije u javnim službama preko promicanja rasta malih i srednjih poduzeća, pomažući u rješavanju preostalih problema koji ograničavaju njihov razvoj'.
Značaj ovog sektora ekonomije u EU vidljiv je iz sljedećih činjenica; mala i srednja poduzeća lakše se i brže prilagođavaju promjenama u okruženju, ovaj sektor zapošljava više od dvije trećine ukupno zaposlenih u EU, a osim toga statistika pokazuje da se u posljednjih nekoliko godina broj zaposlenih u malim poduzećima povećao dok se u velikim poduzećima smanjuje. Prema nalazima Europske komisije, mikro, malo i srednje poduzetništvo predstavlja kičmu gospodarstva EU, tvoreći oko 99 posto ukupne ekonomije i zapošljavajući više od 80 milijuna ljudi. Prema kriterijima kategorizacije poduzetništva u EU u mikro poduzetništvo spadaju poduzetničke jedinice koje zapošljavaju do 10 ljudi i imaju godišnji promet (turnover) do 2 milijuna eura, mala poduzeća zapošljavaju do 50 ljudi s godišnjim prometom do 10 milijuna eura, a srednja poduzeća zapošljavaju do 250 ljudi s godišnjim prometom do 50 milijuna eura.
Značaj MSP-a u ekonomskom razvoju
No, nije oduvijek bilo tako, u eri dominacije velikih poduzeća u 1960-ima i 1970-im godinama studije provedene u SAD-u i zapadnoj Europi pokazale su da su mala i srednja poduzeća općenito manje učinkovita u odnosu na velika poduzeća, ista su osiguravala manju razinu kompenzacija zaposlenima i bila su samo marginalno uključena u inovativne aktivnosti. No od početka 1970-ih trendovi razvoja krenuli su u suprotnom smjeru. Velika poduzeća racionaliziraju poslovanje kroz restrukturiranje, outsourcing ili downsizing, a broj vlasnika samostalnih poduzeća raste u OECD državama od 29 milijuna 1972. godine do 45 milijuna u 1998. godini. Od početka 70-ih godina 20. stoljeća započela je najveća ekspanzija MSP-a, koji dobivaju sve značajniju ulogu, a njihova razina konkurentnosti jača, kako u odnosu na velika poduzeća, tako i kroz uključivanje u suvremenu globalizaciju poslovanja.
Kao četiri ključna doprinosa malih poduzeća tržišnom gospodarstvu izdvajaju se otvaranje novih radnih mjesta, doprinos procesu tehnoloških promjena, doprinos regeneraciji zdrave konkurencije između poduzeća različitih veličina unutar grane nacionalnog gospodarstva i na međunarodnom planu, te bogatstvo ponudbenih sadržaja pogotovo na domaćem tržištu. Nove teorije industrijske evolucije (pretežno u prvoj polovici 1990- ih) osigurale su okvir koji poduzetništvo dovodi u pozitivnu vezu s generiranjem ekonomskog rasta, nasuprot tradicionalnim teorijama koje su zastupale stav da poduzetništvo usporava ekonomski rast. Naime, tradicionalni pristup zastupa stav da novo znanje nema važnu ulogu, već rast diktira statična učinkovitost temeljena na iskorištavanju ekonomije obujma. Suprotno tome nove dinamične teorije ističu ulogu znanja koje je neizvjesno, asimetrično i povezano s visokim transakcijskim troškovima, te divergencije nastaju u različitoj procjeni vrijednosti novih ideja. Fokus ovih teorija se prenosi na promjene kao središnji fenomen, uz inovativne aktivnosti kao glavnu manifestaciju promjena. Prevladavajuće mjere utjecaja poduzetništva na ekonomske performanse su: rast zaposlenosti i opstanak, a ostale: prihodi, izvoz, razina plaća, inovativnost i proizvodnost, te povremeno profitabilnost (zbog negativnog utjecaja primjene različitih računovodstvenih pristupa), zadovoljstvo vlasnika i zaposlenika.
Problemi na putu razvoja MSP-a u svim su državama bili oduvijek manje-više isti, prije svega pristup financiranju kao jedan od glavnih problema uz uvijek spominjane visoke poreze, čestu promjenu zakona, sporu i kompliciranu birokraciju kao i pravnu nesigurnost s kojim se suočavaju mali poduzetnici, posebno početnici. Stoga se uvijek iznova postavljalo pitanje, a negdje se još uvijek i postavlja, koliko u razvoju MSP-a mogu pomoći državne i privatne agencije za poduzetništvo. Sudeći po europskim, ali i svjetskim primjerima upravo su agencije, uz banke kao kreditore, glavni zamašnjak razvoja poduzetništva. Tako u većini MSP uspješnih gospodarstava poduzetništvo servisiraju specijalizirane (nad) državne, regionalne, lokalne i privatne agencije, investicijski fondovi s MSP portfeljom i razvojne banke. Oni svojim djelovanjem nastoje ubrzati i pojeftiniti postupak registracije i početak rada pojedinog poduzetništva u roku od 24 do 72 sata, te im nastoje olakšati položaj na tržištu, između ostalog, organiziranjem međunarodne poduzetničke mreže, primjerice SME Global.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
