Mongoli će 26. lipnja izaći na pete predsjedničke izbore u ovoj azijskog zemlji koja sve više privlači poglede stranih ulagača kao i turista. Nakon što je Mongolija odbacila 1990. komunizam kao državni sustav koji je obilježio razvoj ove zemlje sedamdeset godina, mnogi investitori su shvatili da je država bogata mineralnim resursima. U brzim promjenama, strana ulaganja su transformirala maleno, ali rapidno rastuće gospodarstvo, iza čega se razvila politička borba i obećanje vlade za jačanjem kontrole državnog bogatstva.
Minerali čine više od osamdeset posto mongolskog izvoza, a smatra se da će uskoro narasti na 95 posto. U proteklo vrijeme je izdano preko tri tisuće licenci za rudarstvo, pa je ova grana gospodarstva glavna industrija Mongolije. Najveći strani ulagači su kineske, ruske i kanadske tvrtke. Vlada je 2009. započela pregovore o ulagačkim ugovorima s tvrtkama Rio Tinto i Ivanhoe Mines kako bi razvila rudarenje bakra i zlata na području Oyu Tolgoi, što je najveće strano ulaganje u Mongoliju. Ovdje je zaposleno 18 tisuća radnika, te se očekuje da rudnik daje 450 tisuća tona bakra godišnje do 2020. kada će Oyu Tolgoi činiti jednu trećinu mongolskog BDP-a. U ožujku 2011. šest velikih tvrtki pripremilo se za utrku u dobivanju koncesije za područje Tavan Tolgoi, najveću zalihu ugljena na svijetu. Trećina mongolskog stanovništva, koje broji 2,8 milijuna ljudi, živi u glavnom gradu Ulan Batoru, dok 40 posto radne snage i dalje živi nomadski, te se brine za stoku na širokim pašnjacima. Ostala je poljoprivreda rudimentarna.
U takvim gospodarskim uvjetima, Mongolija se priprema za novog predsjednika. Vanjski utjecaj je pri tome osobito važan. Kinezi šire svoje prisustvo u regiji, pa se mongolska vanjska politika mora orijentirati prema povećanju svog gospodarskog rasta, očuvanju ekonomske sigurnosti i neovisnosti o stranim tvrtkama koje mogu diktirati političke odluke. Stoga je budući predsjednik od velike važnosti jer bi mogao odrediti tijek kretanja razvoja zemlje. Po svom uređenju, Mongolija je polupredsjednička republika u kojoj građani izravno biraju predsjednika države, te zastupnike u parlament, Državni veliki Khural. Predsjednik imenuje premijera, nominira ministre i predlaže premijera.
U utrci za to mjesto su predsjednik parlamenta Enkhbold Miyegombo iz Mongolske narodne stranke (MPP), bivši parlamentarni zastupnik Battulga Khaltmaa iz Demokratske stranke (DP), te bivši predsjednik Mongolije Enkhbayar Nambar iz Mongolske narodne revolucionarne stranke (MPRP). Međutim, Enkhbayar neće biti u utrci jer je izborni odbor sredinom svibnja odbacio njegovu kandidaturu na temelju ustavnih pravila. Bivši predsjednik nije prikazao neke važne dokumente, kao što je izjava ministarstva granica; optužen je za korupciju 2012. a njegovo razdoblje pritvora prestaje važiti tek 2. kolovoza; te nije živio u Mongoliji 13 mjeseci, od 13. kolovoza 2013. do 9. listopada 2014. Prema ustavu, predsjednik Mongolije mora biti mongolski državljanin i rođen od mongolskih roditelja; imati 45 godina ili više; stalno živjeti u Mongoliji u posljednjih pet godina; ne smije biti optužen za zločine; ne smije prije služiti kao predsjednik u dva mandata.
Gotovo svi važniji političari u Mongoliji članovi su Mongolske narodne stranke koja se do 2009. nazivala Mongolskom narodnom revolucionarnom strankom (nakon što je Enkhbayar izgubio drugi mandat pa je osnovao novu stranku nazvavši ju MPRP). Radi se ujedno o najstarijoj političkoj stranci u Mongoliji koja je na vlasti bila od 1921. do 1996. Stvorena kao Mongolska narodna stranka, imala je važnu ulogu u Mongolskoj revoluciji 1921, političkom i vojnom događaju u kojemu su mongolski revolucionari uz pomoć sovjetske Crvene armije izbacili rusku Bijelu gardu iz zemlje te osnovali Mongolsku narodnu republiku 1924. Unatoč nominalnoj nezavisnosti, sve do 1990. je to bila satelitska država Sovjetskog Saveza. Ujedno je ta revolucija skršila kinesku okupaciju Mongolije započetu 1919. Danas Ulan Bator podjednaku važnost daje Moskvi i Pekingu u svojim vanjskopolitičkim odnosima. MPP je nakon dugogodišnjeg prianjanja uz ideologiju marksizma-lenjinizma postala socijaldemokratskom strankom, koja je ipak tek 2010. izbacila riječ 'revolucionarna' iz svog imena.
Na izborima 2009. socijaldemokrati su izgubili svog predsjednika, koji je potom i napustio stranku. Pobjednik i trenutačni predsjednik u drugom mandatu je postao čelnik Demokratske stranke Tsakhiagiin Elbegdorj, jedini mongolski visoki dužnosnik koji nije bio članom komunista. Najvažnija pitanja njegove druge pobjede bilo je jenjavanje gospodarskog rasta i uloga stranih tvrtki u rudarstvu, što se i dalje raspravlja. Obrazovan na Harvardu, ovaj nekadašnji borac za demokratske promjene je ujedno bio i dva mandata premijer. Od srpnja 2016. vladu predvodi Jargaltulgyn Erdenebat iz MPP-a, a ta kratkotrajna kohabitacija mogla bi uskoro u potpunosti prijeći u vlast ove stranke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
