Nakon Škotske, Katalonije, Valonije, Flandrije, Padanije i Baskije, zapadna Europa se suočava s još jednim separatističkim pokretom - Korzikom. Ovaj otok pod francuskom upravom većini je poznat kao rodno mjesto Napoleona Bonapartea. Po prvi puta korzikanska nacionalistička koalicija uspjela je dobiti korzikansku regionalnu vlast na neočekivanom uspjehu u regionalnim izborima u prosincu prošle godine. Cijela Francuska i Europa brujali su o proboju radikalno desnog Front Nationala, ali malo tko je skrenuo pozornost na uspjeh pokreta koji je dugo vremena bio fragmentiran u nekoliko kampova i ideologija, koji je u prošlosti naginjao i nasilju, a koji je danas ujedinjen kao nikad prije i posvećen političkom djelovanju.
Korzikanski nacionalizam je nakon Drugog svjetskog rata postojao u obliku političkog terorizma, ali je sada prihvatio pomirljiv pristup koji očito privlači velik broj glasača. Sve je više korzikanskih regionalnih zastava, na kojoj se nalazi maurska glava s bijelom bandanom, svakako jedan od najzanimljivijih suvremenih heraldičkih podsjetnika na povijest. Na regionalnim izborima 13. prosinca stranka Pe a Corsica osvojila je 47,06 posto glasova, Socijalisti 23,53 posto, Republikanci 21,57 posto, a Nacionalni front 9,09 posto.
Nakon izbora došlo je do vala nasilja protiv migranata, što je uključivalo i napad na jedan muslimanski molitveni prostor, što je bio prvi pravi ispit nacionalističke vlade. Njezini čelnici su stajali ujedinjeni u protivljenju nasilja i ukazivali su na antimuslimansku retoriku Nacionalnog fronta. Iako je incident povećao tenzije između korzikanskih nacionalista i francuskog premijera Manuela Vallsa, koji je nespretno naglasio državnu kontrolu nad Korzikom i poslao francuskog ministra unutarnjih poslova Bernarda Cazeneuvea u korzikanski glavni grad Ajaccio, napetosti su se smirile nakon Nove godine.
Korzikanska nova regionalna vlada imati će dvije godine da pokaže sposobnost održavanja ujedinjenog nacionalističkog fronta, da pruži sposobnu upravu i da uvjeri građane za traženje veće korzikanske autonomije. Po prvi put u mnogo godina, korzikanski status bi mogao postati važnom temom u slijedećim francuskim predsjedničkim izborima 2017. Na europskoj razini, ako 2016. bude bila važna godina za korzikansku suverenost, moguće je da se pojačaju separatistički trendovi ne samo u Škotskoj i Kataloniji, već i u Flandriji, na Sardiniji i mnogim drugim mjestima diljem kontinenta.
Korzika je otok duge i bogate prošlosti, kojega su kontrolirali Grci, Rimljani i mnogi drugi vladari. Skoro 400 godina od 1284. vlast nad otokom imala je Genova, sve dok korzikanski nacionalisti nisu izborili nezavisnost 1755. Pasquale Paoli, koji je Đenovežane izbacio s otoka, osnovao je vladu pod utjecajem prosvjetiteljstva. Korzika je imala pisani ustav, jedinstveno pravo glasa za muškarce i žene, te parlamentarnu vlast, a Paoli je ostao korzikanskim junakom unatoč što je republika pala pod francusku vlast 1769. Francuska vlada otokom od tada, pokušavajući podvrgnuti Korziku jednoj od europskih najcentraliziranijih vlada. Za razliku od Velike Britanije, Njemačke, pa čak i Italije i Španjolske, središnja vlast u Parizu ne želi dijeliti vlast s francuskim regijama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
