U zoru 22. lipnja 1941. nacistička Njemačka je napala Sovjetski Savez i američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt se suočio s nedoumicom treba li odmah podržati boljševički režim u Moskvi ili pričekati dok vidi kako se odvijaju ratne borbe.
Dok su se državni tajnik Cordell Hull i ministar unutarnjih poslova Harold Ickes zalagali za neodgodivo pružanje sve raspoložive pomoći, ministar rata Henry Stimson i ministar mornarice Frank Knox, zajedno s generalom Georgom Marshallom i glavnim stožerom, vjerovali su u izglednost sovjetskog poraza i nisu htjeli da američke zalihe dopadnu u ruke Nijemcima. Stimson je smatrao da je bolje iskoristiti "ovo dragocjeno i nepredviđeno razdoblje predaha" na način da se ubrzaju "krajnje energično naši potezi na atlantskom ratištu" i uveća američka pomoć Velikoj Britaniji. Kada je Roosevelt 24. lipnja izišao pred novinare, izjavio je: "Naravno da ćemo pružiti svu moguću pomoć Rusiji", ali i priznao da ne zna što Sovjetima treba niti što žele."
U lipnju 1941. započelo je neobično ratno partnerstvo Amerikanaca i Sovjeta (Rusa). Washington i Moskva rijetko su kada politički na istoj strani. Većim dijelom američko-ruskih odnosa tijekom povijesti dominirali su sukobi i sučeljavanja. Međutim, u Drugom svjetskom ratu zahvaljujući Rooseveltu i Staljinu stvoreno je partnerstvo i savezništvo zavidnih razina. Dva državnika, koja su imala puno više osobnih i političkih različitosti nego sličnosti, pokazala su da je moguće plodonosno surađivati u teškim vremenima kada su se obje sile suočavale s borbom za opstanak.
Odnosi Roosevelta i Staljina bili su ispunjeni i pozitivnim i negativnim značajkama, ali među njima se s vremenom razvio odnos koji bi se mogao nazvati prijateljskim. Od 1933. do 1945. odnosi SAD-a i SSSR-a bili su dinamični i nisu unaprijed bili predodređeni da krenu u jednom smjeru. Splet okolnosti u kojem su često FDR i Staljin bili samo promatrači, utjecao je na to da postanu saveznici iako je sve moglo biti bitno drukčije.
Američko-sovjetski odnosi 1933.-1941.
Roosevelt je ušao u Ovalni ured u Bijeloj kući odlučan da promjeni američki odnos prema Sovjetskom Savezu koji je uspostavio još predsjednik Woodrow Wilson 1917. Wilson je prekinuo diplomatske odnose sa Rusijom nakon Oktobarske revolucije. Razlozi su ti jer je boljševička vlada zaplijenila američku imovinu, odbila priznati dugove koje je bivši caristički režim imao prema SAD-u i zato što je sklopila separatni mir s Njemačkom u završnoj fazi Prvog svjetskog rata.
1933. kad je Roosevelt postao predsjednik, SAD je bio posljednja velika sila na Zapadu koja je odbijala priznati Sovjetski Savez. Za pragmatičnog Roosevelta, normalizacija odnosa činila se logičnim potezom iz dva razloga. Prvi, usred Velike depresije, State Department i poduzetnici su željeli ponovo otvoriti rusko tržište za američke proizvode i robu. Drugi je razlog taj jer bi bliži odnosi Washingtona i Moskve pomogli suzbijati japansku agresiju u Aziji i možda naveli na smirivanje tenzija u Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
