Neizvjesnost Hladnog rata je dio straha prethodne generacije, one koja je živjela u svijetu koji je uvijek bio negdje na rubu. Dvije velike ideološki kontradiktorne super-sile, SAD i Sovjetski Savez, gledale su jedna na drugu kao na zadnju prepreku koja koči potpuni trijumf njihove ideologije. SAD je, kao i danas, bio sinonim za kapitalizam, dok je SSSR bio sinonim za komunizam.
Poznavatelji ovih ideologija, zapravo ekonomskih doktrina, brzo će se složiti da niti jedna niti druga sila nije bila idealni predstavnik ideologije koju zagovara, no, to je u kontekstu Hladnog rata bilo i manje bitno. Ovo su u suštini bile dvije velike postratne imperije, nekoć saveznici (za vrijeme Drugog svjetskog rata), a sada nepomirljivi neprijatelji.
No, svijet se nakon Drugog svjetskog rata promijenio u mnogočemu, no u vojnom smislu temeljito - naime, stvoreno je najrazornije oružje u povijesti čovječanstva, atomska bomba. Njenu razornu moć osjetio je Japan na samom kraju rata - dvije su od strane SAD-a bačene na japanske gradove, Hirošimu i Nagasaki. Bombe su izazvale strašno razaranje, no SAD i SSSR su uskoro nakon rata proizveli i daleko snažnije atomske bombe, oružja koja su mogla ne samo zbrisati cijele gradove, već možda i kompletnu ljudsku vrstu.
SAD i SSSR bili su na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu, no uskoro je krenulo veliko rivalstvo i period koji će svijet pamtiti kao "Hladni rat". Ovaj "rat" trajao je sve do kolapsa SSSR-a ranih 90-ih godina, a bio je obilježen masovnim naoružavanjem te ratovanjem "putem posrednika" diljem svijeta. SSSR je podupirao razne ljevičarske gerile diljem svijeta, dok je SAD uzvraćao organizacijom državnih udara i podupiranjem kontra-snaga, često desničarskih skupina.
Koliko je ljudi poginulo za vrijeme Hladnog rata? To je vrlo kompleksna tema na koju nije lako dati odgovora. No, ako kao žrtve Hladnog rata računamo sve poginule u Ratu u Vijetnamu, Ratu u Koreji, američkoj invaziji Kube, sovjetskoj invaziji Afganistana itd., odnosno ako zbrojimo sve poginule u svim ratovima koji su se vodili od kraja Drugog svjetskog rata pa do raspada SSSR-a (jer gotovo svi ratovi su se na ovaj ili način vodili kao posljedica Hladnog rata), onda govorimo o milijunima mrtvih.
Ipak, za vrijeme tog perioda mogla se desiti i daleko veća tragedija, tragedija koja je mogla izbrisati možda i stotine milijuna ljudi s lica Zemlje. Da je izbio nuklearni rat između SAD-a i SSSR-a, bio bi to gotovo sigurno rat koji bi brzo doveo do obostranog uništenja.
Takav rat se vjerojatno ne bi ni vodio dugo, možda samo jedan dan. Naime, čim bi jedna strana uočila da je krenuo nuklearni napad od druge strane, krenuli bi i njihova kontra-akcija s podjednako snažnim nuklearnim kapacitetom. Takav sukob izbrisao bi Moskvu, Washington, Sankt Peterburg, New York, a teško da bi pošteđeni bili i brojni drugi gradovi u ostalim zemljama jer mnoge su bile "svrstane" - što bi se pritom desilo s "nesvrstanima", odnosno blokom koji je bio predvođen Jugoslavijom, teško je reći, no vjerojatno ni te zemlje ne bi izbjegle strahote nuklearnog holokausta.
Jesu li Amerikanci i Sovjeti bili dovoljno ludi da pokušaju organizirati nuklearni napad jedan na drugoga? Neki vjerojatno i jesu, no u niti jednom periodu se niti jedna strana nije osjećala dovoljno sigurno da prva napadne te da pritom ostane pošteđena nuklearnog kontranapada.
Bilo je tu jako napetih epizoda, jedna od najgorih svakako je bila Kubanska kriza kada su Sovjeti postavili nuklearne rakete na Kubu zbog čega je umalo izbio nuklearni rat. Svijet je od nuklearnog holokausta tada spasila pribrana diplomacija. No, što bi se desilo da diplomacija nije imala vremena djelovati, što da se desila greška, neki slučajni incident ili kakva kriva procjena?
Što da su Sovjeti, ili Amerikanci, greškom zaključili da je upravo krenuo napad druge strane? Postoji ogromna opasnost da bi reagirali na način kako su se i pripremali godinama - nuklearnim kontranapadom. Ovakve strašne scenarije povremeno su istraživali i filmovi kao što je Fail-Safe (1964. i televizijska adaptacija iz 2000. godine).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
