Kurdi nikada prije nisu bili toliko utjecajni u regiji Bliskog istoka kao danas. Drže ravnotežu moći u Iraku i Siriji, te su u središtu turske politike. Ali ovo tursko buđenje drugačije je od svih prethodnih, poput onog u Iraku u sedamdesetima ili Turskoj u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća.
Sjedinjene američke države su uvučene usred te kurdske politike. Naime, Washington treba Kurde koliko i Turke za "sređivanje" stanja u Siriji i Iraku, a posebno u borbi protiv terorističkih skupina. Ali, američki glavni saveznik u Siriji, Kurdska stranka demokratske unije (PYD) je stalno pod bombaškim napadima dugogodišnjeg američkog NATO saveznika Turske. PYD se pokazao kao jedna od glavnih snaga protiv Daeša (ISIL), a gotovo sav teritorij koji su teroristi izgubili u Iraku i Siriji od 2014. osvojio je PYD. Međutim, Turci smatraju da je PYD, u bliskoj suradnji s Kurdistanskom radničkom partijom (PKK) ništa više od terorističke organizacije.
Turska rješava to pitanje optuživanjem PYD-a za nedavni teroristički napad u Ankari, iako Kurdi odbacuju odgovornost za taj napad, a ostatak svijeta sumnjičavo gleda na izjave turske vlade. Turci vode kampanju izjednačavanja PKK-a i PYD-a, unatoč naporima čelnika PYD-a Saliha Muslima da uvjeri Turke kako njegova skupina nema plan dolaska na turski teritorij, već naprotiv, da žele surađivati s Ankarom.
Ono što plaši Turke i njihovog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana jest stalni rast kurdskog nacionalizma, a s njim i mogućnost stvaranja nezavisnog Kurdistana. U tri od četiri države gdje žive, Kurdi imaju glavnu riječ. Politika Turske, Iraka i Sirije nezamislive su bez kurdskog stava i "kurdskog pitanja". Jedino u Iranu nema prenaglašenog kurdskog nacionalizma. Djelomično je to vezano uz velik broj šijitskih Kurda, kao i lingvističkih veza Kurda i Perzijanaca.
Međutim, strahovi Turaka mogu biti doista prenaglašeni. Nazivati nekoga Kurdom ima sasvim drugačije konotacije za same Kurde u sve četiri zemlje. Teško se može reći da se radi o kohezivnoj i konzistentnoj skupini u vidu svjetonazora, političkih ciljeva, odnosa prema državama u kojima žive. Kurdi su i teroristi i saveznici i nacija bez države. U Turskoj živi oko 14 milijuna Kurda, a barem polovica je jako dobro integrirano u politički i gospodarski život zemlje.
Većina otuđenih Kurda živi u istočnoj i jugoistočnoj Turskoj, odnosno u turskom Kurdistanu. Religijski Kurdi bili su ovdje važno i odano biračko tijelo Stranke pravde i razvoja (AKP). Ali, tu je i Narodna demokratska stranka (HDP) čiji je čelnik Selahattin Demirtas postao miljenik Zapada jer je navodno liberal. Ova klasična pogreška zapadnog svijeta vezana je uz ideju da sintagme konzervativno-liberalno ima isto značenje u cijelome svijetu, iako je istina upravo obrnuta. Većina svijeta nema isto razumijevanje političkih pojmova kao što ga ima Zapad.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
