X
VELIKA AKCIJA: Od proljeća do proljeća - 1 godina pretplate za  75 €  50 €!
Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Može li Jordan pomoći u rusko-turskom nesporazumu u Siriji?

PIŠE:
Objavljeno:

Turski mediji bruje o svakom koraku turske vojske u vojnoj ofenzivi u Siriji, opisujući ulaz u svako selo, osvajanje svakog brda, postavljajući svaku karaulu na putu. Istočno od Idliba rastu turske vojne ispostave, navodno kao oblik nadzora prekida vatre i dodjele humanitarne pomoći u sklopu ugovora iz Astane. Prema tom dogovoru, Turska bi morala sagraditi 12 promatračnica i malenu tampon zonu u regiji Afrina, kako bi se odvojio Alepo od Idliba. Zasad su Turci sagradili barem polovicu tih isturenih točaka: Salva (sjeverno od Idliba), Tal-Tukan (južni dio Idliba), al-Ais (južno od Alepa), Kal'at Sama'an i Šejh Akil (zapadno od Alepa) i al-Surman (blizu grada Maarat al-Numan). No, zona smanjivanja sukoba u Idlibu je čisti crni humor jer je ova provincija vidjela mnogo ratovanja u navodnom razdoblju prestanka vatre. Idlib je najveće područje koje nadziru sunitske oporbene snage, koje su se tamo sklonile zajedno sa svojim obiteljima. Rusija, koja je zajedno s Iranom i Turskom glavna potpisnica ugovora iz Astane, poručila je još krajem siječnja Turcima da brzo odvoje sunitske oporbene skupine iz Idliba od radikalnih frakcija i dovedu ih za pregovarački stol. Sada je Rusima dosta turske ratoborne pustolovine. Nakon zanimljivog susreta u Jordanu, Rusi poručuju Turcima: dosta!

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov poručio je krajem veljače Ankari i Damasku da se više ne može čekati na otvaranje dijaloga oko Afrina. U Moskvu sve više dolaze izvještaji kako se sirijska državna vojska našla u Afrinu na poziv kurdskih Narodnih zaštitnih jedinica (YPG), koje Ankara smatra kurdskom terorističkom organizacijom. Upravo zbog njih je Turska i započela Operaciju Maslinova grančica 20. siječnja. U Ankari su ljuti, jer smatraju da je Lavrov bez razloga doveo Damask kao treću stranu u sukobu između Turske i YPG-a u Afrinu, čime se onemogućuje ostvarivanje plana turskih vlasti za posvemašnjom kontrolom nad sjevernom Sirijom. Još gore, Lavrov je 20. veljače upozorio kako svi moraju poštivati sirijski teritorijalni integritet, a Turska je jedina strana vojska koja vodi otvorene vojne operacije u Siriji. Iako je Lavrov potvrdio postojanje legitimnih sigurnosnih briga Turske, poručio je kako se sigurnosni ciljevi mogu postići jedino izravnim dijalogom sa sirijskom vladom.

No, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u potpunosti odbacuje bilo kakvu ideju dijaloga sa sirijskim kolegom Bašarom al-Asadom. Iako se Turska našla u ulozi saveznika s Moskvom, Teheranom i Damaskom, ipak ostaje prvotna odbojnost prema Asadu i njegovoj vladi. Istovremeno se u Ankari svjesno suzdržavaju kritizirati bilo koji ruski prijedlog. Svodi krivicu na sirijsku upravu za stanje u istočnoj Guti, ali namjerno ne spominje nikakvu rusku ulogu u tom području. Zašto? Jednostavno, Turcima je i te kako poznato kako njihova cjelokupna operacija u Afrinu ovisi o dozvoli Moskve, osobito što se tiče korištenja sirijskog zračnog prostora. Osim toga bi na kušnju došli gospodarski interesi u Rusiji, a Moskva također nastoji biti blaga u kritikama jer ne želi da Turci olabave svoje odnose prema Amerikancima.

Kao rješenje, Turci su ponudili alternativu izravnim pregovorima Ankare i Damaska a to je medijacija putem Rusije i Irana. U slučaju da se određeni problemi tim putem riješe, Ankara je spremna dijeliti obavještajne podatke izravno ili neizravno sa sirijskom stranom. Istovremeno se pojavljuje drugi problem, a to je kako riješiti sraz Turaka i Kurda u Siriji. Rusija ne želi povratak kurdskih političkih i vojnih snaga u američku sferu interesa, pa stoga izražava spremnost priznati kurdske težnje u Siriji; ruska diplomacija stoga pokušava natjerati Tursku na prihvaćanje nacrta budućeg ustava koji bi uključivao predstavništvo i određenu razinu autonomije za Kurde. Rusija nastoji što brže doći do političkog rješenja u Siriji, i to onoga koji će imati jasnu rusku osnovicu. Za sada Turska ostaje odlučna u svojem protivljenju bilo kakvoj autonomnoj kurdskoj regiji u sjevernoj Siriji, pod bilo čijim pokroviteljstvom.

U ovom pregovaračko-diplomatskom blokiranom trenutku i Ankara i Moskva su se okrenuli trećoj zemlji – Jordanu. Rusija i Jordan imaju snažne odnose, što se na prvi pogled možda ne bi reklo s obzirom na jaku poveznicu Amana i Washingtona. No, jordanski kralj Abdulah je posjetio Rusiju sredinom veljače po dvadeseti put u 18 godina, što je daleko od rutinskih posjeta. I dok se ovdje nazire jako partnerstvo na Bliskom istoku, Jordan nekako nije ušao u rusku bliskoistočnu strategiju, barem ne do proglašenja zona deeskalacije sukoba u Siriji, s kojom Jordan graniči. Dogovor Rusije i Sjedinjenih Država oko ovih zona su zapravo plod diplomatske aktivnosti jordanskoga kralja, koji je još 2015. godine prihvatio osnivanje združenog rusko-jordanskog centra u Amanu gdje se razmjenjuju informacije o stanju u južnim sirijskim provincijama. Jordanci više ne gledaju na Asada kao na prijetnju, pa čak zagovaraju i ponovno zasnivanje odnosa s Damaskom. Rusi, s druge strane, nastoje dati Jordanu aktivnu ulogu u rješavanju sirijskog sukoba kao dio strategije prikazivanja jedne sunitske arapske sile koja može normalizirati odnose s Damaskom i surađivati s Asadom. Jordan nije ušao skroz u ovu igru, ali Zapad Jordanu također nije dao ništa – ni pomoć za silinu sirijskih izbjeglica u sjevernom pograničnom području, niti rješavanje sigurnosnih problema u južnim sirijskim regijama. Zapravo se to stanje i pogoršalo nakon što su se Izraelci uključili u zračne napade po Siriji.

Sada su oči uperene u Jordan da pokuša riješiti teško stanje u južnoj Siriji i stati između tursko-iranskih djelovanja s jedne strane, očaja sirijske vlasti s druge i izraelskih napada s treće strane, kao i da time pruži jasnu viziju zona deeskalacije sukoba koja bi se mogla ponoviti i na sjeveru Sirije. Jordanska sposobnost utjecaja među sirijskim pobunjenicima je ipak malena, ali s obzirom na složen koloplet diplomatskih odnosa, Jordan bi mogao postati propitani partner kojega može prihvatiti i Iran i Izrael, ali koji također može povezati Rusiju sa Sjedinjenim Državama i drugim arapskim silama.

Nije samo Rusija prisutna u Amanu, to radi i Turska. Postoje razni zajednički interesi Ankare i Amana na Bliskom istoku, od izraelsko-palestinskog sukoba do sirijskog rata. Raspravlja se naveliko i o jordansko-turskim gospodarskim i vojnim odnosima, osobito što se tiče jordanske crvenomorske luke Akaba. U međunarodnim pitanjima, Erdogan i Abdulah se slažu u protivljenju Trumpove odluke o Jeruzalemu, a jordanski monarh je to snažno ponovio i na specijalnoj sjednici Organizacije islamske suradnje koju je Erdogan sazvao 13. prosinca u Istanbulu. Obje zemlje smatraju kako je na njima da se ova opozicija čuje jasno i glasno, s obzirom na egipatsku neodlučnost i saudijsku opsesiju s Iranom. Jordan i Saudijska Arabija su u posljednjim mjesecima znatno zahladili svoje odnose, kako zbog manjka saudijske reakcije na Trumpa tako i na jordansku nevoljkost izolacije Katara. Jordan nastoji profilirati ulogu regionalnog diplomata, pa ne ulazi u regionalne organizacije i saveze, čak ostavlja otvorena vrata Iranu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
Ograničena akcija
AKCIJA! 1-godišnja pretplata!
 75 €  50 €  
(mogućnost plaćanja i na rate:
4.16 € mjesečno*)
*Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke).
Potvrdi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Specijalna ponuda je ograničena, iskoristite je dok traje!


 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.