Nova era Tunisa: Kais Saied je od umirovljenog profesora postao vođa naroda koji sad preuzima gotovo svu vlast u svoje ruke, a nove generacije mu kliču fanatično - može li zemlju očistiti od nepravde ili su granice populizma preblizu?

Tunis je zemlja koju se isticalo kao "primjer uspjeha" tzv. Arapskog proljeća. Krajem 2010. buknula je velika narodna pobuna protiv dugogodišnjeg predsjednika Bena Alija koji se smatrao jednim od sjevernoafričkih, ako već ne de jure diktatora, onda svakako de facto "poludiktatora". Srušen je s vlasti, a nemiri su se proširili diljem arapskog svijeta.

Što je točno potaklo Arapsko proljeće stvar je debata i danas. Jesu li to bili teški životni uvjeti? Cijena hrane? Tajne otkrivene na WikiLeaksu? Pojava društvenih mreža? Organizirane smjene režima putem djelovanja tzv. "profesionalnih aktivista"? Trenutak eksploatacije narodnog gnjeva od strane islamističke (često zabranjene) opozicije? Možda je sve zajedno dovelo do velike kulminacije i previranja, no pretpostavka da se Arapskim proljećem okrenula neka nova stranica i da se arapski svijet od režimskih (često pro-vojnih i sekularnih) vlasti okrenuo demokraciji po zapadnom uzoru (gdje su plodno tlo pronašli islamisti, odnosno koncept političkog islama) nije se baš održala.