Izraelci i Iranci već mjesecima "ispod radara" napadaju jedni drugima brodove na prostoru Bliskog istoka. Incidenata je mnogo, a tanker MT Mercer Street, koji je pogođen prošlog četvrtka pred omanskom obalom, samo je zadnji u nizu - nažalost, ovog puta zabilježene su i ljudske žrtve, dvoje članova posade je ubijeno u, čini se, napadu dronom.
Tankerom je upravljala izraelska kompanija što znači da je napad vjerojatno izveo Iran. Jasno, iz Teherana sve opovrgavaju dok Izrael tvrdi kako imaju dokaze da je Iran izveo napad. No, kako smo i rekli, ovakvih napada je ove godine bilo više. Izraelci napadaju iranske brodove, Iranci izraelske, a povrh toga izraelske zračne snage ciljaju iranske položaje u Siriji.
Razumljivo je da ova situacija nije mogla beskonačno eskalirati, odnosno morala se preliti iz te pod-radarske zone u nešto veće i konkretnije, a upravo to sada se i događa. Naime, uz Izrael su ovog puta odmah stali SAD i Velika Britanija sugerirajući da će pomoći Izraelu osvetiti se protiv Irana. "Metoda" osvete još nije poznata, ali čini se da se nešto sprema jer su i iz Irana poručili kako će žestoko odgovoriti ukoliko se nešto dogodi.
Ali ako znamo da između Izraela i Irana već postoji tihi i prešutni sukob, zašto sad ovo odjednom postaje "puno veća stvar"? Zbog dvoje ubijenih pomoraca? Njihova smrt je tragedija, ali ova eskalacija ne događa se zbog njih. Sve što se trenutačno događa ima jako veze s politikom, kako onom u Izraelu tako i onom u Iranu.
Počnimo s Izraelom. Nakon višegodišnje izborne sapunice (4 parlamentarna izbora u 2 godine) Izrael napokon ima novu vlast, koalicijsku vlast, ali i vrlo nestabilnu vlast. Na čelu je premijer Naftali Bennett koji bi trebao voditi Vladu u "prvoj rundi" dok bi kasnije tu štafetu preuzeo aktualni ministar vanjskih poslova Yair Lapid, tako su se naime dogovorili kako bi nekako sklopili koalicijsku Vladu.
Ali problemi po njih se gomilaju. Još uvijek utjecajni bivši premijer Benjamin Netanyahu i njegova stranka Likud rade sve kako bi što je moguće brže srušili ovu vlast te tako izazvali nove izbore (a možda i novu dugačku izbornu sapunicu!).
Netanyahu je vladao Izraelom više od desetljeća, a njegov poseban "trik" kada bi politički pritisak postao prevelik bio je eskalirati sukob sa susjednom palestinskom enklavom, Pojasom Gaze. Iako su do sad već mnogi navikli na te njegove taktike, svejedno, dok rakete padaju, Izraelci nisu voljni pokretati neke velike političke promjene.
Naftali Bennett sad već polako shvaća da će i on morati djelovati kao bivši premijer ako želi održati se na vlasti (a tek je stigao). No, njegova Vlada je nestabilnija, ideološki svestrana i samim time krhka. Možda stoga njemu treba i nešto veća diverzija od "isprobanog" recepta s Pojasom Gaze, možda nešto poput Irana?
Činjenica jest...
Tankerom je upravljala izraelska kompanija što znači da je napad vjerojatno izveo Iran. Jasno, iz Teherana sve opovrgavaju dok Izrael tvrdi kako imaju dokaze da je Iran izveo napad. No, kako smo i rekli, ovakvih napada je ove godine bilo više. Izraelci napadaju iranske brodove, Iranci izraelske, a povrh toga izraelske zračne snage ciljaju iranske položaje u Siriji.
Razumljivo je da ova situacija nije mogla beskonačno eskalirati, odnosno morala se preliti iz te pod-radarske zone u nešto veće i konkretnije, a upravo to sada se i događa. Naime, uz Izrael su ovog puta odmah stali SAD i Velika Britanija sugerirajući da će pomoći Izraelu osvetiti se protiv Irana. "Metoda" osvete još nije poznata, ali čini se da se nešto sprema jer su i iz Irana poručili kako će žestoko odgovoriti ukoliko se nešto dogodi.
Ali ako znamo da između Izraela i Irana već postoji tihi i prešutni sukob, zašto sad ovo odjednom postaje "puno veća stvar"? Zbog dvoje ubijenih pomoraca? Njihova smrt je tragedija, ali ova eskalacija ne događa se zbog njih. Sve što se trenutačno događa ima jako veze s politikom, kako onom u Izraelu tako i onom u Iranu.
Počnimo s Izraelom. Nakon višegodišnje izborne sapunice (4 parlamentarna izbora u 2 godine) Izrael napokon ima novu vlast, koalicijsku vlast, ali i vrlo nestabilnu vlast. Na čelu je premijer Naftali Bennett koji bi trebao voditi Vladu u "prvoj rundi" dok bi kasnije tu štafetu preuzeo aktualni ministar vanjskih poslova Yair Lapid, tako su se naime dogovorili kako bi nekako sklopili koalicijsku Vladu.
Ali problemi po njih se gomilaju. Još uvijek utjecajni bivši premijer Benjamin Netanyahu i njegova stranka Likud rade sve kako bi što je moguće brže srušili ovu vlast te tako izazvali nove izbore (a možda i novu dugačku izbornu sapunicu!).
Netanyahu je vladao Izraelom više od desetljeća, a njegov poseban "trik" kada bi politički pritisak postao prevelik bio je eskalirati sukob sa susjednom palestinskom enklavom, Pojasom Gaze. Iako su do sad već mnogi navikli na te njegove taktike, svejedno, dok rakete padaju, Izraelci nisu voljni pokretati neke velike političke promjene.
Naftali Bennett sad već polako shvaća da će i on morati djelovati kao bivši premijer ako želi održati se na vlasti (a tek je stigao). No, njegova Vlada je nestabilnija, ideološki svestrana i samim time krhka. Možda stoga njemu treba i nešto veća diverzija od "isprobanog" recepta s Pojasom Gaze, možda nešto poput Irana?
Činjenica jest...
