Nakon Brexita, mnogobrojni secesionistički i nacionalistički pokreti probudili su stare težnje, te počeli naglašavati da bi i njihove nacionalne države mogle pokrenuti proces izlaska iz Europske unije. Jean-Marie Le Pen i Geert Wilders samo su neki od plejade krajnje desnih populističkih stranaka u Europi koje svoju euroskeptičnu politiku vide u smjeru pobjede Nigela Faragea i stranke UKIP u Velikoj Britaniji. Osim ovih euroskeptika, postoje i oni pokreti koji žele izdvajanje svojih regija iz većih državnih jedinica, kao što su katalonski, korzikanski, škotski i grenlandski nacionalni secesionistički pokret. Manje je poznato da i u SAD-u postoji sklonost izlaska iz federacije.
Posebno se to odnosi na Teksas, jednu od najvećih američkih saveznih država. Tamo se sada govori o Texitu kao idućoj najboljoj stvari nakon Brexita. Predsjednik Teksaškog nacionalističkog pokreta Daniel Miller preko noći je postao slavan diljem Amerike, zagovarajući rješenje teksaške situacije kroz model Brexita. Postoji ovdje i određena povijest i određena gospodarska pozadina.
Nakon španjolske kolonijalne uprave i pripadnosti Meksiku, Teksašani su 1835. Pokrenuli Teksašku revoluciju i tijekom dva mjeseca porazili sve meksičke trupe u zemlji. Potom su izabrali delegate u Odbore za komunikaciju i sigurnost, koji su izabrali prvu privremenu vladu. Zbog međusobnih obračuna, Teksas je bio u bezvlašću prvih nekoliko mjeseci 1836. Tijekom tog razdoblja, meksički predsjednik Antonio Lopez de Santa Anna osobno je poveo vojsku kako bi ugušio ustanak. Ispočetka se činilo da će u tome uspjeti, a general Jose de Urrea je potukao sav teksaški otpor na obali, završivši svoju vojnu pustolovinu Goliadskim masakrom. Santa Anna je potom pobijedio legendarne branitelje Bitke za Alamo i izazvao paniku među teksaškim naseljenicima.
U ostatku Teksasa, novoizabrani delegati konvencije 1836. brzinski su potpisali Deklaraciju nezavisnosti 2.ožujka, stvorivši time Republiku Teksas. Novostvorena vlada se potom pridružila drugim naseljenicima u velikom zbjegu pred nadirućim meksikanskim vojnicima. Nakon nekoliko tjedana povlačenja, teksaška vojska pod zapovjedništvom Sama Houstona napokon je uspjela poraziti Santa Annu u bitci kod San Jacinta. Santa Anna je zarobljen i bio prisiljen potpisati Povelju iz Velasca, završavajući time rat. Teksas je tako dobio nezavisnost, ali političke borbe su se nastavile u novoj republici. Nacionalistička frakcija, na čelu s Mirabeau B. Lamarom zagovarala je nezavisnost Teksasa, izbacivanje Indijanaca te širenje republike prema Tihom oceanu. Njihovi protivnici, na čelu sa Samom Houstonom, tražili su aneksiju Teksasa sa Sjedinjenim Američkim Državama i miran suživot s Indijancima. Unatoč nekoliko vojnih pohoda meksikanske vojske, Republika Teksas je preživjela.
Već 1837. Republika je pokušala pregovarati spajanje sa SAD-om. Nacionalistička oporba je usporavala ovaj proces, ali je Teksas napokon pripojen kada je ekspanzionist James K. Polk osvojio izbore 1844. Na samom kraju 1845. Kongres je primio Teksas kao konstitutivnu jedinicu američke unije. Odmah potom, Meksiko je prekinuo sve diplomatske odnose sa SAD-om, te su se dvije zemlje zaratile u borbi koju je Amerika dobila. Granica je tada postavljena na rijeci Rio Grande.
Iako sastavni dio SAD-a Teksas je i dalje zadržavao svoj poseban identitet, kao zemlja Osamljene zvijezde (Lone Star). Zbog gospodarstva vrijednog 1,6 bilijuna dolara godišnje, Teksas je zasebno jedna od deset najvećih ekonomija svijeta i druga najjača savezna država u Americi. Njegov BDP je veći od BDP-a Australije ili Južne Koreje. Sve to Teksas zahvaljuje velikom stanovništvu, nizu prirodnih resursa, velikim i živim gradovima, snažnim obrazovnim institucijama, a otkako je otkrivena nafta, državno gospodarstvo se okrenulo naftnoj industriji. U Teksasu živi i 346 tisuća milijunaša, te se smatra jednom od najboljih saveznih zemalja za poduzetništvo zbog poznatih niskih poreznih stopa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
