Prošlog tjedna imali smo priliku čuti s ruske strane nove detalje glede generalnih ciljeva njihovog rata u Ukrajini. Govorimo pritom o izjavi generala Rustama Minekajeva koji je rekao kako ruska vojska ima za cilj (nakon osvajanja Donbasa) spojiti se s Pridnjestrovljem, odnosno separatističkom pokrajinom u Moldaviji koja graniči s Ukrajinom. Pritom valja istaknuti kako ovo nije "službeni komentar" Kremlja, ali svakako od onda nismo čuli ni opovrgavanje njegovih izjava. Danas pak imamo novu relevantnu izjavu koja dolazi iz uskog kruga vrha ruske vlasti, a autor iste je utjecajni šef ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, Nikolaj Patrušev. On je danas poručio kako politika koju provode Kijev i njihovih zapadni saveznici vodi prema "razbijanju Ukrajine".
U intervjuu za list Rosijskaja Gazeta poručio je kako SAD već godinama nastoji "usaditi mržnju prema Rusima" kod Ukrajinaca. "No, povijest nas uči da mržnja nikad ne može postati pouzdan faktor nacionalnog jedinstva", rekao je. "Ako išta danas ujedinjuje narod u Ukrajini onda je to strah od zločina koje čine nacionalistički bataljuni", poručio je Patrušev.
To je već prepoznatljiv narativ koji se nadovezuje na prvotnu rusku agendu o "denacifikaciji Ukrajine", no puno zanimljiviji je njegov idući komentar - "Stoga, politika Kijeva i Zapada može voditi samo u dezintegraciju Ukrajine u više manjih država", poručio je Patrušev.
Može li se ovaj komentar smatrati novom deklaracijom ruskih ciljeva u Ukrajini? Patrušev je ideju dezintegracije prikazao kao nekakvu "nesretnu posljedicu" kijevske i zapadne politike, ali između redaka zapravo poručuje da će zbog toga Rusija biti prisiljena provesti to što planira provesti. Stoga se ne može reći da je ovo "službeni stav Kremlja" (kao ni izbijanje do Pridnjestrovlja), ali svakako jest nešto o čemu u najmanju ruku razmišljaju ili pak te ideje iznose kao svojevrsnu prijetnju.
U svom komentaru spominje raspad Ukrajine na "nekoliko država", ali nije - očekivano - specificirao koliko bi tih država bilo i gdje bi one bile. Ipak, ne čini se da se referira samo na potencijalno odcjepljenje Donbasa jer to je, barem što se ruske pravne perspektive tiče, gotova stvar (Rusija je već priznala Donjeck i Lugansk kao neovisne države, a uskoro bi iste trebale otvoriti i svoje ambasade u Moskvi). Čini se kako Patrušev prije misli na ukrajinsku dezintegraciju koja zapravo predstavlja potpuni raspad Ukrajine kao države, odnosno ono što bi ostalo moglo bi tek simbolično predstavljati Ukrajinu, ali ne bi bilo - vjerojatno se tako smatra u Kremlju - sigurnosna prijetnja po Rusiju.
Problem kod takve ideje, ako to jest "aktualna" ruska ideja, je u tome da čak i da Ukrajina nestane s karte Europe neće nestati NATO savez. Već sad vidimo veliku mobilizaciju i jačanje snaga u rubnim članicama NATO-a na istoku, u Rumunjskoj, Bugarskoj, Poljskoj, baltičkih zemljama... Drugim riječima, ruski plan je onda tek uvertira u još puno veći rat, direktan rat s NATO savezom jer sigurnosne ugroze koje citiraju neće nestati, štoviše, biti će još i puno veće (a i brojnije ako Finska i Švedska uđu u NATO).
Nadalje, ukrajinska dezintegeracija teško da bi prošla bez ruske okupacije, a to je onda još jedan "novi trenutak". Naime, na početku invazije iz Moskve su poručili kako nemaju namjeru provoditi okupaciju Ukrajine.
Ne mora biti da su te inicijalne izjave bile obmana. Moskva je tada vjerojatno imala drugačije namjere koje su sada "evoluirale", odnosno eskalirale... Ovaj rat traje tek dva mjeseca, no čini se da je taj 24. veljače postojao u jednom sasvim drugom (geopolitičkom) svijetu. Teško da je Moskva mogla predvidjeti da će dva mjeseca kasnije situacija biti ovakva kakva jest, odnosno da će Zelenski još uvijek biti na vlasti i da će se u Ukrajinu slijevati tolike količine oružja sa Zapada. Po potezima se čini da Moskva to nije prognozirala iako mnogi drugi zapravo jesu. Već godinama je bilo jasno da ako ikad dođe do direktnog napada Rusije na Ukrajinu da će Zapad predvođen SAD-om učiniti sve što je u njihovoj moći da u toj Ukrajini naprave "klopku" za Rusiju. To sad već američki dužnosnici i otvoreno ističu. Državni tajnik i ministar obrane, koji su prije dva dana posjetili Kijev, rekli su da će učiniti sve da se Rusiju "oslabi" - kasnije je glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki "pojasnila" da to zapravo znači da će se sve učiniti da se "Ukrajina obrani".
Psaki često mora djelovati i kao pravnica, ali njezin komentar ovdje možemo komotno i zanemariti. Činjenica je da američki ministar obrane Lloyd Austin u Kijevu rekao točno ono što je i želio reći, a to je, čini se, nova (ili stara pa sad javno deklarirana) američka strategija glede ovog sukoba. Njegove točne riječi - "Želimo vidjeti Rusiju oslabljenu do te mjere da ne može raditi stvari kao što je ova invazija na Ukrajinu".
Sve je vrlo jasno, a ako uzmemo ove izjave Austina i Patruševa, mogli bismo čak reći da su oba protivnika (jer SAD i Rusija ovdje jesu glavni protivnici, Ukrajina je nažalost postala teritorij za djelomičan "rat preko posrednika") u razmaku od nekoliko dana poprilično jasno, iako u svega par riječi, definirali svoje aktualne strategije.
Američki cilj slabljenja Rusije nipošto nije nov, samo je sad javno deklariran, no u ovoj situaciji SAD se više bavi reakcijom nego akcijom. Rusija je ta koja se upustila u akciju, u invaziju Ukrajine, a SAD je reagirao na točno onakav način kakav smo već godinama predviđali. No, kad govorimo o slabljenju onda tu ponajviše slabe Rusija i Ukrajina koje su već do sad izgubile na tisuće vojnika, a Ukrajina pritom biva i uništavana.
Vodeći se tom akcijom i reakcijom mogli bismo ići i tako daleko pa konstatirati da bi SAD-u zapravo i odgovaralo da Rusija postigne svoj navodni cilj, da bude prisiljena provesti dezintegraciju i zatim okupaciju Ukrajine. Zašto bi to SAD-u u kontekstu njihove iznesene strategije odgovaralo? Zato jer bi ukrajinski otpor uvijek postojao, a SAD bi mogao kontinuirano slati oružje novim pobunjenicima. Nećemo ni spominjati koliko se takvom scenariju nada američka vojna industrija koja bi imala "sigurno tržište" za još dosta godina...
Austin je možda pomalo brzopleto rekao da je glavni cilj SAD-a slabljenje Rusije, zato je kasnije i reagirala Psaki. Naime, njegov komentar može se interpretirati kao da SAD-u primarni cilj nije spašavanje Ukrajine već uništenje Rusije. To je nešto čega bi svakako trebao biti svjestan i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, a možda i jest.
Problem, veliki problem je u tome što je jako teško garantirati da bi takav dugoročni sukob bio ograničen samo na teritorij Ukrajine. Već sad imamo brzorastuće napetosti (i eksplozije) u Moldaviji. Nema dvojbe da je u ovom trenutku cijela Europa ugrožena - iako možda ne baš toliko koliko se ponekad želi zbog političkih razloga prikazati. Naime, Europa se može bojati ruskog naprednog naoružanja, raketa s nuklearnim glavama, ali po svemu što smo do sad vidjeli teško da se mora toliko bojati ruske konvencionalne vojske. Kad pogledamo koliko je istoj trebalo da osvoji Mariupolj, grad u neposrednoj blizini ruske granice i to grad u kojem su sigurno imali i dio simpatizera, treba li se zaista bojati jedna Varšava, Berlin? Sovjetska Crvena armija pregazila je, unatoč ogromnim žrtvama, nacističku Njemačku, ali to su bila druga vremena, a svakako i druga zemlja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
