Kada je 2000. austrijska ekstremna desnica predvođena Jorg Haiderom ušla u sastav nove vlade, tadašnjih 14 članica EU je kolektivno nametnulo diplomatske sankcije Beču. Iako se radilo više o simboličkom potezu, jer je Austrija nastavila djelovati unutar EU institucija, odluka Bruxellesa je izazvala snažne međunarodne reakcije, budući da se radilo o demokratskim izborima. Danas, 20 godina kasnije, europska politička scena je znatno drugačija i snažna (ekstremna) desnica vise nije anomalija.
Naime, u listopadu 2017. Sebastian Kurz, lider konzervativno-desne Austrijske narodne stranke je odnio pobjedu na izborima i trenutno se sprema stvoriti koaliciju s ekstremno desničarskom Strankom slobode koju je nekada vodio Haider.
Ukoliko u tome uspije, u Austriji će se dogoditi dvije stvari. Zemlja će dobiti najmlađeg premijera u Europi koji ima 32. godine i ekstremna desnica će ući u sastav nove vlade. Obje stranke su se istaknule kao kritičarke imigracije i netom prije izbora Austrija je izglasala novi zakon s kojim se zabranjuje, između ostalog, i nošenje burki.
No za razliku od brojnih europskih desničara koji se konstantno nalaze na udaru kritika iz Bruxellesa, u slučaju Austrije, Europska unija je pozdravila buduću vladu i podržava Sebastiana Kurza. Ako se zagrebe ispod površine, možemo shvatiti i zašto.
Naime, sa Sebastianom Kurzom EU može računati na proeuropskog partnera čija se politika temelji na konzervativnim vrijednostima, ali koja je također spremna na reformu. Koalicijski pregovori austrijske desnice i ekstremne desnice su u tijeku i predviđa se da bi formiranje nove vlade trebalo biti zaključeno prije Božića, a Sebastian Kurz bi s time postao najmlađi šef vlade u Europi. 2011. godine Kurz je postavljen na funkciju državnog tajnika za integracijska pitanja, a od 2013. je vodio Savezno ministarstvo za Europu, integraciju i vanjske poslove. Osim što mu se nerijetko zbog godina predbacivalo manjak iskustva, a osim toga Kurz je često punio europske naslovnice i zbog svojih stavova prema imigraciji. I upravo je ta politika bila od vitalnog značaja za pobjedu Narodne stranke. No unatoč svemu tome budući premijer se u Bruxelleskim krugovima afirmirao kao samouvjereni i pro-europski političar.
Predanost "kršćansko-socijalnoj politici"
Pored prijedloga vezanih za migraciju i integraciju, Kurz je u svojoj izbornoj kampanji stavio naglasak i na druga pitanja. Kako sam navodi, jedan od njegovih političkih uzora je Alois Mock, pokojni predsjednik Narodne stranke i zamjenik kancelara, koji je na početku svoje političke karijere izjavio:
"Austrija budućnosti može biti preslika naših dostignuća i naše pronicljivosti, ali također i našeg nerada i nemarnosti. Stoga nam je potrebna politika koja nam daje perspektivu o mogućnostima koje naša zemlja može postići svjesnim djelovanjem prema ciljevima." U tom kontekstu, Kurz je stavio jasni naglasak na sprovođenje "kršćansko-socijalne politike".
"U praksi, kršćanska društvena odgovornost za nas znači osnaživanje slabijih u našem društvu da vode samostalan život slobode i osobne odgovornosti. Ovime se podrazumijevaju sustavi socijalne sigurnosti u Austriji, ali i lokalna pomoć u zemljama u razvoju. Istodobno, kršćansko-socijalna solidarnost u našem društvu ne smije biti jednosmjerna ulica: solidarnost zaslužuju i oni koji čine socijalnu državu moguću sa svojim postignućima."
Odstupanje od socijaldemokrata
Kurz je taktički predvidio problem starih europskih stranaka kojima i sam pripada, a to je da su previse slične jedna drugoj i ne odgovaraju na izazove današnjice poput integracije stranaca ili ekonomske recesije. To je istovremeno i razlog uspjeha "trećih" stranaka poput Podemosa, Syrize, Alternative za Njemačku, francuske Nacionalne Fronte itd.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
