Mnogo je rečeno o novim vezama Irana i Zapada, ali još uvijek nije jasno ni kakve će posljedice kraj sankcija imati u vezama Islamske republike i Rusije. Pojednostavljeni pogledi kazuju da bi se Iran mogao početi natjecati s Rusijom u proizvodnji i izvozu nafte i plina, pa bi Moskva postala rival u međunarodnim ekonomskim odnosima. Ipak, odnosi su puno složeniji, te se ne smije zaboraviti da su Teheran i Moskva dugo vremena imali zajedničke strateške poglede u Aziji.
Nema sunmje da je Moskva uključila svoje složene strateške kalkulacije u politici prema iranskom nuklearnom programu. Prije nego je Rohanijeva vlada napravila zaokret, Moskva je upotrebljavala Iran kao kartu na kojoj je dobivala naklonost zapadnih vlada. Ali, otkako se iranska politika promijenila, mijenja se i ruska strateška jednadžba. U posljednjih osamnaest mjeseci viđena je nesvakidašnja diplomacija na najvišim razinama Irana i Rusije. Zapravo, 9. srpnja ruski predsjednik Vladimir Putin i iranski predsjednik Hasan Rohani susreli su se na marginama sastanka BRICS-a i Organizacije za šangajsku suradnju u ruskom gradu Ufi. Na tom sastanku je Rohani izjavio da smatra kako mu je dužnost zahvaliti Rusiji na naporima u rješavanju i pregovorima oko iranskog nuklearnog programa, kao i za osobne napore ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Rohani je također naglasio presudnu ulogu Moskve u regionalnim i međunarodnim pitanjima.
Upravo je Rohani bio ključan za ponovno približavanje Irana Rusiji. Dva velika susjeda nikad nisu imali bliske ili strateške odnose, već su oni oblikovani regionalnim i međunarodnim političkim zbivanjima. Rusija je vrlo ambivalentna zemlja za Irance. Stoljećima je bila takmac, ponekad otvoreni neprijatelj, ponekad nevoljko potreban prijatelj. Sam Rohani, dok je bio članom Visokog nacionalnog sigurnosnog vijeća, izrazio je uvjerenje da američka vojna prisutnost oko Irana, u Afganistanu, Iraku, Srednjoj Aziji i Perzijskom zaljevu su jedan od razloga što bi Teheran i Moskva trebali razviti zajedničko razumijevanje o regionalnim pitanjima.
Ovakvi snažni iskazi promjene geostrateške pozicije prema Rusiji jasni su danas, posebice nakon što obje zemlje traže manjak sankcija, više veze s Kinom, borbu protiv ekstremista, te su suočeni s regionalnim pitanjima i nesigurnošću energetskog sektora. Rohanijeva vlada vjeruje kako joj je potreban razvoj koji će biti dobar za sve dionike. Cijela vlada nastoji iskazati da vjeruje kako suprotna strana mora shvatiti da se ne može napredovati na štetu drugoga. Ne može se posjedovati sigurnost i stvoriti sigurnost naroda na štetu drugih.
Takav stav vodi i politiku Teherana prema Rusiji. Stoga su dvije zemlje povećale bilateralnu trgovinu s 1,5 milijardi dolara 2013. na 15 milijardi danas. U stvari, iranska politička elita traži uravnoteženi odnos i sa Zapadom i s Istokom. Nekadašnji revolucionarni povik 'Ni Zapad, ni Istok, samo Islamska republika' sada je postao 'I Zapad i Istok' u nastojanju da se održava iransko mjesto u svijetu. Stoga, Teheran se neće odmaknuti od Moskve nakon završetka nuklearnih pregovora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
