Svijet je ostao pomalo zaprepašten kad je u studenom 2014. kineski predsjednik Xi Jinping posjetio Hobart, glavni grad Tasmanije koja je savezna australska država na Južnom oceanu, okrenutom Antarktici, koja se nalazi dvije tisuće milja južnije. Stojeći na ledolomcu XueLong koji prevozi kineske znanstvenike na zaleđeni kontinent, Xi je napomenuo da će se Kina širiti na sva mjesta na planetu Zemlji. S australskom vladom je potpisao petogodišnji sporazum prema kojemu Canberra dopušta kineskim brodovima i zrakoplovima mogućnost opskrbe gorivom i hranom u Australiji. Hobart je zacementiran kao prolaz za kineske brodove koji plove prema Južnom polu.
Kina i Antarktika. Što Narodna Republika Kina želi postići na najjužnijem svjetskom kontinentu? Nakon projekta Novog Puta svile, ekspanzije u Južnom kineskom moru, antarktička avantura čini se kao još jedan pokušaj učvršćenja Kine kao političke i ekonomske supersile.
Opće je poznata činjenica kako Kina širi svoje interese i utjecaje širom svijeta kako bi s jedne strane zadovoljila svoj status svjetske sile, a s druge strane kako bi zadovoljila domaće potrebe potrošača za resursima. Npr. kineski ribari haraju svjetskim morima od Australije do Južne Afrike i Argentine u potrazi za kvalitetnom ribom. Očito je da je Kina zainteresirana za nazočnost na Antarktici upravo zbog vrijednih resursa. Postoje ozbiljne naznake da je ovaj nenastanjeni kontinent bogat naftnim i mineralnim resursima, fosilnim gorivima, velikim količinama visokoproteinskog morskog života, kao i ogromnim količinama svježe vode u santama leda. A uz sve to, strateški je iznimno bitan, ali i nažalost izuzetno je pogođen klimatskim promjenama.
Kineski interes na jedinom nenaseljenom kontinentu nije od jučer već je nazočan desetljećima. Kineske ekspedicije datiraju još od 1980-ih. U početku nacionalni ponos je bio u središtu kineskih antarktičkih aktivnosti. Kad se 1978. najmnogoljudnija zemlja svijeta počela polako ali sigurno otvarati svijetu, sposobnost Kineza da dosegnu najudaljenije dijelova planeta bila je vrlo fascinirajuća i inspirativna kineskom narodu. Tada većina Kineza nije nikada prekoračila granice svoje izolirane komunističke države.
Prvi puta se kineska zastava zavijorila na antarktičkom Otoku kralja Georgea 1985. Tada je uspostavljena prva kineska postaja na Antarktici - postaja Veliki zid. Otada do danas mnogo se promijenilo. Kineski interesi na ledom i snijegom okovanom kontinentu evoluirali su iz simboličnih do značajnih. Kinezi su postali zainteresirani za znanstvena stajališta o antarktičkom kontinentu i Južnom/Antarktičkom oceanu. Kina shvaća da se Antarktika nalazi u središtu klimatskih promjena, tj. kao kontinent je najviše pogođena. Kontinent je također novo odredište prirodnih resursa koji su potrebni za ljudski razvoj. Međutim, teško je očekivati da će Kina započeti iskopavanja na Antarktici u bliskoj budućnosti. To bi je učinilo prekršiteljem mnogobrojnih međunarodnih sporazuma. Kina je 1994. ratificirala Sustav antarktičkih sporazuma i kasnije madridski Protokol o zaštiti okoliša iz 1998.. Prema Madridskom protokolu zabranjeno je vršiti iskope na Antarktici.
Kineski interesi su se diverzificirali posljednjih godina. Turistička putovanja na Antarktiku postaju sve popularnija među kineskom višom i srednjom klasom. Prošle godine kineski turisti bili su najbrojnija skupina nakon Amerikanaca. Očekuje se da sve dok će rasti kinesko gospodarstvo rasti će i broj posjeta Antarktici. Istovremeno, ribolov u Južnom oceanu i istraživačke misije u potrazi za biljnim i životinjskim vrstama za zdravstvene svrhe privlače Kineze.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
