Iznenada oko 3 sata ujutro u nedjelju 22. lipnja 1941. zazvonio je telefon u sovjetskom veleposlanstvu u Berlinu. Javio se prvi tajnik veleposlanstva i glavni prevoditelj Valentin Berežkov."Gospodin Reichministar von Ribbentrop želi vidjeti predstavnike sovjetskog veleposlanstva u uredu Ministarstva vanjskih poslova u ulici Wilhelmstrasse", kazao je nepoznati glas. Berežkov je objasnio da će trebati vremena da probudi veleposlanika i naruči automobil. "Reichministrov automobil već čeka ispred vašeg veleposlanstva. Ministar želi odmah vidjeti sovjetske predstavnike".
Bio je to iznenađujući poziv budući da je tijekom cijele subote Berežkov pokušavao dobiti telefonom njemačko ministarstvo. Iz Kremlja su stizale panične vijesti o velikom gomilanju njemačkih trupa uz njemačko-sovjetsku granicu te su željeli objašnjenja. Zamjenik NKVD-a je javio da je prethodnog dana zabilježeno najmanje 39 povreda sovjetskog zračnog prostora od strane njemačkih zrakoplova. Mnogi Rusi su vjerovali da je pitanje trenutka kad će Hitler napasti njihovu zemlju. Sovjetski veleposlanik u Berlinu, Vladimir Dekanozov, dijelio je uvjerenje svoga šefa Josifa Staljina da se radi o kampanji dezinformacija potaknutih od strane Britanaca kako bi se isprovocirao rat između Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza.
Izvan veleposlanstva, Dekanozov i Berežkov pronašli su crnu limuzinu koja je čekala na uglu. Dok su se vozili, Berežkov je primijetio da se preko Brandenburških vrata, već prostirao sjaj zore iznad drveća parka Tiergarten. Bilo je jutro tipično za sredinu ljeta. Kad su stigli u Wilhelmstrasse ugledali su gomilu ljudi na ulazu u veleposlanstvo. Ulaz je bio osvijetljen svjetlima novinarskih kamera i fotoaparata. Novinari su okružili dvojicu diplomata zasljepljujući ih svojim blicevima. Neočekivan doček Berežkova je natjerao na najcrnje slutnje, ali Dekanozov se činio neuzdrman nadajući se da su Njemačka i Rusija još uvijek u miru.
Dvojici sovjetskih predstavnika pokazan je veliki Ribbentropov ured. Prostrani pod obložen parketama vodio je do stola na kraju prostorije. Brončane statue stajale su uz zidove. Ribbentrop je izgledao čudno. "Njegovo lice bilo je ljubičastocrveno i otečeno, njegove oči bezizražajne i zapaljive", zapisao je Berežkov. Pitao se je li Ribbentrop pio. Dekanozov je počeo čitati izjavu u kojoj se tražilo jamstva njemačke vlade, ali Ribbentrop ga je prekinuo rekavši da ih je pozvao zbog znatno drukčijih razloga. Pročitao je nešto što bi se moglo nazvati objava rata, iako riječ rat nikad nije spomenuta: "Neprijateljsko držanje sovjetske vlade prema Njemačkoj i ozbiljne prijetnje koje su pokazale koncentracije sovjetskih trupa na njemačkoj istočnoj granici primorali su Reich da poduzme vojne kontramjere". Izjava je optuživala SSSR za različite neprijateljske radnje, uključujući povrede teritorijalnog suvereniteta. Uskoro je Sovjetima postalo jasno da su Nijemci započeli invaziju. Sovjetski veleposlanik je bio bez riječi. No, ipak je uspio kazati da će Nijemci zažaliti jer su pokrenuli predatorski napad na SSSR i da će za to platiti. Izišli su kroz vrata. Ribbentrop se požurio za njima da im kaže: "Recite im u Moskvi da sam bio protiv napada". Probao je tako njegov najveći uspjeh - Pakt Ribbentrop-Molotov iliti Hitler-Staljin. (Vidi: http://www.advance.hr/tekst/veliki-povijesni-specijal-pakt-hitler-staljin-i-dio/)
U 3:15 sati ujutro 22. lipnja 1941. započela je Operacija Barbarossa - najveća vojna invazija u povijesti čovječanstva. Oko 4 milijuna Nijemaca i njihovih osovinskih saveznika napalo je SSSR duž granice duge 2 900 kilometara, od Finske preko Baltika do Crnoga mora. Zajedno s vojnicima Wehrmacht je rasporedio 3 600 tenkova, 2 700 zrakoplova, 7 200 komada artiljerije, 600 000 motornih vozila i oko 700 000 konja za neborbene operacije. Crvena armija suprotstavila se s 2.6 milijuna vojnika, 11 000 tenkova, između 7 i 9 tisuća zrakoplova. Većina sovjetske tehnike je bila inferiorna u odnosu na njemačku. Operacija Barbarossa trajat će od 22. lipnja do 5. prosinca 1941. i označila je ključan trenutak Drugog svjetskog rata i u političkom i u vojnom smislu. Istočni front bit će najkrvavije bojište cijelog rata na kojemu će se rat i odlučiti.
Geopolitičko stanje uoči invazije
Geopolitičko stanje prije njemačke invazije bilo je obilježeno vođenjem tada još europskog rata Njemačke protiv zapadnih Saveznika i Paktom Hitler-Staljin. Treći Reich je od rujna 1939. do sredine 1941. uspio pokoriti skoro cijelu Europu te ju je pretvorio u njemačko-talijansku tvrđavu. Pala je na zaprepaštenje svijeta čak i Francuska u roku mjesec dana. Jedina neporažena sila bila je Velika Britanija koja se nije dala slomiti te je RAF dobila Bitku za Britaniju. No, uz dužno poštovanje svih patnji i muka koje su Britanci podnijeli, Adolf Hitler nikad nije bio zagrijan za invaziju Britanije, Morski lav, već ju je htio prisiliti na separatni mir. Zato je i Rudolf Hess odletio u Britaniju u svibnju kako bi tražio mir.
Dogovor Hitlera i Staljina od 23. kolovoza 1939. značio je da su dva brutalna diktatora odlučila ne samo potpisati Sporazum o nenapadanju već su i odlučili postati aktivni saveznici u dijeljenju Europe i svijeta. To je naprosto činjenica. Ne, nikakvo popuštanje Francuza i Britanaca prilikom sporazuma u Münchenu u rujnu 1938. i ranije ne može biti izjednačeno s "Paktom vragova" kako neki povjesničari nazivaju Pakt dvojice diktatora. Premda su nacionalsocijalizam i komunizam bili ideološki nepovezivi, povezali su se u realpolitičkoj situaciji. Hitler je komadao zapad Europe a Staljin istok. Hitler je uništio i pocijepao Poljsku, Norvešku, Dansku, Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg, Francusku, Grčku, Jugoslaviju, a Staljin je slično pokušao ili je napravio s Finskom, Litvom, Latvijom, Estonijom, Poljskom, Rumunjskom.
Hitlerove namjere su odavno bile poznate. Uništenje boljševizma, istrebljenje slavenskih naroda i osvajanje životnog prostora na Istoku bili su u samoj srži nacizma od Hitlerovih početaka 1920-ih. Stoga je njemačko-sovjetski rat imao tri dimenzije: političko-ideološku, rasnu i teritorijalnu. Zbog toga je taj rat bio jedinstven u svojoj brutalnosti. Hitlera je ponajviše vodila želja da osvoji ruske prirodne resurse. Kao dio Staljinove strategije odvraćanja Hitlera od SSSR-a, njemačkom vojnom atašeu je bilo dozvoljeno vidjeti nove tvornice oružja u izgradnji u Sibiru. Međutim, to je imalo drugi učinak. "Sad vidite koliko daleko su ovi ljudi već otišli. Moramo napasti čim prije", kazao je Hitler.
Staljinove namjere su bile sačuvati SSSR, ali i proširiti njegov utjecaj, tj. komunizam u što većem dijelu svijeta. Isprva namjera mu je bila izuzeti SSSR izvan rata, a kasnije se angažirati na strani koja bi mu više nudila. Staljinu je išlo dobro u paktu s Hitlerom, ali da ga Hitler nije napao i da se oduljio rat između Sila Osovine i Saveznika, Staljinov SSSR bi intervenirao u ratu na strani koja bi mu ponudila veće koncesije. To je i bio prvotni plan. Čekati spremnost. 1941. Crvena armija bila je daleko od spremnosti i to ju je skupo koštalo. Međutim, sovjetski generali radili su ofenzivne planove od kojih je najbolje poznat Žukovljev iz svibnja 1941. Iako se nacističkog Führera često želi prikazati luđakom, on nije bio lud već je bio svjestan da ako želi napasti SSSR ima najbolju šansu 1941. Da je probao godinu kasnije, rezultati i šanse bi bili puno slabiji. Njemački napad na SSSR bio je racionalna odluka. Bilo je to sad ili nikad. Po mnogim kriterijima napad je trebao uspjeti, ali nije.
Führerova direktiva 21
Adolf Hitler je 31. srpnja 1940. upoznao najuži zapovjedni vrh Wehrmachta sa svojom namjerom da napadne Sovjetski Savez te je zadužio Glavni stožer vojske da izradi prijedlog operativnog plana. Izrada navedene studije povjerena je general-bojniku Erichu Marcksu (načelniku stožera 18. vojske). Studija je predočena Hitleru 4. kolovoza 1940. te je na temelju nje izrađena Direktiva br. 21 kao opći plan Operacije Barbarossa koju je Hitler potpisao 18. prosinca 1940. godine. Opći plan Operacije Barbarossa predviđao je uništenje sovjetskih snaga u početnoj fazi operacije nizom smjelih prodora oklopnih postrojbi. Povlačenje snaga Crvene armije trebalo je spriječiti pod svaku cijenu uništenjem snaga u okruženju. U sljedećoj fazi operacije predviđeno je gonjenje razbijenih snaga Crvene armije do crte AA Astrahan - Arhangelsk. Nadalje, direktivom je predviđeno da se paralelno s uništenjem kopnenih snaga Crvene armije isto mora učiniti sa zrakoplovstvom i Baltičkom flotom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
