Zajednički sveobuhvatni akcijski plan, rezultat višegodišnjih napora u rješavanju spora oko korištenja nuklearne energije u Iranu, velikim dijelom je posljedica izravnih pregovora dvaju čovjeka, ministara vanjskih poslova Islamske republike Iran i Sjedinjenih Američkih Država, Mohamada Džavada Zarifa i Johna Kerryja.
Kada je 14. srpnja 2015. objavljen dogovor kojim se skidaju međunarodne sankcije Iranu, mnogi Iranci su odahnuli u iščekivanju boljih gospodarskih i političkih prilika. Jedino su tvrde konzervativne strane, u SAD-u jastrebovi, a u Iranu Hezbolahi, bili protivni sporazumu. I dalje jesu. Sada je pitanje odmjeravanja njihove snage koja će utvrditi da li će Zajednički sveobuhvatni akcijski plan zaživjeti u potpunosti.
Iranski Hezbolahi, što je udomaćen naziv za iranske političke krajnje konzervativce odnosno principaliste, trajno pokušavaju dosegnuti svoje ciljeve unutar vladajućeg sustava koji je tijekom pregovora bio vrlo oprezan da ne čini provokativne izjave koje bi mogle pokazati podjele unutar vladajućeg sloja. Kolektivna svijest o važnosti ovog sporazuma je iranske elite ujedinilo u nadi skidanja sankcija i gospodarskog blagostanja. Na političkoj i diplomatskoj razini to znači da svi moraju biti mirni, da su dobrodošli konstruktivni komentari, a pesimisti bi trebali svoje mišljenje držati za sebe. U uobičajenom bučnom i iznimno frakcioniranom iranskom političkom sustavu jedinstvo je bilo iznenađujuće.
Nakon devet mjeseci - ništa. Osim fascinantno predstavljenih bilateralnih ugovora s pojedinim europskim zemljama, najveće vijesti dolaze u obliku slijetanja Air Francea i pobjede umjerenjaka na parlamentarnim izborima i izborima za Vijeće stručnjaka, tijelo koje nadzire rad i bira novog Vrhovnog vođu.
SAD traže sve više od Irana, ali ne daju ništa zauzvrat, što predstavlja velik problem za vladu pošto raste protuamerički osjećaj, ne samo među principalistima, već i među onima koji su zdušno podržavali normalizaciju iranskih odnosa sa zapadnim svijetom.
Nedavno je američki Vrhovni sud zamrznuo dvije milijarde dolara iranskih sredstava. Sutkinja Ruth Bader Ginsburg je utvrdila da je presuda pravedna s obzirom na nove standarde koji objašnjavaju da ako Iran posjeduje određena sredstva, žrtve terorističkih napada koje je sponzorirao Iran biti će namirene iz tih sredstava. Malo koja zemlja u svijetu može doživjeti takvo poniženje, ali optimisti bi rekli da je presuda Vrhovnog suda dobar presedan jer bi mogla pomoći žrtvama svih terorističkih napada koje su SAD podržale - kad bi svijet počivao na pravdi, a ne na ravnoteži moći i interesa.
Među drugim koracima Washingtona, provokativnim prema Iranu, jesu promjene viznog programa, koji komplicira uvjete za dobivanje vize građanima Irana, Iraka, Sudana i Sirije, a građanima drugih drž...
Kada je 14. srpnja 2015. objavljen dogovor kojim se skidaju međunarodne sankcije Iranu, mnogi Iranci su odahnuli u iščekivanju boljih gospodarskih i političkih prilika. Jedino su tvrde konzervativne strane, u SAD-u jastrebovi, a u Iranu Hezbolahi, bili protivni sporazumu. I dalje jesu. Sada je pitanje odmjeravanja njihove snage koja će utvrditi da li će Zajednički sveobuhvatni akcijski plan zaživjeti u potpunosti.
Iranski Hezbolahi, što je udomaćen naziv za iranske političke krajnje konzervativce odnosno principaliste, trajno pokušavaju dosegnuti svoje ciljeve unutar vladajućeg sustava koji je tijekom pregovora bio vrlo oprezan da ne čini provokativne izjave koje bi mogle pokazati podjele unutar vladajućeg sloja. Kolektivna svijest o važnosti ovog sporazuma je iranske elite ujedinilo u nadi skidanja sankcija i gospodarskog blagostanja. Na političkoj i diplomatskoj razini to znači da svi moraju biti mirni, da su dobrodošli konstruktivni komentari, a pesimisti bi trebali svoje mišljenje držati za sebe. U uobičajenom bučnom i iznimno frakcioniranom iranskom političkom sustavu jedinstvo je bilo iznenađujuće.
Nakon devet mjeseci - ništa. Osim fascinantno predstavljenih bilateralnih ugovora s pojedinim europskim zemljama, najveće vijesti dolaze u obliku slijetanja Air Francea i pobjede umjerenjaka na parlamentarnim izborima i izborima za Vijeće stručnjaka, tijelo koje nadzire rad i bira novog Vrhovnog vođu.
SAD traže sve više od Irana, ali ne daju ništa zauzvrat, što predstavlja velik problem za vladu pošto raste protuamerički osjećaj, ne samo među principalistima, već i među onima koji su zdušno podržavali normalizaciju iranskih odnosa sa zapadnim svijetom.
Nedavno je američki Vrhovni sud zamrznuo dvije milijarde dolara iranskih sredstava. Sutkinja Ruth Bader Ginsburg je utvrdila da je presuda pravedna s obzirom na nove standarde koji objašnjavaju da ako Iran posjeduje određena sredstva, žrtve terorističkih napada koje je sponzorirao Iran biti će namirene iz tih sredstava. Malo koja zemlja u svijetu može doživjeti takvo poniženje, ali optimisti bi rekli da je presuda Vrhovnog suda dobar presedan jer bi mogla pomoći žrtvama svih terorističkih napada koje su SAD podržale - kad bi svijet počivao na pravdi, a ne na ravnoteži moći i interesa.
Među drugim koracima Washingtona, provokativnim prema Iranu, jesu promjene viznog programa, koji komplicira uvjete za dobivanje vize građanima Irana, Iraka, Sudana i Sirije, a građanima drugih drž...
