Glasnogovornik vojske Saudijske Arabije brigadni general Ahmed Asiri najavio je 4.veljače da je kraljevina Saudijska Arabija spremna poslati kopnenu vojsku u Siriju u borbu protiv tzv. Islamske države odnosno Daeša.
Saudijska Arabija dio je međunarodne koalicije protiv Daeša, predvođene Sjedinjenim američkim državama, od rujna 2014., iako je Daeš skupina koja se poziva na uvjerenja i doktrine službene škole islama u Saudijskoj Arabiji, vehabizma.
Međutim, otkako je započeo rat u Jemenu protiv šijitskih hutijevskih pobunjenika prije više od godinu dana, prioriteti Rijada su odvratili kraljevinu od zračnih napada na Daeš. U prosincu 2015. Saudijska je Arabija pokrenula novu muslimansku koaliciju protiv Daeša, ali i ona je postala sumnjivom strategijom, jer se iza nje krije opetovani pokušaj saudijskog režima za islamskom potporom protiv takmaca i neprijatelja Rijada, Irana. Najzad, Saudijci nagovještavaju svoju spremnost i volju ući u složene međuodnose u Siriji sa svojim kopnenim snagama.
Zračni napadi saudijskog ratnog zrakoplovstva u 2014. po mnogima su bili simbolični koraci za uvjeravanjem međunarodne zajednice za saudijskim učešćem u borbi protiv terorizma. Saudijska potpora raznim radikalnim pobunjeničkim skupinama u Siriji, zajedno sa sličnošću daešovske i saudijske vjerske ideologije, vodi ozbiljnoj sumnji u saudijsku predanost borbi protiv terorizma.
Napadi na Daeš su stigli upravo u trenutku kada je međunarodna zajednica postavila velik pritisak na saudijski režim. Zračni napadi su bili rijetki za vrijeme života kralja Abdulaha, a otkako je on umro u siječnju 2015. postali su još rjeđi i gotovo nepostojeći u saudijskom i međunarodnom tisku.
Rat protiv Daeša je bio sporedni prioritet za Rijad, koji se gotovo u potpunosti usmjerio prema ratnom djelovanju u Jemenu. Dolazak novog kralja Salmana u siječnju 2015. započeo je novo doba izravnih vojnih intervencija u Jemenu, u što se posebno uključio njegov sin Mohamed, novoimenovani, mladi i neiskusni ministar obrane i zamjenik saudijskog prijestolonasljednika. Daeš i Sirija bili su samo još jedan od raznih frontova protiv iranskih saveznika.
Dvojbeno je da li će saudijci poslati ozbiljnu količinu kopnenih snaga u Siriju, unatoč velikim najavama koje su izvršene i u prisutnosti američkog ministra vanjskih poslova Kerryja. Razlog tome se može vidjeti u stalnim porazima saudijske vojne snage. Rijad je teškom mukom skupio arapsku koaliciju voljnih, a tek malo koja država je bila spremna poslati kopnenu vojsku u Jemen.
Saudijci su računali na suradnju članova Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC), ali samo manji dio njih je doista i uskočio u pomoć, prije svega Ujedinjeni arapski emirati. Rijad nije uspio uvjeriti velike arapske zemlje poput Egipta da aktivno sudjeluju u bilo kojoj kopnenoj akciji u Jemenu. Podjednako, Pakistan je odbio bilo kakvo sudjelovanje u bilo kojoj saudijskoj koaliciji. Stoga su Saudijci ostalo osuđeni na pomoć UAE, Katara i pojedinih zemalja u Africi.
Glavna strategija rata u Jemenu su, posljedično, bili zračni napadi, a ne kopnene ofenzive. Zbog toga rat u Jemenu nije ostvario željene saudijske ciljeve, a to je povratak saudijskih saveznika u Sanau i kraj pobune hutijevskih snaga. Umjesto toga, jemenski je rat samo povećavao materijalnu i životnu cijenu jemenskih građana, te prouzročio posvemašnje uništenje jemenske infrastrukture.
Prije svoje sulude pustolovine u Jemenu, Saudijska Arabija nije dugo sudjelovala u borbenim djelovanjima izvan svojih granica. Posljednji put kada je saudijska vojska doista koristila svoju golemu vojnu tehnologiju bilo je prilikom iračkog napada na Kuvajt 1990.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.