Etiopija je sjedište Afričke Unije i jak saveznik zapadnih snaga, središnja točka američkih interesa u regiji, osobito onih koji se tiču borbe protiv terorističkih skupina. Tradicionalno viđena kao bastion stabilnosti, Etiopija se danas suočava s nizom unutarnjih sigurnosnih problema koje više ni vlada u Addis Ababi ne može skrivati pod tepih ili ukazivati na njih kao manje poteškoće koje ne trebaju zabrinjavati nikoga izvan etiopskih granica.
Kao i uvijek, u središtu etiopskih poteškoća su etnički odnosi, koji su u korijenu mnogih protuvladinih prosvjeda koji prijete destabilizaciji zemlje. Regija Oromia, u kojoj živi narod Oromo, je prvi započeo s takvim prosvjedima još 2015. godine. Nacionalni glavni grad Addis Ababa se trebao proširiti na tu regiju, pa su započeli protesti u Oromiji koji su se potom prelili u susjednu regiju Amhara, odražavajući široki bijes oko marginalizacije i represije središnje vlade, koju uvijek vodi etnička skupina Tigray. Sigurnosne snage su izašle na teren, a prema Human Rights Watchu u deset mjeseci izvanrednog stanja ubijeno je preko tisuću ljudi, a na desetke tisuća su zarobljeni. Izvanredno stanje je ukinuto u kolovozu ove godine, ali su u listopadu, za vrijeme festivala Irreecha, deseci tisuća Oromoa izašli opet na ulice i zahtijevali pad vlade.
Tijekom proteklih godinu dana ovi nemiri su osnaženi odvojenom krizom koja tek u posljednje vrijeme dobiva svoju punu pozornost. Etničko nasilje u pograničnoj zoni između Oromije i susjedne regije Somali, dovelo je do stotina mrtvih, više od stotinu tisuća raseljenih, a u pojedinim područjima se može govoriti o etničkom čišćenju. Sve zajedno, ovi problemi postavljaju ozbiljna pitanja o održivosti etiopskog modela etničkog federalizma, koji je osnovao Revolucionarni demokratski front etiopskog naroda, nakon što je ovaj front oslobodio zemlju komunističkog režima 1991. Ovaj model je dozvolio ograničenu autonomiju za devet regija na temelju etniciteta.
Detalji nasilja između regija Oromia i Somali teško su dolazili do međunarodne javnosti, ali je jasno da vlada nije uspjela jasno odgovoriti na stanje, što se posebno tiče federalnih sigurnosnih snaga. Etiopija ima jednu od najmoćnijih vojski Afrike i jednostavno nije shvatljivo kako ona nije mogla spriječiti izbijanje takvog sukoba. Čini se da se ne radi samo o nemaru, već o aktivnom učešću vlade u sukobu, koja je zauzela partikularan stav protiv nezadovoljnika u obje regije. Posebno se to tiče Liyu policije koje podržava predsjednik regije Somali Abdi Mohamud Omar, poznat i kao Abdi Illey, koji kontrolira tu policiju. On sprječava policiju i vojsku da doista pokrenu istrage o tome što se događa na terenu.
Etiopija je zemlja burne povijesti. Kada je car Haile Selassie 1974. svrgnut, na vlast je došla marksističko-lenjini...
Kao i uvijek, u središtu etiopskih poteškoća su etnički odnosi, koji su u korijenu mnogih protuvladinih prosvjeda koji prijete destabilizaciji zemlje. Regija Oromia, u kojoj živi narod Oromo, je prvi započeo s takvim prosvjedima još 2015. godine. Nacionalni glavni grad Addis Ababa se trebao proširiti na tu regiju, pa su započeli protesti u Oromiji koji su se potom prelili u susjednu regiju Amhara, odražavajući široki bijes oko marginalizacije i represije središnje vlade, koju uvijek vodi etnička skupina Tigray. Sigurnosne snage su izašle na teren, a prema Human Rights Watchu u deset mjeseci izvanrednog stanja ubijeno je preko tisuću ljudi, a na desetke tisuća su zarobljeni. Izvanredno stanje je ukinuto u kolovozu ove godine, ali su u listopadu, za vrijeme festivala Irreecha, deseci tisuća Oromoa izašli opet na ulice i zahtijevali pad vlade.
Tijekom proteklih godinu dana ovi nemiri su osnaženi odvojenom krizom koja tek u posljednje vrijeme dobiva svoju punu pozornost. Etničko nasilje u pograničnoj zoni između Oromije i susjedne regije Somali, dovelo je do stotina mrtvih, više od stotinu tisuća raseljenih, a u pojedinim područjima se može govoriti o etničkom čišćenju. Sve zajedno, ovi problemi postavljaju ozbiljna pitanja o održivosti etiopskog modela etničkog federalizma, koji je osnovao Revolucionarni demokratski front etiopskog naroda, nakon što je ovaj front oslobodio zemlju komunističkog režima 1991. Ovaj model je dozvolio ograničenu autonomiju za devet regija na temelju etniciteta.
Detalji nasilja između regija Oromia i Somali teško su dolazili do međunarodne javnosti, ali je jasno da vlada nije uspjela jasno odgovoriti na stanje, što se posebno tiče federalnih sigurnosnih snaga. Etiopija ima jednu od najmoćnijih vojski Afrike i jednostavno nije shvatljivo kako ona nije mogla spriječiti izbijanje takvog sukoba. Čini se da se ne radi samo o nemaru, već o aktivnom učešću vlade u sukobu, koja je zauzela partikularan stav protiv nezadovoljnika u obje regije. Posebno se to tiče Liyu policije koje podržava predsjednik regije Somali Abdi Mohamud Omar, poznat i kao Abdi Illey, koji kontrolira tu policiju. On sprječava policiju i vojsku da doista pokrenu istrage o tome što se događa na terenu.
Etiopija je zemlja burne povijesti. Kada je car Haile Selassie 1974. svrgnut, na vlast je došla marksističko-lenjini...
