Na pomolu je novi rat na Bliskom istoku: Izrael se sprema krenuti na južni Libanon, ali tamo ga čeka daleko moćniji protivnik od Hamasa

Izrael vodi rat u Gazi već dulje od osam mjeseci, a iako se palestinska obalna enklava nalazi u ruševinama, te je pritom izraelska vojska ubila više od 37.000 ljudi, ne može se reći da se Izrael previše približio svojem deklariranom cilju "potpunog uništenja Hamasa". Štoviše, oko te ideje upravo izbijaju sve veće napetosti između izraelske Vlade koju predvodi premijer Benjamin Netanyahu i izraelske vojske koja je svjesnija što se događa na terenu.

Glasnogovornik izraelske vojske (IDF-a), Daniel Hagari, poručio je za vrijeme jučerašnjeg intervjua kako je tvrdnja da Hamas može biti uništen "bacanje prašine u oči javnosti". Također je poručio: "Hamas je ideja. Ne možete uništiti ideju. Politička garnitura mora pronaći alternativu ili će Hamas opstati".

Ovi komentari u direktnoj su koliziji sa stavom izraelske desničarske administracije i pokazuju sve veću frustraciju vojske s operacijom koja se provodi u Gazi.

Potpuno je točno da se "ideja" kao što je ona koju predstavlja Hamas, a to je otpor prema izraelskom višedesetljetnom progonu palestinskog naroda, ne može eliminirati vojnom silom. Štoviše, moglo bi se reći da će ova izraelska agresija još i potaknuti te dodatno radikalizirati Hamas. No, pitanje je koji su stvarni ciljevi izraelskih vladajućih elita - je li to zaista eliminacija Hamasa ili možda eliminacija samih Palestinaca iz Pojasa Gaze?

Odgovore na ta pitanja teško je dobiti direktno jer informacije koje dolaze iz Izraela prolaze kroz nekoliko "filtera". Prvo imamo Netanyahua koji ipak pazi da kaže što pretpostavlja da bi njegovi zapadni saveznici, prvenstveno SAD, htjeli čuti. Tako se moglo čuti da je jedan od planova u Gazi postaviti novu palestinsku vlast, vjerojatno ogranak one koja egzistira na prostoru okupirane Zapadne obale gdje funkciju predsjednika obnaša Mahmoud Abbas. Imajući u vidu da SAD dugi niz godina zapravo vrlo dobro surađuje s Abbasom, a mnogi će reći na štetu samih Palestinaca, to bi mogao biti ishod koji je po volji Washingtona.

U isto vrijeme imamo radikalnije desničarske elemente u Netanyahuovoj Vladi koji ne kriju svoju preferencu za totalnim progonom Palestinaca iz Pojasa Gaze kako bi se ovaj teritorij u konačnici anketirao s ciljem stvaranja "Velikog Izraela". U tom slučaju cilj je uništavati Gazu dok se ne dođe do scenarija da se Palestince izbacuje na egipatski poluotok Sinaj ili čak negdje drugdje.

Zanimljivo je kako SAD u praksi jednostavno ignorira takve komentare ponašajući se kao da su odluke Netanyahua zadnje - mada jako dobro znaju da njegov politički opstanak ovisi o podršci krajnje desnice.

SAD također ulaže diplomatske napore kako bi spriječili izbijanje novog, potencijalno još znatno većeg rata, onog između Izraela i Libanona, odnosno Izraela i Hezbollaha. Ipak, čini se da ti napori ne daju previše rezultata jer iz Izraela od početka tjedna stižu izjave da su spremni na "totalni rat" protiv Hezbollaha te da je odluka o tome navodno već donijeta.

Nije tajna da Izrael percipira Hezbollah kao opasnijeg protivnika. 2006. trajao je jednomjesečni rat između Izraela i Libanona. Počeo je slično kao što bi mogao početi i ovaj, eskalacijom razmjene vatre nakon čega se Izrael odlučio za kopnenu invaziju na južni Libanon i uspostavljanjem pomorske i zračne blokade.

Nakon 34 dana rata svaka sukobljena strana imala je po nekoliko stotina žrtava. Izrael je odustao od invazije, a obje strane su proglasile taktičku pobjedu. Ipak, mnogi su se složili da se Hezbollah pokazao kao veliko iznenađenje, vojna snaga koju je Izrael poprilično podcijenio.

Kad je došlo do kopnenog sukoba izraelski IDF ubrzo je shvatio da ovo nisu borci Hamasa. Hezbollahovi borci bili su vrlo dobro obučeni za rat, a posjedovali su i napredna naoružanja, opremu za noćno gledanje, komunikacijske sustave. Jedan izraelski vojnik koji je sudjelovao u ratu rekao je kasnije za medije: "Ovo nije bilo ništa kao u slučaju borbi s Hamasom. Visoko su kvalificirani. Svi smo bili iznenađeni".

Hezbollahove rakete i gerilski stil ratovanja je nešto na što IDF nije bio spreman. Nema sumnje da od onda Izrael priprema osvetu, ali i raste percepcija da je Hezbollah najveća prijetnju s kojom će se Izrael morati prije ili kasnije suočiti.

Ono što je ključno kod ovog sukoba da je 2006. zapravo bila početak jedne nove kronologije - rat u Libanonu više nije bio nužno kontinuitet arapsko-izraelskog sukoba, ovo je bio početak izraelsko-iranskog rata preko posrednika.

Što se pak tiče aktualnog rata u Gazi, Hezbollah je u znak solidarnosti s Palestincima pojačao razmjenu vatre s Izraelom na prostoru granice. Dvije strane se često gađaju, naročito zadnjih tjedana. Ipak, ovo još nije sukob koji bi se mogao opisati kao rat, ali predstavlja svojevrsnu uvertiru i izgleda kao da se samo čeka odluka, vjerojatno izraelska sudeći prema izjavama koje se daju ovog tjedna.

Nema sumnje da bi ulazak Izraela u novi rat u Libanonu bio krajnje riskantan potez. No, Benjamin Netanyahu nalazi se u situaciji da je, i zbog vlastitog opstanka, sve skloniji riskantnim potezima. Nadalje, nije tajna da Izrael naglo gubi globalnu solidarnost - "drže" ga još samo političke elite u zapadnim zemljama, a i one se polako kolebaju pod pritiskom ulice koja jasno osuđuje pokolj Palestinaca, nešto što mnogi do sad već vide kao genocid u procesu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.