Novi rat je na pomolu: Turska se sprema na invaziju, je li ovo presudni trenutak ne samo za ujedinjenje Damaska i Kurda već i početak rješavanja sve 3 situacije koje sprečavaju potpunu sirijsku pobjedu?

Nakon što je sirijska vojska porazila militante poduprijete od strane Zapada i regionalnih sila, aktivna faza rata u Siriji zapravo je završena, a od toga je sad već prošlo par godina. No, da bi Damask mogao proglasiti pobjedu u ratu i da bi rat konačno bio završen preostalo je još nekoliko važnih koraka, zapravo tri.

Prvo - militanti s juga zemlje još uvijek nisu posve poraženi, samo su premješteni. Naime, za vrijeme velike ofenzive sirijske vojske na jugu zemlje ponuđeno im je (da bi se sukob što brže okončao) da se evakuiraju zajedno sa svojim obiteljima prema zadnjem teritoriju koji se još uvijek nalazio pod njihovom kontrolom, regiji Idlib na sjeverozapadu zemlje. U konačnici brojne militantne skupine su to i prihvatile tako da je Idlib postao koncentracija (polu)poraženih militanata iz raznih dijelova Sirije (većinom s juga, ali i središnjeg dijela zemlje, nešto manje s istoka i sjevera). Kako to da sirijska vojska, koja je svakako imala veliki zamah, nije odmah zatim krenula i na Idlib? Pokušala je, ali su se uplele sile veće od nje...

Turska vojska već je bila prisutna u Idlibu tako da bi totalna eskalacija sukoba na tom prostoru dovela i do direktne konfrontacije između turske i sirijske vojske, nešto što se u velikoj mjeri ipak (za čudo) nije dogodilo od početka rata u Siriji.

Nadalje, Turska je postigla i određene dogovore s Rusijom po pitanju situacije na sjeveru Sirije. Između ostalog to je značilo da će Rusija aktivno sprječavati sirijsku vojsku od pokretanja neke veće ofenzive u Idlibu. Je li tursko-ruski dogovor kontroverzan? Svakako, ali zapravo sve detalje istog niti ne znamo pa se može pretpostaviti da je to možda bio i jedini način da se spriječi znatno veća eskalacija.

U svakom slučaju, Idlib ostaje problem kojeg će Sirija morati riješiti... Jednog dana. Ili integracijom, što će postati moguće ako tamošnji militanti ikad izgube potporu Turske, ili pak silom, ako dođe dan da im to veće sile dozvole.

Drugo - da bi se sirijski rat završio bit će potrebno ukloniti strane vojske s teritorija Sirije, barem one koje se tamo nalaze bez da su pozvane od strane vlasti u Damasku, a to znači američka i turska vojska. U ovoj situaciji turska vojska je svakako veći problem jer su već u par navrata prodrli dublje u sirijski teritorij sa sjeverne strane tvrdeći kako tako zapravo "brane sebe" od kurdskih snaga koje su raspoređene diljem sjeverne Sirije. Na još jedan takav prodor se Turska sprema i sad najavivši da žele osigurati ukupno 30 kilometara "tampon zone" unutar Sirije. Iz Ankare tvrde da su prevareni od strane Rusije i SAD-a. Prevareni, kako? Turska tvrdi kako su im Moskva i Washington garantirali da će se kurdske snage povući na udaljenost od 30 kilometara, a nisu.

Je li to zaista bilo nešto što su Rusi i Amerikanci trebali osigurati? Bilo je takvih pregovora, da, kad je Turska zaprijetila eskalacijom pokušalo se situacijom smiriti tvrdnjom da će se kurdske snage povući 30 kilometara od turske granice. To se, kako tvrde iz Ankare, nije dogodilo.

Prisutnost američke vojske nije velika, ali nema naznake da planiraju uskoro napustiti Siriju. Bivši američki predsjednik Donald Trump naredio je totalno povlačenje američkih snaga iz Sirije, ali su to promptno spriječili američki vojni dužnosnici "pojasnivši" mu da to ne bi bio pametan potez.

Treće - da bi Damask zaista pobijedio u ovom ratu mora se, kako smo naveli, riješiti se i militanata i strane vojne prisutnosti (što se očito ne odnosi na prisutnost ruskih, iranskih i libanonskih snaga jer su one tamo po pozivu i odobrenju samih sirijskih vlasti), no povrh toga mora pronaći način kako se ujediniti s Kurdima. Oko 10% sirijskog stanovništva su Kurdi, a činjenica da su većinom prisutni na sjeveru i istoku, na prostoru tzv. Sirijskog Kurdistana, znači da je nemoguće vratiti zemlju u "normalu" dok postoji bilo kakav konflikt (politički ili drugi) između Damaska i Kurda. Hoće li se to riješiti tako da će Damask Kurdima dati neki veći oblik autonomije ili će se dogovor kreirati na neki drugi način, to je sad na njima da odluče, ali je njihovo ujedinjenje imperativ jer u protivnom će preko tog raskola još godinama (možda i desetljećima) strani akteri razdvajati Siriju.

Naime, ako Kurdi ostanu primarno u savezništvu s Amerikancima, to nikako ne može biti dobro po Damask jer znači da se do onda neće riješiti prisutnosti zemlje koja je možda i glavni krivac za desetljeće rata. No, postoji i druga opasnost, koja možda sad ne izgleda toliko izvjesno, ali bi se mogla manifestirati u nekoj budućnosti. Ako kojim slučajem prije dođe do pomirenja Damaska i Ankare (što nije nemoguće) onda je moguće zamisliti scenarij u kojem Kurdi egzistiraju između dva neprijatelja, Turske i Sirije, što bi bilo loše po sve aktere. Sama činjenica da Turska ratuje protiv kurdskog PKK-a još od 80-ih godina pokazuje nam da je to sukob koji se gotovo ne može dobiti konvencionalnim ratovanjem.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.