Tisuće Bolivijanaca izašlo je na ulice glavnoga grada La Paza kroz protekli tjedan u znak prosvjeda protiv pokušaja predsjednika Eve Moralesa za ostvarivanje četvrtog predsjedničkog mandata u toj andskoj državi. Morales je pretrpio poraz početkom 2016. kada je 51 posto bolivijskih glasača odbacilo njegov prijedlog za reformom ustava i postojećih ograničenja predsjedničkog mandata putem referenduma. U rujnu je Moralesova stranka, Pokret k socijalizmu, zatražila najviši sud u zemlji za otklanjanje pravnih ograničenja i za mogućnost ponovnog biranja unedogled kao osnovno ljudsko pravo u Boliviji.
Prosvjednici očito nisu istog mišljenja. Uz nošenje transparenata s natpisima 'Bolivija je rekla NE!', te uz crveno-žuto-zelene bolivijske zastave, oni smatraju da Morales želi ojačati vlast nalik venezuelanskom predsjedniku Nocolasu Maduru, također ljevičarskom poglavaru države kojega oporba smatra diktatorom. Istovremeno se na Trgu sv. Franje u La Pazu, gdje su se prosvjednici okupljali, uživo prenosila kvalifikacijska utakmica za nogometni Svjetski kup između Bolivije i Urugvaja, što je dodatno pojačalo nacionalne osjećaje.
Moralesova vlada je odbacila prosvjede kao politička okupljanja prerušena u građanski pokret te rekla da desnica želi osigurati predsjedničke izbore 2019. bez Moralesa kao kandidata. Ministar pravosuđa Hector Arce dodatno je protumačio korake vlade kao implementaciju narodne volje. Morales kaže da bi bez problema otišao s vlasti, ali da ga njegovi podupiratelji mole da ostane. Višenacionalni Ustavni sud sada ima vremena do prosinca za odgovor na zahtjev micanja ograničenja ponovnog izbora.
Povijesno nestabilna Bolivija doživjela je relativno blagostanje i miran život pod Moralesom, prvim indijanskim predsjednikom ove zemlje, koji je na vlast došao 2006. i kome je potpora oko 50 posto glasača. Sada Morales daje razloge za ostanak na vlasti koji su tragikomični, s obzirom da se radi o jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta. Unatoč činjenici da ustav iz 2009. godine izričito zabranjuje njegovu kandidaturu nakon što mu istekne sadašnji mandat 2019. i unatoč tome što je izgubio referendum 2016., on zadovoljno planira promjenu zakona i pokretanje kandidature za svoj četvrti mandat na vlasti. Ako mu se to ne dozvoli, Morales kaže da bi takva zabrana bila kršenje ljudskih prava.
Rođen u obitelji indijanske etničke skupine Aymara, Morales je uzgajao koku i postao sindikalist i campesino (vođa sindikata poljoprivrednika). S te se pozicije borio protiv američkih i bolivijskih pokušaja iskorjenjivanja koke kao dijela Rata protiv droge, smatrajući te pokušaje imperijalističkim nasiljem nad autohtonom andskom kulturom. Morales je ušao 1995. u politiku, krenuo putem socijalizma, postao parlamentarnim zastupnikom, te konačno izabran za predsjednika deset godina potom. Nakon biranja, povećao je oporezivanje u energetskoj industriji i tim novcem je uspio povećati socijalna davanja te projekte usmjerene iskorjenjivanju nepismenosti, siromaštva, rasizma i seksizma. Vrlo glasan kritičar neoliberalizma i bolivijske ovisnosti o Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu stvorio je tzv. evonomiku, mješoviti sustav gospodarstva. Njegov je uspon zaista bio povoljan za veća prava indijanskog stanovništva, protuimperijalna djelovanja i zaštitu okoliša. Međutim, među najvećim kritičarima Moralesa upravo su ljevičari, Indijanci i zaštitari okoliša koji ga optužuju za neuspjeh u tim poljima. Desničari ga optužuju za radikalizam i autoritarni oblik vlasti, te za podržavatelja proizvodnje koke i uključenost u nezakonito raspačavanje i proizvodnju kokaina.
Vodeći pravnici u Pokretu k socijalizmu smatraju da je ustavna klauzula za ograničenje predsjedničkih mandata neustavna – iako je taj ustav sastavio sam Morales – s obzirom da krši Članak 23 Američke konvencije o ljudskim pravima, koja govori kako se niti jednoj osobi ne može poricati pravo biti izabran na državnu funkciju. Konvencija je pravno jača od bolivijskog ustava, a u njoj počiva Moralesovo pravo na reizbor, prema mišljenju ministra obrane Reymija Ferreire. Takvo pravo, prema tumačenju ministra, također nadjačava rezultate referenduma iz veljače 2016. u kojemu su građani Bolivije odbacili predsjedničke zahtjeve za ponovnom kandidaturom.
U to ime će ministar pravosuđa Hector Arce i predsjednica Zastupničkog doma Lilly Gabriela Montano otputovati u Washington te braniti Moralesovu ponovnu kandidaturu pred Organizacijom američkih država, regionalnom međunarodnom organizacijom koja okuplja 34 države zapadne hemisfere. Morales ujedno ukazuje na nedavni izbor njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je također osvojila svoj četvrti mandat. Čak joj je pisao i čestitao na ponovnom izboru, naglasivši kako reizbor jamči kontinuitet srednjoročnih i dugoročnih projekata. Međutim, Morales nije Angela Merkel. Kancelarka je čelnica vlade i stranke u parlamentarnoj demokraciji i njemački parlament joj može otkazati povjerenje u bilo kojem trenutku. Bolivija nema takav sustav. Otkako je Morales došao na vlast, ustavnim reformama je stvorio autokraciju u kojoj predsjednik ima skoro apsolutnu moć. Za razliku od Moralesa, Merkelova ne otvara skupe muzeje o sebi na trošak poreznih obveznika. Naime, Morales je ove godine odredio 7,1 milijuna dolara iz proračuna za izgradnju muzeja u njegovom selu Orinoca, koji će biti posvećen njegovoj životnoj priči. Muzej bi trebao imati kip Moralesa u naravnoj veličini, njegove portrete sa svjetskim čelnicima, njegove počasne doktorate i dres bolivijske nogometne momčadi, a bit će i obavezan izlet za učenike u školama. Stoga Evo Morales dobiva novo ime: Ego Morales.
Iako je Morales krenuo s dobrim nakanama protiv izrabljivačke bolivijske političke elite, te povećao značenje indijanske politike u cijeloj Južnoj Americi, danas ispada klasičnim diktatorom Trećega svijeta, iako u okvirima formalne institucionalne demokracije. Bolivijci, međutim, ne vole što sada imaju predsjednika nalik Nicolasu Maduru ili Raulu Castru. Kao i oni, Morales je prognao svoje najveće političke protivnike, nastoji zatvoriti nezavisne medije te skupine za ljudska i građanska prava i slobode. Do sada je Morales nekako uspio zaštititi se od međunarodne kritike. Uspio je istaknuti svoje indijansko porijeklo i prikazati se žrtvom rasističke diskriminacije. Osim toga, Bolivija nije mnogo zanimljiva svjetskim moćnicima. Međutim, nakon skoro dvanaest godina na vlasti i dugoga popisa zloupotrebe vlasti, Morales novim postupcima zaslužuje međunarodnu kritiku. Ako do nje ne dođe, postat će doživotni predsjednik na osnovi vrijeđanja ljudske inteligencije i tvrdnje da je to njegovo ljudsko pravo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
