Američki predsjednik Donald Trump donio je novu Strategiju nacionalne sigurnosti koja opisuje svijet zatočen u neprestanoj gospodarskoj konkurenciji i u kojemu Sjedinjene Države imaju malo vremena za stvari poput promicanja demokracije u svijetu. Umjesto toga, Washington će se usmjeriti na sukobljavanje velikih sila, gospodarske protivnike i domovinsku sigurnost. Nekoliko vladinih dužnosnika već naziva dokument izrazom načelnog realizma u svijetu sve više opisanom konkurencijom i sukobom. Nova strategija, čuda li, nosi naziv 'America First' i počiva na četiri glavna cilja: zaštita američkog naroda i domovine; promicanje američkog blagostanja; očuvanje mira kroz snagu; te pojačavanje američkog utjecaja u svijetu. U dokumentu se naglašava jačanje suverenosti kao preduvjet za zaštitu nacionalne sigurnosti i vraćanje povjerenja u američku naciju.
Ovo usredotočenje na američki suverenitet je prisutno u cijelom dokumentu. On odražava Trumpov naglasak na načelni realizam, koji ukazuje na američke vrijednosti koje se moraju očuvati i silom ako je potrebno. Istovremeno, te vrijednosti se ne namjeravaju nametati drugima. Strategija je odlučno odbacila ideju promicanja demokracije, što je tradicionalni kamen međaš američke vanjske politike. Gospodarski odnosi će voditi ovu vladu, a drugim državama se ostavlja na odabir kako će oni tvoriti politički sustav u svom dvorištu. Američka gospodarska sigurnost se prevodi kao nacionalna sigurnost, pa će Sjedinjene Države tražiti poštene i recipročne ekonomske odnose diljem svijeta. Ekonomija je definitivno glavna riječ ove strategije. Savezi, partnerstva i koalicije koje će Sjedinjene Države ostvarivati diljem svijeta se neće temeljiti na poštivanju demokratskih načela, već na slobodnoj volji i zajedničkim interesima.
Ovo je golema novina američke vanjske politike, a osobito u proturječju s prethodnom Republikanskom vladom George W Busha i njegove strategije nacionalne sigurnosti donesene prije petnaest godina. Bush je 2002. godine na West Pointu predstavio tu strategiju daleko ambicioznijim riječima. Prema njemu, američka nacija je uvijek imala ciljeve iznad puke obrane. Amerikanci su branili mir i slobodu u svijetu (svi znamo kako je to izgledalo; laserima i bombama do demokracije). Američka vanjskopolitička strategija i vojno-obrambena slika davala je ideju zaštite mira protiv prijetnji terorista i tirana (otuda borba protiv američkih bivših saveznika mudžahedina u Afganistanu, te protiv Irana i Iraka, te Sjeverne Koreje, kao 'osovine zla', ali tirane ne uključuje saudijska kraljevska obitelj – kako i bi, kada je obitelj Bush u srdačnim prijateljskim odnosima s arabijskim zlotvorima). Bush se tada obvezao i na održavanje dobrih odnosa među velikim silama, što se doista i dogodilo. U vrijeme Putinovog uspona na vlast došlo je do niza kontakata i suradnje, na Kosovu, u Afganistanu, i drugdje.
Busheva vizija svijeta u kojemu se Sjedinjene Države aktivno bave promicanjem demokracije, razvoja, slobodnog tržišta i slobodne trgovine u svim dijelovima svijeta predstavlja vanjskopolitički pogled protiv kojega se Trump borio 2016. godine na izborima. Bush 2002. govori o ravnoteži sila koje štuju ljudsku slobodu; Trump ne želi ravnotežu već konsolidaciju, prije nego na scenu ne stupe Kina i Rusija. Središnji kontinuitet povijesti je borba za moć; tako stoji u novoj američkoj strategiji sigurnosti koje ne prepoznaje sadašnjost kao nešto drugačije od prošlosti. U toj borbi za moć stoje 'revizionističke sile Kine i Rusije; loše države poput Irana i Sjeverne Koreje; te transnacionalna prijetnja kroz terorističke i ekstremističke organizacije'. Svi oni stoje nasuprot Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Iako se razlikuju u prirodi i moći, ovi protivnici se suočavaju s Washingtonom na političkom, gospodarskom i vojnom polju, te koriste tehnologiju i informacije kako bi se borile na tim poljima i promijenili ravnotežu moći u svoju korist.
Dokument naziva Rusiju i Kinu revizionističkim silama koje pokušavaju promijeniti globalni status quo, te odbacuje suradnju i naglašava nužnost konkurentnog odnosa prema Moskvi i Pekingu. Misao je Trumpove ekipe da Sjedinjene Države moraju promisliti politike u posljednjih dva desetljeća, one stvari koje počivaju na uvjerenju da suradnja s protivnicima i njihovo uključivanje u međunarodne institucije i globalnu trgovinu može pomoći u njihovoj pretvorbi prema neopasnim akterima i vjerodostojnim partnerima. Trump smatra da je ta pretpostavka dokazano pogrešna.
Ipak, ta se borba, dihotomija, gledanje crno-bijelo, pa možda i povratak hladnoratovske retorike, u američkim očima svodi na politički sukob između onih koji podupiru ili imaju represivne sustave i onih koji su na strani otvorenog društva. Nije jasno kako ovaj strateški dokument, koji na najbolji način odražava Trumpov odnos prema svijetu, stavlja naglaska na ratove predostrožnosti protiv država kao što su Sjeverna Koreja i Iran. I sami vladini dužnosnici tu ostavljaju puno prostora, smatrajući kako ne treba reagirati unaprijed, ali svakako se nalaže djelovanje u obranu vlastitih nacionalnih interesa i vrijednosti. Malo je toga u Trumpovoj strategiji što govori zašto se 'slobodna društva' moraju i trebaju boriti i pobijediti protiv Sjeverne Koreje, Kine, Rusije, Irana i drugih. Zapravo postoji samo jedan razlog borbe protiv tih država – Sjedinjene se Države nalaze na drugoj strani. Kad bi postojao iole neki drugi razlog, onda se ne bi poštivala 'zasebna odluka' svake države o svom političkom sustavu. Na primjer, poštivanje velikog prijatelja Saudijske Arabije i njegovog sustava apsolutne diktatorske monarhije.
Dokument također odbacuje dugogodišnje mišljenje Pentagona kako su klimatske promjene problem s kojima se Sjedinjene Države moraju suočiti kod kuće i u svijetu. Sada, međutim, klimatske promjene nisu identificirane kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Nova strategija zasigurno je nadahnuta predsjedničkim govorom iz lipnja kojima je Sjedinjene Države povukao iz Pariškog dogovora o klimi. Međutim, to proturječi prošlotjednom potpisivanju obrambenog proračuna za 2018. godinu u kojoj se klimatske promjene smatraju izravnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti u Sjedinjenim Državama. Ujedno se poziva Pentagon na donošenje izvještaja Kongresu unutar jedne godine s popisom deset najugroženijih vojnih postrojenja i s prijedlozima koje mjere se prepoznaju nužnima za nastavak njihovog operativnog djelovanja. Početkom ove godine, ministar obrane Jim Mattis je poručio Kongresu kako klimatske promjene utječu na stabilnost područja svijeta u kojima operativno djeluju američki vojnici, te da vojni zapovjednici imaju potrebu uključiti sigurnost okoliša pod čimbenike nesigurnosti u svom području djelovanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
