Jedan od najpoznatijih živućih autora u domeni vanjske politike, istaknut po svojim disidentskim stavovima, svakako je profesor Noam Chomsky. Poznat i u brojnim drugim znanstvenim granama, od lingvistike do filozofije, 93-godišnji Chomsky dao je neke od najvažnijih kritika imperijalizma i militarizma u 20. i 21. stoljeću, počevši kao aktivist protiv rata u Vijetnamu pa sve do, mnogi će se složiti, njegovog najvažnijeg djela - knjige "Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media" (Stvaranje pristanka: politička ekonomija mass-medija) koju je napisao još 1988. s pokojnim Edwardom S. Hermanom, ekonomistom i društvenim kritičarem.
U svojoj interpretaciji i analizi modernih sukoba Chomsky je uvijek uspijevao "zamjeriti se" svima iako je njegovo osnovno stajalište uvijek bilo kontra militarizma i eksploatacije. Njegove oštre kritike američkih ratova na Bliskom istoku bile su bezbroj puta citirane od strane američkih suparnika. U to vrijeme Chomsky je bio rijetko viđen gost u eterima tzv. mass-medija (koje je upravo on detaljno "secirao"). Ovih dana stavovi profesora Chomskog su nešto na što je puno lakše naići, a razlog je, dakako, njegova oštra osuda ruske agresije na Ukrajinu.
No, sve strane - koje su uvijek koristile njegove izjave "po potrebi" - trebale bi u najmanju ruku biti upoznate s argumentima njegove kritike jer ista nije tipično plitka kao što se ovih dana medijski planira (gdje nerijetko prerasta u opasnu rusofobiju).
Dva njegova važnija intervjua otkako je počeo rat u Ukrajini su onaj za list Truthout 30. ožujka te za The New Statesman koji je dao jučer, 6. travnja. Osvrnut ćemo se na ključne segmente koji se tiču aktualnog rata.
Chomsky je svakako zanimljiv u ovom trenutku jer upravo on je bio jedan od onih koji su vrlo ozbiljno upozoravali na mogućnost eskalacije do nuklearnog sukoba i u vrijeme dok su mnogi odmahivali rukom tvrdeći da je takav scenarij nemoguć. Vjerovati da je i dalje nemoguć je svakako prigodnije, ali u isto vrijeme ne može se ne uočiti neugodno kretanje prema točki gdje i nemoguće postaje moguće.
Napad na Ukrajinu nazvao je monstruoznim činom. Pritom pak ističe kako postoje dva načina interpretacije zašto se to dogodilo. Prvi je, kako navodi, "kopanje po pomračenom Putinovom umu, ističući da je to pristup koji se preferira na Zapadu. "Drugi način je da pogledamo činjenice: primjerice, uzmimo rujan 2021. godine kada SAD sa snažnom političkom izjavom - pozivaju na jačanje vojne suradnje s Ukrajinom, šaljući u nju napredna naoružanja, sve u sklopu pripreme za ukrajinsko članstvo u NATO-u. Možete birati između ta dva načina interpretacije, ne možemo reći koji je ispravan. Ali ono što znamo je da će Ukrajina biti još i više devastirana, a mogli bismo se kretati i prema nuklearnom ratu ako se ne uhvatimo za prilike koje idu prema pregovorima s ciljem okončanja ovog sukoba".
Zanimljiv je i detalj gdje, na svoj specifičan način, poručuje kako je "Putin zabrinut za demokraciju kao što smo i mi" - navodeći pritom američke operacije i državne udare protiv demokracije, citirajući slučaj Irana 1953., Gvatemale 1954., Čilea 1973. itd. "Ali mi bismo sada trebali cijeniti i diviti se velikoj predanosti Washingtona suverenitetu i demokraciji", poručuje Chomsky.
Nije propustio spomenuti ni prekršeno obećanje koje su tadašnji američki državni tajnik James Baker i predsjednik George HW Bush dali Mihailu Gorbačovu rekavši mu da se NATO neće širiti ukoliko se dozvoli mirno ujedinjenje Njemačke. Njemačka se ujedinila, ali NATO je kroz godine došao sve do ruskih granica...
Chomsky je svojedobno rekao 1990. da "kada bi se nirnberški zakoni primjenjivali, svaki američki poslijeratni predsjednik bio bi obješen".
Primjetio je licemjeran stav Joea Bidena koji poručuje kako Putin više "ne može ostati na vlasti" navodeći pritom kako milijuni ljudi u Afganistanu danas gladuju - i to ne zato što nema dovoljno hrane - već zato što su SAD i Britanija odlučile zamrznuti njihovu novčanu imovinu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
