Nicolas Maduro novi je stari predsjednik Venezuele. Na nedavnim izborima od 20. svibnja ostvario je uvjerljivu pobjedu od čak 67.8% iliti dobio je 6.2 milijuna glasova. To je bilo više nego dovoljno za pobjedu nad glavnim oporbenim kandidatom Henrijem Falconom (20.9% glasova) i neovisnim Javierom Bertuccijem s oko 10% glasova. Novi 6-godišnji mandat trebao bi ostaviti Madura na vlasti do daleke 2025.
Izvanredno uvjerljiva pobjeda socijalističkog lidera na izborima u putinovskom stilu potpuna je suprotnost od stanja u zemlji koje je alarmantno već godinama, ali nažalost postaje sve ozbiljnije. Hiperinflacija, rekordne stope nasilja, smanjenje proizvodnje i izvoza nafte, nestašice robe široke potrošnje, a ponajviše hrane i lijekova, u novije vrijeme i masovni egzodus kojim tisuće i milijuni napuštaju zemlju, stvarnost je naftom najbogatije zemlje svijeta. No usprkos ovim grandioznim problemima Maduro je odnio dvotrećinsku pobjedu.
Međutim, kad se bolje razmotri, rezultat je očekivan jer je najveći dio oporbe predvođen širokom koalicijom stranaka i strančica (MUD) bojkotirao izbore. Prema Nacionalnom izbornom vijeću koje je kontrolirano od strane chavista izlaznost je iznosila samo 46%. A neovisna anketarska kuća Meganalisis navodi brojku od samo 18% izlaznosti.
Najkarizmatičniji i najbolji kandidati oporbe kao što su Leopoldo Lopez, Henrique Caprilles, Antonio Ledezma su već otprije diskvalificirani i onemogućeni da se kandidiraju. S diskvalifikacijom oporbenih stranaka i bojkotom glasača te bez privlačnijih protukandidata, Madurova pobjeda je realna usprkos očitim mnogim nepravilnostima. Radi sumnjičavosti u regularnost izbornog procesa većina svjetskih zemalja predvođenih Europskom unijom i SAD-om, G-7, ali većinom država Latinske Amerike, ne priznaje izborne rezultate. No, s druge strane manji dio država kao što su Rusija, Kina, Turska, Iran, Kuba i Bolivija priznaju rezultate.
Bez obzira na (ne)priznanja Maduro ostaje u predsjedničkoj palači Miraflores u Caracasu i nastavlja voditi zemlju što je vrlo težak i nezahvalan zadatak. Malo koji političar bi mu na tome zavidio. Maduro je ovom pobjedom dokazao unutarnjem krugu chavista da unatoč nevoljama ima potporu naroda što mu daje novi legitimitet. Zbog osobne nepopularnosti spekuliralo se o mogućim drugim kandidatima iz kruga chavista od kojih bi najizgledniji bio Diosdado Cabello ili možda Delcy Rodriguez, ali to se nije dogodilo.
Kako stvari sada stoje jako teško će biti Maduru odslužiti mandat do kraja 2025. osim ako se nešto drastično ne promijeni. Trendovi koji se događaju su negativni. Venezuelanska naftna industrija na čelu s državnom naftnom kompanijom PDVSA je u velikim problemima. Nafta čini oko 95% izvoza i 25% BDP-a Venezuele. PDVSA kontrolira cjelokupno istraživanje, proizvodnju i izvoz nafte. Ali kompanija je na putu da bankrotira. Nema čvrste valute kojom bi se investiralo u istraživanje nafte. Netko bi poput Madura mislio da su niske cijene nafte najveći državni problem. Ali po toj logici bi oko 100% povećanje cijena nafte po barelu s oko 30 USD prije tri godine na sadašnjih oko 70 USD po barelu, značilo povratak dobrih starih dana za vrijeme Huga Chaveza kada su visoki prihodi od nafte omogućili rekordno državno trošenje u vidu bogatih socijalnih misija. No realnost je da se poboljšanja ne osjećaju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
