Na korak do strave: Kako bi izgledala izraelska kopnena invazija na Gazu? Pobjeda nije sigurna, bilo bi to urbano ratovanje strašnije od Faludže, Mariupolja i Bahmuta, borbe od vrata do vrata i u paklu Hamasovih skoro 500 km dugačkih tunela

Hoće li doći do izraelske kopnene invazije na Pojas Gaze? Sve ukazuje na to da hoće. Vojska je već nagomilana i čini se da se sad samo čeka na konačnu zapovijed. A može li je izraelsko političko vodstvo donijeti? Ili u prijevodu - može li je donijeti čak i ako se tome bude protivio SAD? Jer nekako se čini da je baš taj prijepor sad stavio početak ofenzive na čekanje. Zar SAD želi spriječiti izraelsku vojsku? To je vrlo nedorečeno i moglo bi se odgovoriti lošim odgovorom - i da i ne. Naime, SAD ne želi da pred ostatakom svijeta izgleda kao da odobravaju i daju zeleno svjetlo za izraelsku invaziju, naročito u trenutku dok se gomilaju strašne scene ubijenih civila.

S druge strane SAD daje podršku Izraelu. Sam Biden je došao u Izrael te nakon zagrljaja s Netanyahuom poručio da je i on "cionist" te kako se ne treba biti Židov da bi se bilo cionist. Točno je, ne treba se, a Joe Biden je katolik, no cionizam u praksi ni nije stvar vjere već nečeg vrlo ovozemaljskog - nacije. Znači, Biden želi dati do znanja da podržava Izrael kao državu? Zar je to itko dvojio? Kako bi uopće bilo moguće da jedan američki predsjednik ne podržava Izrael kao državu kad je upravo Izrael temelj američke geopolitike u ovom dijelu svijeta? Ne, nešto drugo Biden želi poručiti svojim istupom pred Netanyahuom - nešto između redaka, nešto kao "uz vas smo što god da odlučite".

Otkud onda priče o tome da SAD želi spriječiti izraelsku kopnenu ofenzivu na Gazu? To su možda samo priče, američki pokušaj da "operu ruke" od cijele ove situacije, da donekle zaštite i sebe, tako da kad scene iz Gaze postanu abnormalno nehumane i kad više skoro nitko na svijetu neće moći gledati tu količinu patnje, Biden može reći da se Amerika tome protivila od početka, ali Netanyahua se "nije dalo urazumiti". Sam Netanyahu možda nakon sveg ovog dobije nekakav "kvalitetan izlazak" iz izraelske politike i vlastitih pravosudnih problema.

Realno, zbog kojih razloga bi SAD htio zaustaviti izraelsku ofenzivu na Pojas Gaze? Svakako postoje kvalitetni razlozi i prije svega su sigurnosne prirode. Izraelska invazija na Gazu, što god Washington poručivao, tretirat će kao potez potpomognut i odobren od strane SAD-a. To je kao da Bjelorusija napadne, recimo, Latviju, svima bi bilo jasno da iza takvog poteza zapravo stoji Rusija. Drugim riječima, SAD se ne može dovoljno daleko udaljiti od Izraela u ovom trenutku, naročito dok mu u isto vrijeme šalju velike količine naoružanja.

Nadalje, imajući u vidu snažnu američku dvostranačku potporu za Izrael (što recimo u slučaju Ukrajine nije slučaj), a i činjenicu da i Europska unija, američki bliski geopolitički saveznik, sve ukazuje na to da će do izraelske invazije ipak doći jer previše aktera sad spominje "potrebu eliminacije Hamasa", a jasno je da se to neće dogoditi kroz zračne napade. Zapravo u ovim napadima vjerojatno stradava vrlo mali broj pripadnika Hamasa iz prostog razloga što su oni najbolje zaštićeni na prostoru Pojasa Gaze. Razgranata mreža podzemnih tunela napravljena je za njih, a ne za obične civile Gaze, za žene i djecu koji u ovoj situaciji najviše stradavaju. Izrael provodi kolektivno kažnjavanje u Pojasu Gaze u vidu osvete za ubojstva počinjena od strane Hamasa i drugih skupina kad su pokrenuli napad na južni Izrael 7. listopada. Ubijeno je oko 1400 Izraelaca, većinom civila (iako su prema pojedinim izvorima neki civili stradali i za vrijeme žestokih borbi između Hamasa i izraelske vojske tog dana pošto su Hamas civile, između ostalog, pokušali koristiti i kao živi štit, a to je priča koja bi mogla lako postati tabu tema u Izraelu), a do sad je ubijeno višestruko toliko Palestinaca te se brojka neumoljivo penje.

Može li se očekivati da će Izrael možda pristati na ishod u kojem će stradati puno više Palestinaca te će to proglasiti (ne tim riječima) "zadovoljenom pravdom"? Opet teško - jer i dalje se daju izjave da neće biti stajanja dok Hamas ne bude "eliminiran". To znači ulazak izraelskih kopnenih snaga u Pojas Gaze.

Kako će to izgledati? Bit će devastirajuće po Gazu, ali neće biti lako ni po izraelsku vojsku. Ovo bi mogla biti operacija koja će dovesti do znatnih gubitaka i s njihove strane. Kad dođe do invazije odmah će doći i do žestokog urbanog ratovanja. Scene će podsjećati na borbe u iračkim gradovima Faludža i Mosul ili pak na nedavne bitke u ukrajinskim gradovima Bahmut i Mariupolj, ali bit će još i puno strašnije jer civili ovdje nemaju gdje pobjeći...

Taktički uvjeti bili bi iznimno teški. Izraelska vojska morala bi biti spremna na bitke koje se vode doslovno od vrata do vrata, sobe do sobe, po tunelima, po ruševinama, po terenu koji je Hamas godinama pripremao za ovakvu mogućnost.

To nije bitka koju Hamas može dobiti u onom klasičnom vojnom smislu, jer se ne može mjeriti ni u ljudstvu ni u oružju s IDF-om (izraelskom vojskom), ali može IDF-u nanijeti maksimalne moguće gubitke, a Izrael možda politički i društveno nije spreman za tolike gubitke.

Izraelske snage u toj invaziji bi simultano koristile kopnene, zračne i pomorske snage. Urbana borba je pak spora, destruktivna, razorna za okolinu i naročito za ljudske živote, a posebno za civile.

Urbano ratovanje je iznimno zahtjevno. Stručnjaci kao što su borbeni inženjeri, snajperisti, timovi za teško naoružanje i operateri bespilotnih letjelica vrijedni su i stoga ih se naročito cilja. Oklopna vozila, uključujući oklopne buldožere, kritični su i odigrali su ključnu ulogu u nedavnim bitkama, poput onih u Ramadiju i Mosulu u Iraku. Oklop je također kritičan bio i u Bahmutu i Mariupolju. Međutim, oklopna vozila su vrlo ranjiva, osim ako ih ne prati pješaštvo koje radi na eliminaciji protutenkovskog oružja, mina i improviziranih eksplozivnih naprava.

Podrška tenkova ključna je pak za zaštitu pješaštva na zemlji. Topništvo, minobacači i rakete potrebni su za napad na neprijateljska pojačanja i gađanje udaljenijih ciljeva. Moderne vojske često grade "mrežu" sastavljenu od promatrača, senzora i komunikacije kako bi pokrile što je moguće veći prostor. Zapovjednici pokušavaju postići učinak kombiniranog naoružanja pri čemu se neprijatelji izlažu jednoj prijetnji - dronu ili topničkom udaru iznad glave, na primjer - dok nastoje izbjeći drugu, kao što je tenk ili pješački vod na razini ulice. Ali ovo je, dakako, puno lakše reći nego učiniti.

Možda se čini da je urbano ratovanje usmjereno na kopno, ali zapravo nebo igra ključnu ulogu. Zračni napadi - od aviona, bespilotnih letjelica ili robotskih i autonomnih sustava - ključni su za omogućavanje snagama da manevriraju na zemlji. Kibernetičko ratovanje i elektroničko ratovanje također su značajke ovog okruženja.

Sustavi na moru također su ključni. Zajedno, ratni brodovi, pomorska vatrena potpora te bespilotne letjelice i projektili koji se lansiraju s mora omogućuju bolje manevriranje na kopnu. Kontrola na moru također dopušta iskrcavanje amfibijskih ili helikopterskih trupa na neočekivanim lokacijama.

Obje strane u sukobu u Gazi imaju neke ili sve od ovih pomorskih sustava. Izraelska mornarica posjeduje brze jurišne letjelice, čamce s raketama i patrolne čamce, kao i veće ratne brodove i mornaričke specijalne snage. Hamas ima svoje vlastite pomorske komandose, Nukhba, koji su vodili pomorski napad na plažu Zikim u Izraelu tijekom uvodnih poteza napada 7. listopada, zauzevši vojnu bazu južno od Ashkelona. Dakako, valja spomenuti da su i američki ratni brodovi i nosači zrakoplova stigli u blizinu, a daleko nisu ni ruski i kineski...

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.