Neuništivost pod ruševinama: Hamas opstaje i jača čak i na mjestima koje je Izrael "očistio" - stalno se vraćaju, još uvijek upravljaju Gazom i, koliko god to čudno zvučalo s obzirom na tolike civilne žrtve, zapravo dobivaju rat
Izraelske vojne operacije u Pojasu Gaze traju od 8. listopada, odnosno počele su dan nakon Hamasovog napada na južni Izrael. Izraelska ofenziva fokusirala se na masovno bombardiranje pri čemu su uništeni cijeli gradovi. Razaranje je bez presedana, a nakon što se zgrade pretvaraju u ruševine na teren izlaze izraelske snage s tenkovima i pješadijom detaljno "čisteći" teritorij od prisutnosti Hamasa. Prva velika meta bio im je glavni grad Gaza koji se nalazi na sjeveru palestinske enklave. Bombardiranje je dovelo do tisuća žrtava, mahom civila. Stotine tisuća civila potražile su sklonište u drugom po veličini gradu, centralnom gradu Khan Younis.
Izraelska vojska zadržala se u gradu Gaza sve dok ga nisu proglasile "očišćenim", tvrdeći kako su Hamasove snage u gradu potpuno eliminirane. Nakon toga krenuli su sistematski dalje, fokusirajući se na Khan Younis koji je prošao isto kao i grad Gaza. Znatan dio grada bombardiran je do temelja, a zatim u ruševine ulaze tenkovi koji osvajaju sektor po sektor. Već tad bilo je vidljivo da izraelska vojska poprilično konvencionalno, brutalno, ali konvencionalno, nastoji voditi borbu protiv vrlo nekonvencionalnog neprijatelja kao što je Hamas (i druge skupine u Pojasu Gaze, kao što su Islamski džihad i još neke manje skupine).
Borbe su usporedno trajale i na prostoru manjih gradova, često su to izbjeglički kampovi na prostoru palestinske enklave koji su s vremenom prerasli u urbana naselja (kao što je grad Jabalija na sjeveru). No, nakon što su i Khan Younis proglasili "očišćenim" fokus je prebačen na zadnji veliki grad, Rafah na samom jugu zemlje. Očito je da je Izrael imao plan ponoviti istu taktiku kao i u gradu Gaza, Khan Younisu i drugdje. No, ovog puta međunarodni pritisak na izraelski ratni kabinet se znatno pojačao zbog činjenice da od početka rata civili bježe pred izraelskim bombardiranjem i sad su se u ogromnom broju, preko milijun ljudi, sklonili u Rafahu na jugu - jer drugdje ni ne mogu ići pošto je granica s Egiptom zatvorena.
Totalna ofenziva na Rafah rezultirala bi ogromnim civilnim žrtvama, čak puno više nego u prethodnim napadima na palestinske gradove iako je do trenutka dok je izraelska vojska stigla do Rafaha već ubijeno oko 35 tisuća ljudi. Pred početak ofenzive na Rafah buknule su nove demonstracije protiv izraelskog rata u Gazi, ovog puta i diljem Amerike, naročito na američkim sveučilištima. To je imalo direktan utjecaj na Bidenovu administraciju koja se ove godine bori za ostanak na vlasti jer će se predsjednički izbori održati početkom studenog. Iz Washingtona su Izraelu dali do znanja da ne mogu računati na njihovu potporu za takvu ofenzivu te su počeli vršiti pritisak na njih tražeći da se razmotre mogućnosti za prekid vatre koji bi uključivao razmjenu taoca i zarobljenika.
Izrael se vrlo grčevito počeo protiviti takvoj ideji i svim pritiscima po pitanju njihove planirane ofenzive na Rafah tvrdeći kako je taj napad nužan i esencijalan u njihovom planu za "potpuno uništenje Hamasa". Ipak, iako su nastavili napadati Rafah i ulaziti tenkovima u grad, nije se ponovilo ono brutalno ravnanje grada sa zemljom. Očito je da su izraelske vlasti svjesne da ne mogu ići potpuno kontra zahtjeva njihovih zapadnih saveznika, ali svakako su voljni testirati granice. Po tom pitanju još ništa nije gotovo jer kontradikcije su velike i unutar Netanyahuovog kabineta - desničarski ministri voljni su potpuno ignorirati sva upozorenja i krenuti s potpunim uništenjem svega što je ostalo stajati u Gazi. Sam Benjamin Netanyahu je malo oprezniji jer je svjestan da bi sve ovo moglo poprilično loše završiti i po njega ako se zamjeri velikim igračima. Sama činjenica da Haški sud već piše uhidbeni nalog za njega je situacija u kojoj je prisiljen na bar ograničenu poslušnost prema Washingtonu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
