Situacija u Izraelu već dugo nije bila ovako napeta. Nije bila niti idealna, daleko od toga, ali sve što se događalo u Izraelu godinama smo pratili kroz kontekst židovsko-palestinskog konflikta. Sad pak imamo nešto drugo, interni izraelski (primarno židovski) konflikt koji je poprimio dramatične razmjere. I ne, nije to novi sukob, ali bio je sve ovo vrijeme u drugom planu, barem što se tiče svjetske javnosti. Izrael ima svoje duboke interne podjele, baš kao i svaka zemlja, a iste su se zadnjih godina vrlo snažno izoštrile prema liberalnim i konzervativnijim linijama (opet, kao i u mnogim drugim zemljama, naročito na Zapadu).
Dugogodišnji premijer Benjamin Netanyahu bio je pozicioniran otprilike negdje na desnom centru, ali to se uvelike promijenilo nakon njegovog pada, a naročito nakon njegovog povratka na vlast! Jer vlast koja je preuzela vođenje zemljom između "umjerenog" i "radikalnog" Netanyahua nije se dugo održala, što je bilo jasno već pri njihovom dolasku.
Netanyahuova stranka Likud prevelika je da bi se jednostavno izbacila s izraelske političke scene unatoč svim aferama, kako članova stranke tako i samog premijera Netanyahua koji tvrdi da nema veze s time, odnosno da su sve to samo politički montirani procesi protiv njega. Zvuči poznato, zar ne? Vrlo "europski" izgleda izraelska politika, naročito istočnoeuropski. Svi znamo za premijere koji su se pod svaku cijenu pokušali vratiti na vlast nakon što se oko njih počela stezati korupcijska omča. No, Netanyahuu je pošlo za rukom, ali nije bilo glatko. Da bi se vratio na vlast morao je "potpisati ugovor s vragom", odnosno krajnjom desnicom, strankama za koje su mnogi mislili da nikad, ni u kojem slučaju neće moći doći do pozicije moći. Sad ne samo da su došle nego drže Netanyahua u šaci, mogu mu naređivati jer bez njih je propao - i politički i u svakom drugom smislu!
Jer Netanyahu se grčevito vratio na vlast, ne prezajući ni pred čime, primarno zato da bi se domogao imuniteta. Drugim riječima, sve dok je premijer može biti miran da neće završiti u zatvoru (iako se procesi i dalje vode protiv njega). Ali to je samo privremeno rješenje za njegovu situaciju, zar ne? Da, no tome može doskočiti na način da jednostavno podredi kompletno pravosuđe. Podredi kome? Izvršnoj vlasti, odnosno - sebi!
Zvuči kao opak plan. Može li zaista u tome uspjeti? Može pokušati. Pritom treba istaknuti kako u tom planu nije sam. Jer dok se Netanyahu primarno bori za sebe i vlastiti opstanak (pa i vlastitu slobodu), ekstremni desničari kojima je dozvolio da dođu preko njega na vlast imaju svoje puno radikalne ideje. Iz njihove perspektive opet sve "ima smisla" - oni znaju da su se vlasti domogli samo zato jer im je uspaničeni Netanyahu otvorio vrata, a da bi pri vlasti ostali potrebno im je u ovom kratkom periodu provesti temeljitu transformaciju zemlje, počevši s rušenjem neovisnog pravosuđa.
Ali to bi značilo da bi Izrael potencijalno prestao biti "demokracija u zapadnom stilu"? Zasigurno glavni izraelski saveznik, SAD, neće to mirno gledati? Zasigurno neće, niti ne gleda. Zapravo već neko vrijeme u SAD-u se stvara opozicija prema Netanyahuu, ali ovo definitivno nije mali izazov po Washington. Kako djelovati? Osuditi Netanyahua, direktno ga prozvati? Mogli bi nastupiti tako, ali takav potez je vrlo riskantan. Naime, Netanyahu je godinama bio čovjek od američkog povjerenja. Aktualni predsjednik Joe Biden blizak je s njim, Trump je bio također, Obama je isto prisno surađivao s njim (iako se njih dvojica nisu baš podnosili). Dakle, Netanyahu je godinama bio simbol američke lojalnosti Izraelu i obrnuto.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
