Nekoliko noći nakon sloma u Harkovu: Širi li se ruska verzija "Dolchstoßlegende"? Je li Rusija, pa i po cijelu Europu, zapravo opasnija kad gubi? I kako ćemo uskoro saznati koja frakcija trenutačno vlada Moskvom?

Što je opasnije po Europu u kontekstu rata u Ukrajini? Kad Rusija pobjeđuju ili kad gubi? Ako pobjeđuje onda Ukrajina gubi teritorij, ali to ne znači nužno da postoji prijetnja od eskalacije rata. No, ako Rusija gubi - a ovih dana definitivno gubi - to bi moglo biti potencijalno još puno opasnije, jer Rusija koja gubi možda je znatno agresivnija Rusija koja traži osvetu, ne samo protiv Kijeva već i protiv svih onih koji pomažući Kijev pridonose aktualnim ruskim porazima na istoku Ukrajine.

Možemo pratiti i promjenu narativa. Dok Rusija pobjeđuje poruke iz Kremlja su, barem što se tiče Europe i svijeta, mirnije, ruski vrh se zanosi idejom da će se nakon rata neke stvari "vratiti tamo gdje su i bile" - misleći, jasno, na prodaju energenata Europi. Ali kad Rusija gubi, a vidjeli smo to već nekoliko puta (povlačenje iz okolice Kijeva, potapanje glavnog broda ruske ratne mornarice, krstarice Moskva), retorika odmah postaje zapaljiva, spominje se prelijevanje sukoba, nerijetko i Treći svjetski rat.

Retorika je jasna. Rusija zapravo želi da joj Zapad "dozvoli" da ostvari svoje "ciljeve" u Ukrajini, a pošto se to ne događa, nervozne izjave se gomilaju. Razlika ovog puta je u tome da imamo i zaokret prema unutra pa tako svjedočimo nervoznoj reakciji pojedinih ruskih komentatora koji traže krivca u ruskoj vojsci, državnom vrhu, zahtijevaju veći vojni angažman...

Malo je reći da će ukrajinska ofenziva u Harkovu biti prekretnica u ovom ratu, ona to već jest. Svi ruski saveznici, prijatelji i simpatizeri imaju sad oči uprte u tu istočnu ukrajinsku regiju i pozorno prate svaki razvoj situacije. Od Indije, Kine do Sirije, Armenije i Izraela. Zemlje diljem svijeta formirat će svoju vanjsku politiku prema onom što se ovih dana događa u regiji Harkov.

Jasno, ako Rusija na ovo reagira znatno većim angažmanom i ponovnim povratkom na osvajanje teritorija, još uvijek može natjerati svijet da "zaboravi" na ovih zadnjih nekoliko dana. No, ako se ispostavi da Ukrajinci nisu imali sreće u tome da su pronašli meki trbuh ruske obrane (ili im je netko od brojnih zapadnih saveznika to dojavio), već da je ovo novi trenutak u kojem ćemo gledati povlačenje ruske vojske i nova ukrajinska osvajanja, odnosno oslobađanja, to bi moglo iz temelja promijeniti odnos tolikih aktera prema samoj Rusiji.

Možemo početi u samom Donbasu. Tamošnje stanovništvo, ako izgubi povjerenje u premoć Moskve može postati indiferentno, a bez takve potpore Rusija (i pro-ruski pobunjenici) teško mogu išta dugoročno održati.

Ipak, sve što je rečeno zadnjih nekoliko dana nije baš potpuno temeljeno na stvarnosti. Izgleda da svaki put kad nešto ne ide prema planovima Kremlja mnogi tvrde kako je ovo "početak kraja Putina". No, to su više želje nego stvarna situacija u Rusiji. Otkako se Putin nalazi na vlasti, a to je sad već skoro četvrt stoljeća, prognozira se njegov pad. Opsada kazališta u Moskvi 2002., masovni pokolj u školi u Beslanu 2004. - nakon svake tragedije ili loše situacije po Kremlj neki vide Putinov kraj, no tome se, zapravo, još ne nazire ni početak. Štoviše, popularnost ruskog predsjednika - i to prema neovisnim organizacijama - je skoro pa rekordna.

Da, mnogi se žale na poraz u Harkovu, no još puno više njih misli kako to nije nešto što bi obilježilo cijeli ruski vojni angažman u Ukrajini. I iako je ukrajinska protuofenziva bez sumnje impresivna, a u svega par dana vratili su oko 10% izgubljenog teritorija, to je i dalje samo 10%. Druga stvar bi bila da ukrajinska vojska nastavi jurišati kao što je to bio slučaj prošlog vikenda. Da se tako "prošeću" Donbasom, možda čak i Krimom, onda da, nema sumnje, to bi morao biti Putinov kraj i to bi se dogodilo jako brzo.

Svakako, Putin je svjestan da je naredbom da se pokrene napad na Ukrajinu 24. veljače na liniju stavio i svoj vlastiti opstanak, ali kad bi ruska vojska zaista izgubila i Krim onda to više ne bi bilo pitanje opstanka samo Putina već možda i cijele Rusije kakvu poznajemo. Dakako, ne treba imati zablude, ako se jednog dana u Rusiji uspije ponovno instalirati kakva pro-zapadna vlast, na tome neće ostati, bilo bi preopasno u vidu iščekivanja novog Putina, što znači da će na red doći planovi za dezintegraciju Rusije na dijelove (što, uz veću dozu političkog i ekonomskog kaosa, ne bi trebalo biti tako teško).

Treba li Putin biti zabrinut zbog poprilično glasne opozicije, prvenstveno iz redova nacionalista, zbog aktualnog poraza u Harkovu? Vjerojatno jest, bilo bi čudno da nije. Naime, Rusijom se zadnjih nekoliko dana širi nešto što je nalik njemačkom Dolchstoßlegende, odnosno "mitu o nožu u leđa". Kratki podsjetnik - riječ je o vrlo rasprostranjenom stavu u Njemačkoj između dva rata prema kojem Njemačka zapravo nije bila stvarno vojno poražena na bojnom polju od strane sila Antante (u Prvom svjetskom ratu), već je bila potkopana iznutra subverzivnim djelovanjem "nepatriotskog" dijela stanovništva kao što su liberali, socijalisti, komunisti, a naročito Židovi.

U Rusiji (a i ponegdje i izvan nje) već se nazire taj mit o "nožu u leđima". Jer kako inače objasniti da je kompletan osvojeni teritorij u regiji Harkov jednostavno pao u jedan vikend? Nacionalistički kritičari još uvijek ne spominju samog Putina, iako će uskoro doći i do njega ako se vojna situacija ne popravi, ali definitivno aktivno traže krivca i krivca će naći.

A tko kaže da "krivac" zaista nije Putin? Iako on nikad nije do kraja definirao što su stvarni ruski ciljevi u Ukrajini (zar nije trebalo onemogućiti širenje NATO-a na Ukrajinu?), u zadnje vrijeme nekako "prečesto" spominje da Rusija ima dužnost obraniti narod Donbasa, odnosno prostore samoproglašenih (i ove godine od Moskve priznatih) Narodnih republika Donjeck i Lugansk. To bi se moglo protumačiti kao da zapravo nema neku ambiciju osvajati druge dijelove Ukrajine (ili je to nešto od čega je odustao). Možda bi se Putin u konačnici zadovoljio sa snažno konsolidiranim kopnenim koridorom od Krima do Rusije, uz kompletan Donbas, što je svakako znatno više no što je Rusija imala prije pola godine.

Mogao bi to možda i predstaviti kao novu veliku rusku pobjedu. I dio naroda će to definitivno tako i prihvatiti, ali neki nikako neće. Jer kad bi rat tako završio neki bi to svejedno vidjeli kao ruski poraz. Zapravo, da sad završi tako, dok je ukrajinska protuofenziva još uvijek "friška", većina bi to vidjela tako.

Dakle, koja je vrzija ruskog Dolchstoßlegende? Da vojska nije poražena, da je Putin zapravo pustio Harkov, da će pustiti i Herson, kako bi zatim ispregovarao nekakav mir s Kijevom i Zapadom, da svi budu donekle zadovoljni prije zime. Ali, to je možda podjednako mir kao i onaj njemački između dva svjetska rata.

Iz perspektive nas u ostatku Europe mir bi svakako bio poželjan, bez obzira na teritorijalne podjele, ali ta ideja da se sukobljene strane mogu relativno brzo dogovoriti, ako tako odluče, možda nažalost nema uporište u stvarnosti.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.