Predstavnici vlada i država članica NATO-a okupit će se u Varšavi 8. i 9. srpnja na susretu na vrhu koji je već proglašen povijesnim. Ovakvo snažno obilježavanje nije samo zbog percipiranih sigurnosnih izazova koji dolaze s Istoka i s Juga, već prije svega ishod britanskog referenduma i uspjeh Brexita. Nesigurnost europske budućnosti nanosi također pitanja oko najvećeg svjetskog političko-vojnog saveza, uza sve poruke Britanaca da se NATO nema čega bojati.
Ali, nije baš tako. Slaba i podijeljena Europa ujedno slabi i NATO. Jasno sagledavanje budućnosti Europske unije nije samo važno u pogledu financijske i ekonomske stabilnosti, nego i zbog geopolitičkih razloga. Putinova Rusija se smatra najvećom prijetnjom s Istoka upravo jer se očekuje da će iskoristiti europsku slabost. Aneksija Krima i moskovska potpora separatistima u istočnoj Ukrajini se među NATO-ovim generalima tumači samo kao ekspanzionizam geostrateških namjera Kremlja. Zbog toga NATO počinje gomilati vojne snage na istočnim granicama te ujedno podiže masovnu paniku među stanovnicima Poljske i tri baltičke države. Moskva je također nedavno najavila da će dvije divizije biti alocirane iz baza istočno od ruskog glavnog grada na zapadne granice zemlje, a modernizacija ruskih vojnih snaga napreduje unatoč recesiji gospodarstva.
Osim Rusije, u Varšavi će se raspravljati i o migracijama te terorističkim napadima. Sirija i Libija dominiraju razmišljanjem o sigurnosti. Granična sigurnost je osobito važna u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj kako bi se kontolirala migracija ljudi i zaustavio organizirani kriminal u sredozemnim vodama. U europskom kaosu, EU će imati značajniju ulogu u graničnoj sigurnosti, te se smatra kako će Bruxelles pokrenuti novu Europsku graničnu i obalnu gardu kao ključnu sastavnicu obrane europskih kopnenih i morskih granica.
No, nisu Rusija i vanjske granice najozbiljnija opasnost po NATO i EU, već upravo stanje europskog jedinstva. NATO je zahtijevao osnovno europsko jedinstvo, što je u Bruxellesu ostvareno uz elitnu birokraciju. Međutim, Europa ne samo da nije jedinstvena, već se opasno približava rušenju legitimnosti postojećih političkih poredaka. Zapadna liberalna demokracija preživljava donekle tek u skandinavskim državama, dok je kriza liberalne demokracije proširena u veći dio ostatka Europe, pozivajući na scenu jake protusustavne stranke kao što su Siriza, Podemos ili pokret Peppe Grilla.
U nekadašnjoj komunističkoj Europi dolazi do jačanja nacionalne države. Poljska kreće snažno prema demokratski sumnjivom desnom populizmu, Mađarska se nalazi u stanju gotovo autoritarne vlasti stranke Fidesz i njezinog premijera Viktora Orbana, Rumunjska je institucionalizirala korupciju, a Bugarska sve više razmišlja o povezivanju s Rusijom. Ono što najviše diže kosu tzv. talasokratskim nacijama na obalama Atlantskog oceana jest što gospodarski najjača europska nacija Njemačka također vidi napredak u poboljšanju odnosa s Rusijom, a s izlaskom Velike Britanije iz europskog kluba, Njemačkoj nema tko predstavljati vodeću konkurenciju.
Brexit je u osnovici time srušio tisućljetnu politiku Engleza - sprječavanje da bilo koja sila dominira europskim kontinentom. Sada Njemačka učinkovito kontrolira odluke Europe. Francuska, kao druga najveća sila, nema dovoljno snage za snažne gospodarske reforme. Za razliku od Španjolske, Grčke ili možda Italije, u Francuskoj su prosvjedne političke stranke okupljene na krajnjoj desnici, što objašnjava populistički uspjeh Marine Le Pen i njezinog Nacionalnog fronta. U NATO-u se boje njemačkog utjecaja jer je poznato kako proširenje NATO-a prema istoku nije bilo izvedeno s istim zaletom i zanosom kao proširenje Europske unije, koja je znatno izmijenila život u mnogim postkomunističkim zemljama. Uzevši u obzir samo sprječavanje proruskih orijentacija ili ruskog utjecaja u nekadašnjim državama Varšavskog pakta, onda je Europska unija postigla daleko, daleko više nego što je učinio NATO. Unutar jedne generacije, Europska je unija uspjela od građana pod sovjetskim utjecajem i mentalitetom stvoriti europske građane - uzevši u obzir i sve slabosti i ostavštine ukorijenjene korupcije i organiziranog kriminala.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
