Biti prepoznat od strane mnogih kao najvažniji živući intelektualac ima određene beneficije, a iste naročito dolaze do izražaja ako se koriste usporedno s hrabrošću karaktera. Noam Chomsky s pravom danas nosi sve epitete koje mu se dodjeljuje.
Važnost njegovog intelektualnog rada nije samo u tome što je kao jedan čovjek u svojoj dugoj karijeri u prvi plan gurnuo više istine i činjenica nego što je to učinio bilo tko našeg doba, važnost uvelike leži i u tome što Chomsky nikada nije pristao na kompromise i prigodne interpretacije.
Kao takav ostao je vječni buntovnik spreman snažno, ali uvijek pažljivo i akademski, osuditi sve nepravde ovog svijeta. To je častan životni izbor s, nažalost, nepreglednim materijalom za prokazivanje. No, zbog svoje nepokolebljivosti i odbijanja konformizma nikada nije bio jedan od onih koji će biti bezrezervno slavljeni od jednih, a žestoko napadani od drugih.
Nemali broj puta je Chomsky "naljutio" svoje (ipak trajno vjerne) obožavatelje ističući neugodnu istinu svugdje i na svim stranama. Progledavanje kroz prste onima koje bi se moglo nazvati "manjim zlom" nikada nije bio njegov stil.
Anti-imperijalizam je svakako snažna i humana ideja koja pokreće otpor protiv ključnih izvora problema, no kao takva uvijek je potencijalno slijepa prema nedostacima vlastitog "kampa". Chomsky je uvijek imao dovoljno snage reći što je pravično, a što nije, što je progresivno, a što pričama o progresu guši napredak na svim frontama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.