Svijet je ostao pomalo zaprepašten kad je u studenom 2014. kineski predsjednik Xi Jinping posjetio Hobart, glavni grad Tasmanije koja je savezna australska država na Južnom oceanu, okrenutom Antarktici, koja se nalazi dvije tisuće milja južnije. Stojeći na ledolomcu XueLong koji prevozi kineske znanstvenike na zaleđeni kontinent, Xi je napomenuo da će se Kina širiti na sva mjesta na planetu Zemlji. S australskom vladom je potpisao petogodišnji sporazum prema kojemu Canberra dopušta kineskim brodovima i zrakoplovima mogućnost opskrbe gorivom i hranom u Australiji. Hobart je zacementiran kao prolaz za kineske brodove koji plove prema Južnom polu.
Kina i Antarktika. Što Narodna Republika Kina želi postići na najjužnijem svjetskom kontinentu? Nakon projekta Novog Puta svile, ekspanzije u Južnom kineskom moru, antarktička avantura čini se kao još jedan pokušaj učvršćenja Kine kao političke i ekonomske supersile.
Opće je poznata činjenica kako Kina širi svoje interese i utjecaje širom svijeta kako bi s jedne strane zadovoljila svoj status svjetske sile, a s druge strane kako bi zadovoljila domaće potrebe potrošača za resursima. Npr. kineski ribari haraju svjetskim morima od Australije do Južne Afrike i Argentine u potrazi za kvalitetnom ribom. Očito je da je Kina zainteresirana za nazočnost na Antarktici upravo zbog vrijednih resursa. Postoje ozbiljne naznake da je ovaj nenastanjeni kontinent bogat naftnim i mineralnim resursima, fosilnim gorivima, velikim količinama visokoproteinskog morskog života, kao i ogromnim količinama svježe vode u santama leda. A uz sve to, strateški je iznimno bitan, ali i nažalost izuzetno je pogođen klimatskim promjenama.
Kineski interes na jedinom nenaseljenom kontinentu nije od jučer već je nazočan desetljećima. Kineske ekspedicije datiraju još od 1980-ih. U početku nacionalni ponos je bio u središtu kineskih antarktičkih aktivnosti. Kad se 1978. najmnogoljudnija zemlja svijeta počela polako ali sigurno otvarati svijetu, sposobnost Kineza da dosegnu najudaljenije dijelova planeta bila je vrlo fascinirajuća i inspirativna kineskom narodu. Tada većina Kineza nije nikada prekoračila granice svoje izolirane komunističke države.
Prvi puta se kineska zastava zavijorila na antarktičkom Otoku kralja Georgea 1985. Tada je uspostavljena prva kineska postaja na Antarktici - postaja Veliki zid. Otada do danas mnogo se promijenilo. Kineski interesi na ledom i snijegom okovanom kontinentu evoluirali su iz simboličnih do značajnih. Kinezi su postali zainteresirani za znanstvena stajališta o antarktičkom kontinentu i Južnom/Antarktičkom oceanu. Kina shvaća da se Antarktika nalazi u središtu klimatskih promjena, tj. kao kontinent je najviše pogođena. Kontinent je također novo odredište prirodnih resursa koji su potrebni za ljudski razvoj. Međutim, teško je očekivati da će Kina započeti iskopavanja na Antarktici u bliskoj budućnosti. To bi je učinilo prekršiteljem mnogobrojnih međunarodnih sporazuma. Kina je 1994. ratificirala Sustav antarktičkih sporazuma i kasnije madridski Protokol o zaštiti okoliša iz 1998.. Prema Madridskom protokolu zabranjeno je vršiti iskope na Antarktici.
Kineski interesi su se diverzificirali posljednjih godina. Turistička putovanja na Antarktiku postaju sve popularnija među kineskom višom i srednjom klasom. Prošle godine kineski turisti bili su najbrojnija skupina nakon Amerikanaca. Očekuje se da sve dok će rasti kinesko gospodarstvo rasti će i broj posjeta Antarktici. Istovremeno, ribolov u Južnom oceanu i istraživačke misije u potrazi za biljnim i životinjskim vrstama za zdravstvene svrhe privlače Kineze.
Kineski znanstveni dosezi na Antarktici brzo se gomilaju. Između 1984. i 2016. provedene su 33 kineske ekspedicije i uspostavljene su četiri istraživačke postaje: Veliki zid, Zhongshan, Taishan i Kunlun a peta je u izgradnji. SAD ima šest postaja, a Australija tri. Prošle godine prvi kineski zrakoplov s fiksnim krilima Xue Ying 601 na Južnom polu stavljen je u uporabu. Tako se povećao logistički kapacitet kineskih ekspedicija. Kinezi trenutno grade svoj drugi ledolomac i petu postaju na ledenoj ploči Ross Ice koja pokriva područje veličine Francuske. Trinaesti petogodišnji Plan nacionalnog ekonomskog i društvenog razvoja Kine između 2016. i 2020. podrazumijeva veliki program istraživanja polarnih područja. Veća uključenost znanstvenika će pomoći da Kina sve bolje razumije Antarktiku i ojača kinesku prisutnost u regiji što će voditi sve većoj kineskoj ulozi u upravljanju kontinentom.
U siječnju ove godine predsjednik Xi je izjavio u uredu Ujedinjenih naroda u Ženevi da su "duboke morske dubine, polarne regije, svemir i internet nove granice međunarodne suradnje". Posljednjih godina aktivnosti kineske diplomacije naročito su se povećale u tim granama. Treba napomenuti da nakon 40 godina sudjelovanja u svjetskoj politici, kineska uloga se transformirala od običnog sudionika do ključnog globalnog igrača. Iako je kasno stigla na Antarktiku, Kina je sada predana obvezama Protokola o Antarktici. Npr. Kina čini napore da postaja Kunlun bude specijalno upravljano područje na kontinentu.
Između 22. svibnja i 1. lipnja Peking je ugostio 40. savjetnički sastanak Antarktičkog sporazuma koji je prvi put održan u Kini. Tijekom sastanka izdana je Bijela knjiga: "Kineske antarktičke aktivnosti". Prema kreatorima dokumenta, glavne kineske aktivnosti na Antarktici su zaštita okoliša, poboljšavanje razumijevanja kontinenta i očuvanje demilitarizacije. Velik broj visokih kineskih državnih dužnosnika održao je govore, uključujući vicepremijera Zhanga Gaolija, državnog vijećnika Yanga Jiechija, zamjenika ministra vanjskih poslova Zhanga Yesuija. Svi su oni govorili o kineskim stavovima o Antarktici. Kina je obećala uložiti više investicija u Antarktiku, ponovo je potvrdila privrženost Antarktičkom sporazumnom sustavu i ugostila poseban sastanak o odnosu između zaštite i upotrebe pustog kontinenta.
Što se tiče vladavine i upravljanja Antarktikom nakon Drugog svjetskog rata 1959. definiran je status područja Sporazumom o Antarktici i ostalim sličnim sporazumima koji se zajedno nazivaju Sustav sporazuma o Antarktici. Antarktika je definirana kao sve zemljane i ledene ploče južnije od 60. paralele za svrhe sporazuma. Sporazum je potpisan od strane 12 država uključujući Sovjetski Savez (kasnije Rusiju), SAD, Veliku Britaniju, Argentinu, Čile i Australiju a kasnije su se pridružile ostale zemlje. To je bio prvi sporazum kojim je uspostavljena kontrola naoružanja na nekom prostoru. Antarktika je stavljena u stranu kao znanstveni rezervat gdje je dozvoljena sloboda znanstvenog istraživanja ali i zajamčena zaštita okoliša te su zabranjene vojne aktivnosti. Antarktika je zapravo kondominij. 1983. države su pokrenule pregovore kojima je cilj bio ograničiti eksploataciju Antarktike a to je provedeno u djelo tek 1998. poznatim Madridskim Protokolom. Prema njemu, zabranjena su bilo kakva iskapanja i rudarenje, a Antarktika je označena kao "prirodni rezervat posvećen miru i znanosti".
Sustav sporazuma o Antarktici nastao je kao produkt Hladnog rata i nadmetanja dvije supersile: SAD-a i SSSR-a. Otada se mnogo toga promijenilo u svjetskoj politici a značajna je promjena i rapidno uzdizanje Kine. Kinezi žele da druge sile pokazuju više obzira za kineske brige i da se Kineze što više toga pita. S druge strane, sve veći kineski angažman na Antarktici donosi sa sobom i odgovornosti pa će Kinezi u budućnosti trebati planirati i provoditi istraživačke i spasilačke operacije, davati više novca za međunarodna znanstvena istraživanja i doprinositi kapacitetu sposobnosti drugih sila na kontinentu.
U bliskoj budućnosti nije vjerojatno da će Kina napustiti Sustav antarktičkih sporazuma a u dalekoj budućnosti tko zna. Premda još uvijek nije objavljena sveobuhvatna politika prema Južnom polu, nedavno objavljena Bijeli knjiga pokazuje da će Peking poštivati postojeće sporazume. Za očekivati je da će Kinezi igrati važnu ulogu u pokušajima da se sporazumi promijene i evoluiraju kako bi više odgovarali kineskim interesima. U budućnosti ako to nije zadovoljeno moguće je da će Peking jednostrano krenuti u eksploataciju antarktičkih resursa što bi bila prava katastrofa za naš planet.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
