Indija i Kina, dvije najveće zemlje Azije i najmnogoljudnije države svijeta, kao da su na rubu još jednog sukoba oko granice u Himalajama. Mediji obje zemlje puni su okrivljavanja druge strane i upozoravanja da bi moglo doći do oružanog obračuna Indije i Kine. U Indiji se govori o tim prijetnjama i kineskim provokacijama, dok u Kini državni mediji podsjećaju Indiju na poraz u pograničnom ratu 1962., te objavljuju stara izvješća i slike iz tog sukoba. Kinezi optužuju Indiju i za ugrožavanje suvereniteta Butana uključivanjem u prometni projekt tamo. Prijepori se odvijaju u području Doklam, u regiji Sikkim, blizu butansko-indijsko-kineske tromeđe.
Doklam je tek jedan od nekoliko spornih točaka na indijsko-kineskoj granici. Najzapadnija točka prijepora jest Aksai Chin, kojega New Delhi smatra dijelom indijske države Jammu i Kašmir i regije Ladakh, ali nadzor i upravo čini kineska autonomna regija Xinjiang. Radi se doslovno o nenaseljenoj pustopoljini kojom prolazi autocesta Xinjiang-Tibet. Ovdje i u Sikkimu na istoku vođen je 1962. rat između Kine i Indije. Ovaj sukob je službeno završen tek 1996. kada se dogovorila i zajednička Linija stvarne kontrole. Ali od tada se i dalje prikazuju teritorijalne pretenzije.
Na drugoj strani, u Sikkimu, također postoje stari problemi. Sikkimska monarhija, koja je postojala od 1642. do 16. svibnja 1975. odlučila je po svojem ukidanju da će se teritorij pripojiti Indiji. U to je vrijeme Kina prosvjedovala i nazvala odluku ilegalnom. Međutim, Sino-indijskim memorandumom 2003. Kina je de facto priznala aneksiju Sikkima i kineski službeni zemljovidi prikazuju Sikkim kao dio Kine. Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova izbrisalo je Sikkim s popisa kineskih 'graničnih zemalja i regija'. Ipak, najsjevernija točka, gdje je i Doklam, i dalje je predmet rasprava i vojnih aktivnosti.
Posljednji niz međusobnih optužbi stigao je nakon što se Indija usprotivila kineskom pokušaju proširenja pogranične prometnice kroz visoravan Doklan u Indiji (poznatom kao Donglang u Kini). Ova visoravan je zapravo predmet spora Kine i himalajske kraljevine Butan, a Indija podupire butanske težnje. U Delhiju su zabrinuti oko izgradnje ceste koja bi dala Kini veći pristup indijskom strateški ranjivom koridoru od 20 kilometara poznatom kao 'kokošji vrat'. Radi se o tankom koridoru koji spaja indijske države Sikkim i Bihar s ostatkom Indije.
Butan je 29. lipnja ove godine protestirao protiv kineske izgradnje prometnice u Doklamu, pogranična straža je stavljena u stanje pripravnosti, ali kraljevska vlada u Thimphuu nije službeno potvrdila zahtjev za indijskom intervencijom. Indija i Kina su potom poslale svaka po tri tisuće vojnika u to područje, a Kina je izdala zemljovid po kojemu su Doklam i dijelovi Sikkima pod kineskim nadzorom.
Upravo su se ovdje događali incidenti u prošlosti. Odmah nakon završetka rata, puškaranja su se nastavila 1967. a dvije vojske su se našle nasuprot jedne drugoj i tijekom blokade Arunachal Pradesha 1986. i 1987. Indijski političari smatraju da Peking ispituje indijsko prijateljstvo s Butanom, jer Kinezi nastoje ostvariti što je više utjecaja u maloj himalajskoj državi. Iz Kine stižu drugačije poruke; Ministarstvo vanjskih poslova poručuje da bi se indijske snage morale povući iz tog područja kako bi se izbjegla eskalacija. Općenito, kineski način korištenja sile je uvijek bio prethodno najavljen izjavama i upozorenjima. Tako i u ovom slučaju Indijci mogu računati da Kinezi ne blefiraju. Povijest nam govori da je Kina uvijek bila vrlo egzaktna kod najave svojih nauma. I prije samog rata u šezdesetima, Peking je mjesecima upozoravao Indiju da će biti napadnuta. Istovremeno, teško je doista vjerovati da bi Kina ušla u rat s Indijom danas. Sve što se nastoji napraviti jest održati koliko je moguće demilitarizirani status quo u strateški važnom području.
Obje se strane pozivaju na međunarodno pravo. Naime, Indija smatra da je Kina naštetila statusu quo izgradnjom prometnice. Indijske snage poslane su na sjeveroistok zemlje da bi se brojčano poistovjetile s kineskim, a osobito nakon što je Butan pozvao indijsku vladu u pomoć. Kinezi smatraju da je time izvršena invazija Doklama kako bi se pomoglo Butanu, što je kršenje međunarodnog prava. U cjelokupnom kolopletu međusobnih optužbi, čini se da je Indija ipak reagirala prejako, prenaglašavajući sigurnosnu prijetnju, te su Kinezi prihvatili igru u kojoj su daleko bolji i iskusniji. Sada je stvorena situacija koja bi mogla postati presedanom za daleko ozbiljniju igru. Po istom načelu i koristeći istu logiku neka treća vojska bi mogla ući u druge dijelove Indije ili Kine, a osobito se to tiče Pakistana i Kašmira.
Peking, Delhi i Thimphu se sada nalaze u situaciji gdje nitko ne može napraviti korak nazad. Priliku za to su imali kineski predsjednik Xi Jinping i indijski premijer Narendra Modi tijekom susreta G20 u Hamburgu, ali do razgovora nije došlo. Kina i Indija poručuju da atmosfera između dviju zemalja nije dovoljno dobra za susret na najvišim razinama, pa ni na razini ministara vanjskih poslova. Jedini doticaj će imati uskoro savjetnici za nacionalnu sigurnost Ajit Doval i Yang Jiechi tijekom susreta zemalja BRICS-a u Pekingu krajem srpnja.
Veleposlanik Butana u Indiji Vetsop Namgyel kaže da je kineska izgradnja ceste kršenje sporazuma između Thimphua i Pekinga, koji nemaju formalne odnose, ali održavaju komunikaciju putem veleposlanstava u Delhiju. Butan ima duge i jake povijesne, kulturne, gospodarske i religijske poveznice s Tibetom, te nije uspostavio diplomatske odnose s Kinom nakon okupacije Tibeta. Zajedno s time, kineska vojska je okupirala i osam zapadnih tibetanskih enklava pod butanskom upravom. Tijekom rata 1962. Butan je dopustio indijskim trupama kretanje kroz butanski teritorij, ali indijski poraz u tom ratu je izrazio butansku zabrinutost oko sposobnosti svog zaštitnika. Stoga je Butan službeno proglasio politiku neutralnosti, iako gradi odnose s Indijom, te i dalje traži povratak Doklama, Gamochena, Batangle, Sinchela i Amo Chhua pod svoj suverenitet.
No i taj suverenitet je upitan, jer Butan je zapravo indijski protektorat. Vanjska politika i sigurnost postali su dijelom indijske kontrole putem Povelje prijateljstva potpisane 1949. i opetovane 2007. Indija čini cjelokupnu butansku oružanu trgovinu, 75 posto butanskog uvoza i 85 posto butanskog izvoza. Ujedno, Butan prima dvije trećine cjelokupne indijske pomoći drugim državama. Rasprava o granici Thimphua i Pekinga započela je 1984. kada je Indija također pregovarala u ime Butana. Svakako je jedna od kineskih namjera umanjiti indijski utjecaj u Butanu, čime se umanjuje i utjecaj indijske politike i stav prema Tibetu. Kina i dalje ne može oprostiti svojoj južnoj susjedi što je dala azil Dalaj lami i njegovoj vladi u izgnanstvu, a Butan je zemlja koja je najsličnija tibetanskoj ideji uprave.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.