Izraelci i Iranci već mjesecima "ispod radara" napadaju jedni drugima brodove na prostoru Bliskog istoka. Incidenata je mnogo, a tanker MT Mercer Street, koji je pogođen prošlog četvrtka pred omanskom obalom, samo je zadnji u nizu - nažalost, ovog puta zabilježene su i ljudske žrtve, dvoje članova posade je ubijeno u, čini se, napadu dronom.
Tankerom je upravljala izraelska kompanija što znači da je napad vjerojatno izveo Iran. Jasno, iz Teherana sve opovrgavaju dok Izrael tvrdi kako imaju dokaze da je Iran izveo napad. No, kako smo i rekli, ovakvih napada je ove godine bilo više. Izraelci napadaju iranske brodove, Iranci izraelske, a povrh toga izraelske zračne snage ciljaju iranske položaje u Siriji.
Razumljivo je da ova situacija nije mogla beskonačno eskalirati, odnosno morala se preliti iz te pod-radarske zone u nešto veće i konkretnije, a upravo to sada se i događa. Naime, uz Izrael su ovog puta odmah stali SAD i Velika Britanija sugerirajući da će pomoći Izraelu osvetiti se protiv Irana. "Metoda" osvete još nije poznata, ali čini se da se nešto sprema jer su i iz Irana poručili kako će žestoko odgovoriti ukoliko se nešto dogodi.
Ali ako znamo da između Izraela i Irana već postoji tihi i prešutni sukob, zašto sad ovo odjednom postaje "puno veća stvar"? Zbog dvoje ubijenih pomoraca? Njihova smrt je tragedija, ali ova eskalacija ne događa se zbog njih. Sve što se trenutačno događa ima jako veze s politikom, kako onom u Izraelu tako i onom u Iranu.
Počnimo s Izraelom. Nakon višegodišnje izborne sapunice (4 parlamentarna izbora u 2 godine) Izrael napokon ima novu vlast, koalicijsku vlast, ali i vrlo nestabilnu vlast. Na čelu je premijer Naftali Bennett koji bi trebao voditi Vladu u "prvoj rundi" dok bi kasnije tu štafetu preuzeo aktualni ministar vanjskih poslova Yair Lapid, tako su se naime dogovorili kako bi nekako sklopili koalicijsku Vladu.
Ali problemi po njih se gomilaju. Još uvijek utjecajni bivši premijer Benjamin Netanyahu i njegova stranka Likud rade sve kako bi što je moguće brže srušili ovu vlast te tako izazvali nove izbore (a možda i novu dugačku izbornu sapunicu!).
Netanyahu je vladao Izraelom više od desetljeća, a njegov poseban "trik" kada bi politički pritisak postao prevelik bio je eskalirati sukob sa susjednom palestinskom enklavom, Pojasom Gaze. Iako su do sad već mnogi navikli na te njegove taktike, svejedno, dok rakete padaju, Izraelci nisu voljni pokretati neke velike političke promjene.
Naftali Bennett sad već polako shvaća da će i on morati djelovati kao bivši premijer ako želi održati se na vlasti (a tek je stigao). No, njegova Vlada je nestabilnija, ideološki svestrana i samim time krhka. Možda stoga njemu treba i nešto veća diverzija od "isprobanog" recepta s Pojasom Gaze, možda nešto poput Irana?
Činjenica jest da su se izraelski zračni napadi u Siriji zadnjih dana, nakon određenog zatišja, ponovno razbuktali, a mete tih napada su gotovo uvijek iranske i "pro-iranske" snage. Drugim riječima, Bennett je već počeo bacati rukavicu u ringu nastojeći organizirati eskalaciju koja bi njega ustoličila kao "pravog premijera", a ne neku prolaznu figuru.
Njemu to vjerojatno i ne bi teško palo pošto je riječ o još većem desničaru i militaristu no što je bio i sam Netanyahu (a taj je gotovo konstantno pričao o ratu s Iranom!).
Dakako, cijelu situaciju pomno prati i novi lider opozicije, Benjamin Netanyahu. Tijekom jučerašnjeg dana održao je govor za vrijeme napete sjednice u izraelskom parlamentu (Knessetu) - opet je oštro kritizirao Bennetta, ali kritičan je bio i prema SAD-u ističući kako će Bidenova administracija spriječiti, ili pokušati spriječiti, udar na Iran, tako što će eliminiati element iznnađenja. "Informacije koje se šalju SAD-u mogu iscuriti u vodeće medije i na taj način bi operacija propala. Zbog toga sam ja deset godina odbijao zahtjeve američkih predsjednika da ih uvijek informiram o našim potezima", rekao je Netanyahu.
Smatra da njegov nasljednik postupa posve drugačije. "Pretvorio nas je u nekakav protektorat koji ima dužnost sve javljati. Ako nemamo neovisnost po tim pitanjima onda nemamo neovisnost uopće", rekao je.
Dobro, Netanyahu je itekako svjestan do koje mjere je Izrael pod američkom zaštitom, ali on sad tvrdi kako je pak uspjevao držati Washington na distancu (možda i jest, njegov - za američki ukus - predobar odnos s Moskvom svakako ide tome u prilog).
Ali tko kaže da Bennett ne može djelovati zajedno sa SAD-om? Možda čak i prije nego Netanyahu koji, kako sam priznaje, nije volio s Washingtonom djeliti sve detalje.
I SAD-u bi dobro došla neka zajednička akcija ako žele spriječiti da se Izrael ponaša previše neovisno. Ne čudi da je zato američki državni tajnik Antony Blinken već najavio kako "predviđa kolektivni odgovor" (na navodni iranski napad na tanker). Bennett pak, koji je obišao okupiranu Golansku visoravan i granicu sa Sirijom, stojeći uz izraelske generale, poručio je: "Radimo na tome da potaknemo svijet, ali u isto vrijeme spremni smo djelovati i sami".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
