Zastupnici Europskog parlamenta pozivaju Europsku komisiju i države članice da pokrenu privremenu obustavu tekućih pristupnih pregovora s Turskom, ali i dalje žele da Turska bude usko povezana s Europskom unijom. Zastupnici će preispitati svoje stajalište kad se nerazmjerne mjere uvedene tijekom izvanrednog stanja u Turskoj ukinu. Zastupnici smatraju da Turska ne pokazuje volju za suradnjom s Bruxellesom s obzirom na to da koraci koje vlada poduzima Tursku sve više udaljavaju od njezina europskog puta.
Ukoliko Komisija privremeno prekine pregovore, to bi značilo da se trenutačni pregovori zamrzavaju, da se ne otvaraju nova poglavlja, te da se ne poduzimaju nove inicijative u vezi s pregovaračkim okvirom EU-a za Tursku. Ako Turska uvede smrtnu kaznu, to bi i formalno okončalo pristupni proces, jer je nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne temeljni element pravne stečevine Unije. U parlamentarnoj raspravi zastupnici su osudili nerazmjerne represivne mjere koje je turska vlada poduzela tijekom izvanrednog stanja, čime se krše osnovna prava i slobode koji su zaštićeni turskim Ustavom.
Postupak za prekid pregovora utvrđen je u stavku 5. pregovaračkog okvira: 'Komisija će, u slučaju da Turska ozbiljno i trajno krši načela slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava na kojima se Unija temelji, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev trećine država članica preporučiti privremenu obustavu pregovora i predložiti uvjete za njihovo ponovno pokretanje'. Rezolucija Europskog parlamenta nije pravno obvezujuća, jer EP nema formalnu ulogu u pokretanju tog mehanizma, ali mora biti obaviješten ako se to dogodi.
Poziv na prekid pregovora dao je austrijski kancelar Christian Kern. Austrijski prijedlog je zapravo najžešća reakcija iz usta europskih političara oko događaja u Turskoj i reakcije turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nakon pokušaja vojnog puča. Ali to je također odgovor na ultimatum Erdoganovog ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua prema kojemu će se odbaciti dogovor oko izbjeglica ako Turska ne dobije slobodan vizni režim s EU do kraja listopada, bez obzira da li Ankara izvrši svoje obveze ili ne. Austrija je već jednom prekršila europski tabu oko izbjeglica kada je ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz predložio uvođenje austrijskog modela odnosa prema izbjeglicama, što drugim riječima znači njihovo odbacivanje i vraćanje prema istoku. Time je Austrija pokazala da se slaže s politikom Višegradskih zemalja, ali za razliku od Mađarske ili Poljske, Austrija doista jest destinacija za izbjeglice. Osim toga, Europa ne želi progoniti istinske ili navodne podupiratelje Fethullaha Gülena, kao ni političke podupiratelje Kurdistanske radničke stranke (PKK), iako je i EU stavila PKK na popis terorističkih organizacija.
Međutim, europski mediji smatraju da je odluka Europskog parlamenta preuranjena i kriva. Za mnoge, Turci danas trebaju više, a ne manje Europe. Nitko u EU ne bi trebao imati interes da Turska politički i društveno hrli u nestabilno okruženje Bliskog istoka, već stvaranje stabilne i demokratske Turske. Ujedno to znači, iako europski mediji prešućuju, da bi se Ankara morala povinuti briselskim diktatima, koji su već odavno postali predmetom propitivanja mnogih zemalja članica Unije. No, prema pravilima iste te Unije, ulazak Turske predstavlja golemu poteškoću, pa su posebno manje zemlje poput Austrije glasne u zaustavljanju turskog europskog puta.
Turska bi bila jedna od najvećih zemalja po pitanju poslanika u Europskom parlamentu, a to svakako znači da bi najviše zastupnika bilo iz redova vladajuće Stranke pravde i napretka (AKP). Zapadni političari imaju problem s Erdoganom po tom pitanju. Demokratski izabran predsjednik, prvi izravno biran šef države u posljednjih nekoliko desetljeća, ima golemu javnu podršku, te je time sasvim legitiman na svom čelnom mjestu. Europa želi proizvesti korektiv prema njegovom traženju puta k moći, a sva oruđa tog korektiva (mediji, nevladine udruge, sveučilište) su utišani ili zatvoreni. Stoga mnogi Europljani smatraju da je odustajanje od pregovora samo uvod u bržu tranziciju prema turskoj autokraciji.
EU u takvom odnosu ispada realpolitički slabija strana. Diplomatski poker koji se do sada igrao između Bruxellesa i Ankare usporavao je brze odluke putem međusobne zavisnosti u gospodarskoj i sigurnosnoj politici. Trenutačne jake riječi prema Ankari tek su fasada iza čega nema sadržaja. Nema rasprava o sankcijama ili embargu, čak ni političkih rezolucija koje bi govorile o kršenju ljudskih prava kao što se vidi u odnosu prema nekim drugim zemljama, uključujući prema Rusiji. Razlog jest, naravno, izbjeglički val koji bi mogao poteći prema Europi i ponovno stvoriti sigurnosni kaos. Osim toga, manjak Turske u europskom svjetonazoru ima dalekosežne geopolitičke posljedice. Osim što bi preko noći tri milijuna izbjeglica u Turskoj dobilo alternativu kretanja prema zapadu, pitanje je što će biti i s milijun ljudi koji su još uvijek u iščekivanju ulaska u Tursku na tursko-sirijskoj granici. Uz sve to, Turska može brzo reorijentirati svoje vanjskopolitičke stavove i okrenuti se drugim međunarodnim organizacijama.
Provladine novine Yeni Safak smatra da EU više nije zajednički cilj Turaka, već prijetnja. U novinama se izlaže stav da se radi o vanjskoj prijetnji koja pokušava pretvoriti Tursku u Egipat, odnosno u sekularnu vojnu diktaturu. Europa, koja ne može štititi čak ni vlastiti integritet, pokušava destabilizirati i čak dezintegrirati Tursku. Yeni Safak piše da EU i Turska više ne dijele niti jednu vrijednost, te da se srušila poveznica povjerenja, što se može jasno vidjeti u neprijateljskom stavu Njemačke i Austrije.
U manje dramatičnom obliku, Erdogan najavljuje da Ankara razmišlja o alternativi Europskoj uniji kroz članstvo u Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO). Nazivajući organizaciju Šangaj 5, Erdogan je ovu ideju prenio novinarima u zrakoplovu iz Uzbekistana prema Turskoj, gdje je bio u službenom posjetu. Erdogan je razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i kazahstanskim predsjednikom Nursultanom Nazarbajevim te je medijima rekao da ne treba Turska biti za pristupanje EU pod svaku cijenu: 'Zašto Turske ne bi bila dijelom Šangaj 5?' Ukoliko bi Turska postala dijelom SCO-a, mogla bi djelovati s više slobode, komentirao je turski predsjednik.
Iz Kine i Rusije stižu ohrabrujući iako oprezni stavovi. Diplomatskim jezikom predsjednik Odbora za vanjsku politiku ruske Dume Aleksej Puškov komentira da bi članstvo u SCO bio logičan korak za Erdogana jer, za razliku od EU, članice SCO-a su posve nezavisne. Puškov je dodao također da je SCO različita organizacija od EU, te da se ovdje ne može govoriti o zamjeni. Glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Geng Shuang je rekao da Kina daje veliku važnost turskoj želji za jačanjem svojih veza sa SCO-om. Geng je rekao da su Kinezi željni, zajedno s ostalim članicama organizacije, i u skladu s pravilima i legalnim dokumentima, ozbiljno proučiti Erdoganove riječi na temelju konsenzualnih konzultacija. Ne radi se o novoj želji. Još 2013. se Erdogan 'šalio' o pridruženju SCO tijekom razgovora s Putinom, kada je 'u šali' pitao Rusiju za pomoć kako bi se Turska pridružila organizaciji ukoliko Ankara odluči završiti svoje veze s Europom. Danas se može shvatiti da to uopće nije bila šala.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.