Nakon što je slomio kakvu-takvu priliku za mir između Izraelaca i Palestinaca i glamurozno najavio preseljenje američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem kao glavni grad Države Izrael, američki predsjednik Donald Trump čak gaji nade u objavu američkog mirovnog plana za Bliski istok. Taj plan bi se trebao objaviti baš nakon preseljenja veleposlanstva. Ovakva samouvjerenost je gotovo slijepa, jer Amerikanci ne vide kako velik dio arapskih zemalja jednostavno ne želi imati nikakvog dodira s takvim planom. Na čelu te odbijenice stoji palestinski predsjednik Mahmud Abas koji ne želi nikakav kontakt s američkim dužnosnicima. U igri za taj novi plan su Egipat, Jordan i Saudijska Arabija, čiji je prijestolonasljednik princ Mohamad bin Salman u Washingtonu razgovarao samo o dvije stvari: zajedničkoj borbi protiv utjecaja Irana u regiji i iranskog nuklearnog dogovora te o izraelsko-palestinskom mirovnom planu.
Plan je zapravo vrlo jednostavan iz američke perspektive. Prvi je prioritet Bijele kuće umanjiti iranske ambicije i skršiti njegove regionalne saveznike Siriju, Hezbolah i Hamas. Iz tih razloga želi stvoriti neformalni savez interesa s Tel Avivom, Kairom, Amanom i Rijadom. Da bi arapske prijestolnice pristale na takvo okupljanje protiv Irana, mora postojati napredak po pitanju Palestine. To je činjenica koju je znao i Rex Tillerson, kao i novoimenovani ministar vanjskih poslova odnosno državni tajnik Mike Pompeo. S druge strane, Amerikanci smatraju kako je savez s Izraelom kamen međaš vanjske politike i odnosa prema židovskom lobiju i konzervativnim evangelicima, ali i da će premijer Benjamin Netanyahu teško odbaciti Trumpov mirovni plan nakon što Sjedinjene Države presele svoje veleposlanstvo u Jeruzalem.
Naravno, plan je puno bliži izraelskim no palestinskim pozicijama. I dalje se predlaže rješenje dviju država, ali Palestina će imati ograničeni suverenitet na ograničenom teritoriju, odnosno na polovici Zapadne obale i cijelom području Pojasa Gaze. Izrael će biti odgovoran za sigurnost većine Zapadne obale i za sve granične prijelaze. Dolina Jordana bit će pod izraelskom upravom i s izraelskim vojnim prisustvom. Istočni Jeruzalem će biti dio palestinske države, ali bez starog dijela grada izuzev vjerske jurisdikcije nad džamijama koje će Ramala morati dijeliti s Jordanom. Prijedlog je da Palestinci prihvate istočnojeruzalemsku četvrt Abu Dis kao svoj glavni grad, a Gaza će biti dio te države ako se Hamas razoruža. Amerikanci planiraju priznati Izrael kao isključivo domovinu židovskog naroda, a ograničeno suverenu Palestinu kao domovinu Palestinaca. Drugim riječima, okupacija palestinske zemlje se nastavlja.
Kako bi ipak postojala i palestinska potpora ovome planu, Bijela kuća planira vrlo veliku financijsku pomoć u kojoj bi sudjelovali Sjedinjene Države, Europska unija i Saudijska Arabija. Palestinci bi se morali priključiti regionalnoj protuterorističkoj suradnji i provesti normalizaciju odnosa s Izraelom, a detaljni dogovori bi trebali biti postignuti do 2021. godine. Taj 'briljantan' plan Washingtona je dočekan na nož u Palestini jer se time ruši gotovo dva desetljeća pregovora i planova koji su imali sasvim drugačiji ishod za svoj cilj.
Uobičajeno staložen i diplomatičan palestinski predsjednik je na sve to izgubio strpljenje. Nije nemoguće kako Abas priprema svoj odlazak s čela Palestinske samouprave jer svakako drugi palestinski šef države ne želi biti zapamćen po prihvaćanju nastavka okupacije. U obraćanju palestinskim dužnosnicima Abas se prvo okomio na američkog veleposlanika u Izraelu Davida Friedmana koga je prozvao 'kučkinim sinom' (ibn kalb), uobičajenom arapskom psovkom. Friedman je odgovorio kako je ta uvreda podjednaka antisemitskom napadu, što je toliko apsurdna i naprosto neuka i glupa izjava – da se uzima zdravo za gotovo. Kako Arap može biti antisemit kad je sam Semit?! O ovoj izjavi se naširoko pisalo po arapskim i svjetskim medijima, a službena palestinska novinska agencija Vafa je izbrisala psovku iz službenog govora, no niti jedan palestinski dužnosnik nije javno rekao kako ona nije izrečena.
Politička nekorektnost palestinskog predsjednika je za neke naprosto prostački govor, ali nekima je to napokon pravilno izrečeni stav prema svemu što Trump radi na Bliskom istoku. Jednostavno postoji dobar osjećaj kada netko na visokoj poziciji iskaže gnjev na vrlo prirodan način. Istina, ta psovka i prozivanje nema nikakvog utjecaja na američke pozicije i daljnje planove, ali Abas barem pokazuje svoj čvrsti stav. Istovremeno je Abas pokazao kako je spreman suočiti se s Hamasom. Sredinom ožujka je u Pojasu Gaze napadnut palestinski premijer Rami Hamdalah i šef Opće obavještajne službe Madžid Faradž. Šest osoba je ozlijeđeno nakon što su eksplodirale dvije bombe na cesti baš kad je Hamdalahov konvoj ušao u Gazu. Abas je odmah optužio vodstvo Hamasa za pokušaj ubojstva premijera i rušenje palestinskih napora za pomirenjem između Fataha i Hamasa. Abas tvrdi kako je napravio sve za jedinstvo domovine, ali je Hamas sve to odbacio i svojom ilegalnom vlašću ugrozio palestinsku državnost. Abas, međutim, obećava kako ne planira osvetu zbog pokušaja atentata na vrh vlade, te izjavljuje zanimljivo kako bi se takva osveta dogodila u Libanonu, Jordanu pa čak i u Sjedinjenim Državama, ali 'mi nismo huligani i lopovi poput njih. Niti jednoj nedužnoj osobi se neće naškoditi'. Hamas je odbacio bilo kakvu ulogu u tom napadu. Vrlo brzo je Ministarstvo unutarnjih poslova u Gazi pronašlo Anasa Abu Hosu, koji je optužen za pokušaj atentata, te je u pucnjavi ubijen, zajedno s još dvojicom Hamasovih redarstvenika i jednim suradnikom Abu Hose.
Sav ovaj preokret u Abasovom ponašanju, javnim stavovima i prestanku političke korektnosti zbog koje su ga i sami Palestinci prozivali kao previše mlakog i naivnog, pokazuje kako se Abas priprema za veliki odlazak. On bi se mogao dogoditi na nacionalnom okupljanju 30. travnja kada bi se mogla čuti imena potencijalnih nasljednika odnosno kandidata za trećeg palestinskog predsjednika. S obzirom da se čini kako će Abas predati vlast, slobodan je govoriti sve što osobno misli i ne bojati se posljedica. Ovaj stav je ponešto egoističan s obzirom da se Abas trudi postati zapamćen kao čovjek načela u kojega narod nije izgubio povjerenje tijekom svih ovih godina kada je na vlasti nakon smrti Jasera Arafata i u koje je vrijeme uvijek tražio mirno rješenje sukoba. U tim stavovima je došao do konačne barijere koju ne može prijeći, a to su jake pozicije oko statusa Jeruzalema i politička urota Izraela i Sjedinjenih Država protiv palestinske samostalnosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.