Moćni Taurus izbliza: Tehnički detalji napredne njemačke rakete i zašto bi ista mogla biti okidač za puno veći rat u Europi - 500 kilometara maksimalno prikrivenog leta na koji Rusija nema puno odgovora, osim možda uzvratiti po Berlinu
Njemački krstareći projektil Taurus KEPD 350 ponovno je u središtu pozornosti nakon nedavnih najava da bi Berlin mogao odobriti njegovu isporuku ukrajinskim snagama. Time bi Ukrajina dobila oružje dalekog dometa koje može precizno pogoditi utvrđene ciljeve stotinama kilometara iza crte bojišnice. Rusija takvu mogućnost naziva opasnom eskalacijom i poručuje kako bi ovakav potez mogao biti protumačen kao izravan napad Njemačke na Rusiju, što otvara ozbiljna geopolitička pitanja u ionako zategnutom sukobu. No, koliko je Taurus doista moćan i zbog čega izaziva toliki strah od daljnjeg širenja rata?
Riječ je o zrakoplovno lansiranom projektilu kojega su zajednički razvili Njemačka i Švedska. Nosi oznaku KEPD 350 (Kinetic Energy Penetration Destroyer), a razvijan je od kasnih 90-ih s namjerom da njemačkom Luftwaffe omogući udar po ciljevima duboko unutar neprijateljskog teritorija bez izlaganja vlastitih aviona snažnim protuzračnim sustavima. Projektil je u operativnu uporabu ušao oko 2005., a Njemačka ga integrira prvenstveno na borbene avione Tornado IDS, dok se također razmatralo o opciji korištenja na Eurofighter Typhoonu. Naoružanje posjeduju još i Španjolska (za F/A-18) te Južna Koreja (za F-15K), ali Njemačka je najveći korisnik – posjeduje oko 600 komada.
Tehnički gledano, Taurus spada u sam vrh suvremenih krstarećih projektila. Pokreće ga turbomlazni motor koji mu omogućuje let pri visokim podzvučnim brzinama (oko 0,8 do 0,9 Macha) i domet koji prelazi 500 km. No, ključna značajka leži u kombinaciji vrlo niskog radarskog odraza i tzv. "terenski praćenog" profila leta: projektil leti iznimno nisko, prateći reljef kako bi ostao ispod dometa i horizonta neprijateljskih radara. Uz to, koristi višestruke navigacijske sustave – inercijalnu platformu, GPS, digitalne karte terena i infracrvenu kameru (DSMAC – Digital Scene Matching) za završnu fazu. Drugim riječima, čak i uz gušenje GPS signala, Taurus može autonomno pronaći zadani cilj uspoređujući stvarne slike terena s onima pohranjenima prije lansiranja.
Posebno se ističe bojna glava naziva MEPHISTO, masivna dvostupanjska penetracijska konstrukcija od oko 480 kg koja je zamišljena za scenarije razbijanja bunkera. Prvo se aktivira manji kumulativni naboj radi probijanja početne barijere, a zatim glavni eksploziv prodire u utrobu cilja. Pritom je moguće programirati točno na kojoj dubini ili unutar kojeg segmenta zgrade/konstrukcije treba doći do detonacije. Ovakav "inteligentni" upaljač, sposoban brojati slojeve i prepoznati tzv. praznine (npr. katove u građevini), Taurus čini izuzetno efikasnim protiv armiranih skloništa, zapovjednih centara, mostova ili betonskih pista.
U kontekstu rata u Ukrajini, najvažnija je spoznaja da Taurus znatno povećava doseg i razornu moć u odnosu na već dostavljene krstareće projektile Storm Shadow/SCALP iz Velike Britanije i Francuske. Dok Storm Shadow ima domet oko 250 km, Taurus može dosegnuti najmanje dvostruko veću udaljenost. To znači da bi ukrajinske snage mogle gađati ciljeve duboko iza bojišnice, pa čak i unutar međunarodno priznatog ruskog teritorija, ovisno o političkoj volji i dogovorima s NATO-om. Za Ukrajinu, projektili ove klase predstavljaju stvarnu mogućnost da se napadnu logističke rute, zapovjedna središta ili skladišta oružja koja su dosad bila relativno zaštićena od izravnog udara.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
