Dogovor između Europske unije i Turske smatra se glavnim doprinosom u zaustavljanju migracijske krize iz 2015. i 2016. godine, ali se danas smatra mitom koji govori kako su takvi dogovori uspješni. Jednostavan je odgovor: nisu. Nadahnuta navodnim uspjehom dogovora s Turskom, Europska unija je pokušala ostvariti slične dogovore s drugim nacijama, osobito onih koje su tranzicijske države migranata. U lipnju 2016. godine najavljena je financijska i logistička potpora zemljama unutar Okvira migracijskog partnerstva, među kojima su Mali, Niger, Jordan i Senegal. U veljači 2017. godine, Deklaracija iz Malte uključila je niz intervencija Europske unije u Libiji, među njima i pomoć lokalnim vlastima i drugim skupinama, a zauzvrat tražila smanjivanje broja ljudi koji prelaze Sredozemlje. Ovaj dogovor je i dalje krhak i vrlo kontroverzan s obzirom da Europljani ne provjeravaju kako se ti migranti zaustavljaju. Ovi odgovori Bruxellesa postavljaju velik naglasak na glavne tranzitne rute prema Europi: kroz Tursku ili preko regije Sahel i kroz Libiju. A sada se spremaju novi događaji koji će donijeti nove šokove.
Prvi korak ...
Prvi korak ...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se