Priča o nuklearnom potencijalu Sjeverne Koreje traje već dugi niz godina i predmet je brojnih spekulacija. S jedne strane Sjevernu Koreju se naziva tehnološki zaostalom zemljom, dok se s druge ističe kako imaju kapacitet nuklearnim oružjem gađati teritorij SAD-a.
Istina se očito nalazi negdje između ove dvije ekstremne pretpostavke. No, jedna stvar je sigurna, u trenutku kada se počne otvoreno prihvaćati ona teorija koja govori o ugrozi teritorija SAD-a, je trenutak kada će vjerojatno iz pravca SAD-a doći do neke vrste reakcije.
Dio je ovo šire teme koja se svodi na pitanje - može li doći do ponovnog razbuktavanja rata na Korejskom poluotoku? Službeno rat nikada nije ni završio, a onaj koji se u punoj snazi desio 50-ih godina bio je razoran, brutalan i mijenjao je tijek povijesti.
Što se događalo na kojoj "paraleli" Korejskog poluotoka sada je već dio vojne mitologije, ali zaključak je i dalje isti - sve strane uložile su ogromne napore da izvojevaju pobjedu, a u konačnici rat je ostao "neriješen". Iste strane i dalje gledaju na Korejski poluotok kao mjesto velikog sraza, možda više ne toliko ideološkog, no to je manje važno.
Nekoć ujedinjena, a k tome i moćna, Koreja, danas je rascijepana na dvije države, Sjevernu i Južnu Koreju. U Sjevernoj Koreji vlada specifična devijacija državnog ustroja proizašla iz karakteristika SSSR-a i komunističke (tada zaista komunističke) Kine.
Južna Koreja se pak transformirala u kapitalističku silu čije su kompanije danas globalni izazivači. Taj veliki jaz koji se danas osjeća nije baš uvijek bio toliko prisutan. Malo njih se sjeća da je Sjeverna Koreja pred nekoliko desetljeća ekonomski bila snažnija od Južne. Dakako, sfera interesa u kojoj egzistira Južna Koreja prisutna je i danas, podjednako snažna, dok je sfera interesa Sjeverne Koreje nestala s nestankom Sovjetskog Saveza.
Sjeverna Koreja je danas zemlja koja nema namjeru otvoriti se prema ostatku svijeta, bar ne Zapadnog svijeta, jer osjeća da je to brzi put prema unutarnjim nemirima i općoj dezintegraciji. Možda će donekle pratiti aktualni kubanski "eksperiment" pomirenja sa SAD-om, no isti nije ni moguće uspoređivati jer Kuba je puno otvorenija od Sjeverne Koreje.
Sjeverna Koreja i vlasti u Pjongjangu predmet su intenzivne medijske propagande, što ne znači da su sve kritike produkt političke destabilizacije. Štoviše, jako puno toga u Sjevernoj Koreji jednostavno ne funkcionira i nikakva količina ubacivanja kvazi socijalističke retorike neće ublažiti ove deficite. No, propaganda o kojoj govorimo - a imamo je prilike pratiti svugdje - također nije autentičan odraz stvarnosti već ovdje govorimo o selektivnom "medijskom bombardiranju" jedne zemlje koja, bez obzira kakva ona zaista bila, ne želi se podrediti američkim interesima u Aziji.
Ako je propaganda zaista način na koji se anti-demokratske režime treba ocrniti pred ostatkom svijeta, onda bi isti anti-sjevernokorejski izvori trebali poprilično proširiti magnitudu svojeg djelovanja - sve dok se isti nikada i nipošto ne osvrću, primjerice, na ekstremni deficit ljudskih prava u jednoj, SAD-u vrlo podobnoj, Saudijskoj Arabiji, niti će se propagandu moći uvažavati kao legitimni prikaz nečijih nedostataka.
Što se pak tiče spomenutog "nuklearnog dometa", o njemu ne možemo pričati bez da pričamo o propagandi. Naime, ako jednu zemlju pravovremeno demoniziramo, nju će se daleko lakše napasti, izvršiti agresija na nju. U konačnici, to i jest svrha medijske propagande - senzibiliziranje javnosti na vojnu agresiju. Mnogi bi danas, baš zbog medijskog utjecaja, čak i pozdravili početak agresije na Sjevernu Koreju, možda i klicali "bilo je vrijeme".
Tko ih može kriviti? Neinformirani građani se ne snalaze niti na karti svijeta, a mnogi "informirani" svoje informacije crpe iz vrlo pristranih i znatno politički skrojenih izvora.
Sada pak stižu vijesti, očekivano, iz Južne Koreje, koje govore kako je Sjeverna Koreja uspjela razviti nuklearne rakete koje su već u stanju ciljati američko kopno. Iz Seoula također tvrde kako je Pjongjang nabavio i tone plutonija tzv. "oružane razine".
Južnokorejsko ministarstvo obrane objavilo je dokument u kojem se navodi kako je Sjeverna Koreja "znatno napredovala u tehnologiji, naročito po pitanju balističkih raketa".
Točno je da je Sjeverna Koreja izvela niz testova s raketama dalekog dometa, no još uvijek nema nikakvih naznaka da bi te rakete bile opremljene za potencijalni nuklearni napad.
Jedna stvar je sigurna, informacije koje stižu iz Seula teško je uzeti kao vjerodostojne. Spomenimo i to kako je Južna Koreja još u svibnju prošle godine tvrdila kako će njihov sjeverni susjed "vrlo uskoro" izvesti novi nuklearni test, pa se isti nikada nije dogodio. Neki čak tvrde kako Sjeverna Koreja namjerno "pušta" lažne informacije kako bi zbunili svoje protivnike.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
