Još prije dvije godine s prostora Korejskog poluotoka zabilježen je snažan potres, a nekoliko sati nakon državna televizija Sjeverne Koreje trijumfalno je objavila kako su upravo uspješno detonirali prvu hidrogensku bombu. No, mnogi im tada nisu vjerovali - jedni su tvrdili kako je potres koji se osjetio preslab, drugi pak kako je nemoguće da je Sjeverna Koreja već napredovala do te faze.
Izgleda kako su bili u pravu, a ako je ta eksplozija i bila rezultat testiranja hidrogenske bombe, čini se kako je to bila nekakva hidrogenska bomba u nastajanju. Danas, kao neki deja vu, sjevernokorejska državna televizija ponovno emitira važnu vijest - uspješno je testirana hidrogenska bomba. No, ovog puta im vjeruju svi.
Kao prvo, postalo je očito kako Sjeverna Koreja napreduje poprilično brzo kada je riječ o vojnoj tehnologiji, a balistička raketa ispaljena preko teritorija Japana jasna je potvrda. Kao drugo, potres izazvan jutrošnjim testom znatno je snažniji od prethodnih - prema nekim procjenama 10 do 20 puta snažniji.
Dakle, Sjeverna Koreja je, po svemu sudeći, od jutros prešla iz statusa potencijalne hidrogenske sile u vrlo vjerojatno hidrogensku silu, a to je značajno, iz više razloga. Poznato je kako je Sjeverna Koreja sve snažnija, što ne čudi s obzirom da govorimo o zemlji koja intenzivno ulaže primarno u naoružanju, na štetu svih drugih njenih sektora. Razlog tomu je, dakako, ideologija koja vlada Sjevernom Korejom već desetljećima, a svodi se na samodostatnost s time da je procijenjeno kako se nikakva ozbiljnija samodostatnost ni ne može razvijati ukoliko postoji vanjska vojna ugroza. Stoga se Sjeverna Koreja fokusirala na jačanje obrane koje će potrajati toliko dugo dok ne budu sigurni da ih nitko neće smetati dok grade svoju navodnu 'socijalističku utopiju'. Koliko jedna država mora biti vojno jaka da bi se osjećala sigurnom? Imamo mnoge države koje ne posjeduju čak niti rudimentarnu atomsku bombu pa ne brinu za invazije i vanjske neprijatelje. No, kada Sjeverna Koreja brine onda se ne može reći da brine bez razloga. Kronologija novije povijesti uči nas da, ili nam barem nameće teoriju, da jedino vrlo snažna, nuklearno snažna, zemlja može biti sigurna od imperijalizma koji se ovih dana češće naziva 'izvoženjem demokracije'.
Sjeverna Koreja ne bi voljela biti iduće 'tržište' za izvoz demokracije te ih je ta želja, koju bismo također mogli nazvati i borbom za opstanak, dovela na ovaj put, koji je sada zapravo postao i put bez povratka. Dakako, granice ipak postoje, granice razvoja, a izgleda kako ih Sjeverna Koreja u vojnom smislu upravo ovih dana i doseže. Trenutak kada potvrde da posjeduju balističku raketu koja može gađati američko tlo, i kada potvrde da su proizveli nuklearnu bojevu glavu koja se može montirati na tu raketu (i da raketa s njom može letjeti), je trenutak kada Sjeverna Koreja postaje vrlo konkretna vojna sila. Znači li to da ujedno postaje i vrlo opasna vojna sila? Tako će se svakako predstaviti, no definicija opasnosti vrlo je široka u današnjem svijetu. Neki smatraju kako je ipak opasnija činjenica da jedan Pakistan, čija granica s Afganistanom vrvi od vrlo ekstremnih militanata, ima nuklearno oružje nego Sjeverna Koreja. Naime, kada govorimo o već neko vrijeme prisutnoj paranoji da bi se teroristi mogli domoći nuklearne bombe, ili materijala za nju, sigurno neće upasti u sjevernokorejsko nuklearno skladište.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
