Nezamislivo upravo postaje izvjesno: Erdogan najavljuje geopolitičku senzaciju desetljeća - mir i sastanak s Assadom

S dovoljnim protokom vremena i geopolitičkim rekonfiguracijama, može li i nezamislivo postati izvjesno? Izgleda da može, naročito ako je suditi prema jučerašnjem komentaru turskog predsjednika Erdogana koji je poručio kako će, u sklopu mirovnog procesa, se možda uskoro sastati sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom.

Da, to je izjavio isti onaj Erdogan koji je Assada nazivao "mesarom vlastitog naroda". Isti Erdogan koji je toliko učinio ne bi li se Assada srušilo s vlasti. Turska je naoružavala ne samo tzv. "umjerenu opoziciju" (ako je takva ikad i postojala u kontekstu rata u Siriji?) već s vremenom i sve žešće i radikalnije aktere. Naravno da su to sad podaci koji će negdje iščeznuti pod teretom vremena i nekih drugih globalnih kriza, ali postojale su (i postoje) vrlo konkretne informacije koje sugeriraju da je Turska pomagala i terorističke skupine kao što su Al-Nusra i ISIL.

I to nisu neke opskurne indicije. Oporbeno vodstvo u Turskoj otvoreno je poručilo kako Ankara pod Erdoganom pomaže ISIL u Siriji.

Postojali su i brojni drugi dokazi. Kad je ISIL zauzeo velike dijelove Sirije (i susjednog Iraka) ugrabili su i važna naftna polja. Iako su ISIL-ovci uvijek ostavljali dojam kakvih srednjovjekovnih fanatičnih ratnika, činjenica je da su jako brzo organizirali prebacivanje nafte iz Sirije prema "tržištima" - kojim tržištima? Prema Turskoj, dakako.

Dugačke kolone ISIL-ovih cisterni kretale su se prema Turskoj gdje se isporučivala ukradena sirijska nafta. Te "gusjenice" koje su direktno omogućavale nastavak rata - čak i stvaranje terorističkog kalifata - eliminirane su tek ruskim vojnim angažmanom, odnosno silovitim udarima ruskih zračnih snaga.

Turski angažman svakako je pridonio ruskom ulasku u rat u Siriji, ali ne samo ruskom već i američkom. Turska je direktan "krivac" za američku kontinuiranu vojnu prisutnost u Siriji (i ne - to nije bila turska želja). Naime, kad je ISIL krenuo na većinski kurdski sirijski grad Kobani, koji se nalazi na samoj turskoj granici, mnogi su zahtijevali da Turska otvori granicu Kurdima da se spase. SAD je snažno to zahtijevao, Europa, skoro cijeli svijet zaista jer solidarnost s Kurdima u tom trenutku je bila na vrhuncu.

Ali ne, Erdogan je strogo odbio otvoriti vrata spasa za Kurde, dozvolivši tek ograničena kretanja iračkih kurdskih Pešmerga boraca da preko Turske dođu u pomoć svojim sunarodnjacima. Ta njegova odluka, gdje je postalo jasno da je spreman (a očito i voljan) žrtvovati cjelokupnu kurdsku populaciju Kobanija, poslužila je SAD-u kao povod za vojnu intervenciju u Siriju u rujnu 2014. godine.

Kobani je obranjen, a američka vojska je ušla u zemlju bez namjere da tako brzo izađe. Amerikanci su zatim stvorili snažan vojni savez s Kurdima te formirali i nekoliko njihovih organizacija, primjerice SDF (Sirijske demokratske snage).

Turskoj se baš nikako nije dopalo da je američka vojska sad na njihovoj južnoj granici unatoč činjenici da su kolege iz NATO saveza. Nije im se dopalo jer su znali da će se Amerikanci povezati s Kurdima, a i Kurdi s Amerikancima koji u njima vide jedinog potencijalnog zaštitnika u susjedstvu koje ih sa svih strana želi uništiti (ili u najmanju ruku eliminirati svaku šansu za većom autonomijom ili možda čak državom).

Naravno, poveznica između Washingtona i Kurda nije novost. Otkud Kurdima autonomna regija Irački Kurdistan na sjeveru Iraka koja egzistira kao de-facto neovisna država? Irački Kurdistan bio je direktan ishod američke i savezničke zone zabrane leta koja je uvedena još početkom 1991. za vrijeme prvog Rata u Zaljevu, odnosno rata protiv Saddama Husseina.

Vrlo delikatna situacija po Tursku - situaciju koju je Erdogan svojim potezima sam sebi "zakuhao". Jasno mu je uskoro postalo da Kurdi pod američkim vojnim protektoratom mogu iz godine u godinu jačati i da će se ta njihova sve veća snaga itekako osjetiti i u višedesetljetnom sukobu između turske vojske i kurdskog PKK-a (Radnička partija Kurdistana).

Je li već prekasno? Kurdi su uz američku pomoć uspjeli poraziti i ISIL na istoku Sirije. Nervozna Turska počela je sad vlastitim snagama ulaziti u Siriju gradeći tamo "tampon zonu", odnosno protjerujući kurdske snage direktno s granice. Vrlo delikatna operacija pošto su znali da na terenu nisu samo kurdski YPG/SDF borci već i američka vojska.

Tko zna, možda je i bilo direktnih turskih udara na američku vojsku pa je sve to zataškano, jer što učiniti? Izazvati rat unutar NATO-a?

Par godina nakon početka američke vojne intervencije u Siriji, u ljeto 2016., pokušan je državni udar u Turskoj. Erdogan je umalo srušen s vlasti. Izvukao se i od onda sluti (vrlo vjerojatno i točno) da su ga se Amerikanci preko Fetullaha Gulena (moćnog turskog klerika s američkom adresom) pokušali riješiti.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.