Situacija na Kosovu ponovno je napeta, ovog puta i više no inače pošto se eskalacija promatra u kontekstu šireg sukoba koji već traje na prostoru Europe, u Ukrajini dakako. Sama činjenica da se Rusija odmah oglasila i podržala Beograd dok je zapadna strana dala podršku kosovskoj strani svakako je značajna.
Podsjetimo, sukob na Kosovu završio je 1999. godine, ali nikada zaista nije riješen. Kosovo je 2008. proglasilo neovisnost, ali taj potez nije priznala Srbija koja i dalje Kosovo smatra sastavnim dijelovom svog nacionalnog teritorija - iako, u praksi, već godinama srpskim administracijama je jasno da je Kosovo postalo nepovratno otkako se tamo nalaze NATO snage. No, na sjeveru Kosova i dalje živi srpsko stanovništvo i to je izvor napetosti već godinama.
Naravno, etnički Srbi na sjeveru Kosova ne priznaju vlast Prištine. Napetosti naglo rastu u situacijama kada Priština pokušava nametnuti bilo kakve odluke na svom cijelom teritoriju, odnosno cijelom teritoriju kako ga oni smatraju, a to uključuje i kosovski sjever gdje žive Srbi. Tako je bilo i tijekom vikenda - Priština je pokušala implementirati odluku na temelju koje bi se sve registarske tablice na automobilima u Kosovu morale uskladiti od 1. kolovoza. Drugim riječima, registarske tablice koje trenutačno postoje na sjeveru - a to je primarno riječ o oko 10.000 automobila i drugih vozila s oznakom KM (Kosovska Mitrovica) - prestale bi vrijediti i morale bi se promijeniti u regularne RKS (Republika Kosovo tablice).
Zapravo Priština već godinama tehnički srpske tablice smatra ilegalnima, ali ih se do sada toleriralo. Inače te tablice se izdaju u Srbiji, točnije izdaje ih policijska uprava Kosovska Mitrovica, ali ista se ne nalazi u Mitrovici već u gradu Raška na prostoru Srbije.
Etnički Srbi nipošto ne žele mijenjati svoje registarske tablice - ili bilo koje druge dokumente.
Podsjetimo, na prostoru Kosova danas živi oko 25 tisuća Srba, prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine. To predstavlja svega 1.5% populacije. Albanci pak predstavljaju oko 93% populacije, odnosno oko 1.6 milijuna stanovnika.
No, Srbija smatra Kosovo kolijevkom vlastite nacije (naročito od 19. stoljeća) i zbog te činjenice jako se teško miri s aktualnom situacijom. Podsjetimo, Kosovo je bilo dio Srbije u vrijeme Srednjeg vijeka, kasnije su tim prostorom zagospodarili Otomani, no srpsko stanovništvo uspjelo se tamo održati i u to vrijeme. U konačnici Srbija ponovno uzima Kosovo 1912. godine i držat će ga skoro cijelo stoljeće.
Kasnih 90-ih godina izbio je žestoki sukob između Srba i kosovskih Albanaca, a 1999. u konflikt se upleo NATO savez na strani Albanaca. Pred međunarodnim snagama predvođenima SAD-om srpske snage bile su prisiljene povući se, a došlo je i do velikog egzodusa srpskog stanovništva s Kosova (prema popisu stanovništva iz 1991. na Kosovu je živjelo 194,190 Srba).
Kosovo je i danas pod de-facto stranim vojnim nadzorom, a tamo je još uvijek smješteno više od 3000 NATO vojnika u sklopu mirovne misije. Drugim riječima, NATO misija je ostavljena na Kosovu kako Srbija ne bi u kakvoj bliskoj budućnosti pokušala vratiti kontrolu nad dijelom Kosova.
Ta činjenica uvelike je održala status quo tijekom zadnja dva desetljeća, no sad napetosti ponovno rastu i postoje određeni strahovi da bi se sukob mogao proširiti na nešto veće od Srbije i Kosova.
Tijekom godina bilo je više pokušaja smirivanja de-eskalacije od strane međunarodne zajednice, no rješenje koje bi dovelo do permanentnog mira i kompromisnog rješenja nikad nije postignuto. Samim time Kosovski sukob ostaje jedan od europskih "zamrznutih sukoba", a kao takav može na opasan način biti eksploatiran u vrijeme generalno visokih napetosti kao što su sada u Europi.
Ne treba posebno ni napominjati da je Srbija jedan od glavnih i rijetkih saveznika Rusije na prostoru Europe. Samim time nalazi se u krajnje delikatnoj situaciji, naročito zbog činjenice da Beograd ima i aspiraciju ući u Europsku uniju. Očekivano, pritisak je velik, kako izvana tako i iznutra jer u vrijeme velikih previranja mnoge zemlje nastoje promatrati krize i kao potencijalne prilike (direktan primjer je recimo turska blokada ulaska Finske i Švedske i NATO dok ove nordijske zemlje nisu ispunile njihove zahtjeve oko odustajanja od potpore za kurdske skupine).
Neki vjeruju da je vikend-eskalacija na Kosovu opasna do te mjere da bi situacija mogla prerasti u oružani sukob, ali teško je to zamisliti jer ako bi vojska Srbije odlučila intervenirati to bi neminovno dovelo do direktne konfrontacije s NATO snagama koje su na prostoru Kosova stacionirane.
Pozitivna vijest je da su kosovske vlasti nakon inicijalne eskalacije odgodile implementaciju nove mjere vezane uz registarske oznake, ali kako smo i spomenuli mjere su samo odgođene, na mjesec dana. Drugim riječima, ova napeta situacija mogla bi ponovno se razbuktati u rujnu.
Nakon što su kosovske vlasti odlučile odgoditi implementaciju nove mjere prozvale su Srbiju za pokušaj destabilizacije Kosova. Dakle, iz Prištine smatraju kako su prosvjedi, blokada prometnica (pri čemu je došlo i do pucnjave) i sve druge akcije tijekom vikenda direktno orkestrirane iz Beograda, odnosno da se etničke Srbe na sjeveru Kosova koristi kao pijune za eskalaciju. Ne iznenađuje da Srbi pak vjeruju kako ovo jest orkestracija s ciljem destabilizacije, ali pokrenuta iz pravca Prištine ili pak možda njihovih zapadnih saveznika kako bi se na taj način izvršio pritisak na Beograd, a posredno time i na Moskvu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
