Mobilni telefoni su naša svakidašnjica i osnovni komunikacijski instrument, koji se koristi za telefonske razgovore, slanje poruka, dokumentiranja svakidašnjice i pristup internetu. Istovremeno su najveća intruzija u našu privatnost i sigurnost. Mobiteli slabo štite komunikaciju, a ujedno su podložni praćenju. Većina mobitela daje manje kontrole korisniku nego laptop ili računalo. Operativni sustav mobitela je iznimno teško promijeniti, te je kao takav odličan stroj za napade na privatnost. Softveri koji se koriste se ne mogu lako maknuti, a preko njih se nadzire korištenje uređaja. Prilikom pretraživanja stanova terorista koji su izvršili napad u Parizu, nađene su goleme količine jeftinih mobitela. Razlog je jednostavan - svaki telefon se koristi samo jedanput. Nakon akcije, odbacuje se i koristi se drugi, s drugom SIM karticom, koja je obavezno prepaid ili kako bismo mi rekli, na bonove. Time se ne radi poveznica s kreditnom karticom ili bankovnim računom. Ukoliko bi se koristio samo dva puta, nadzorne službe bi imale mogućnost izrade uzorka ponašanja i kretanja korisnika. Sustav tako djeluje za sve.
Najveći oblik prijetnje privatnosti preko mobitela jest praćenje lokacije. Ujedno je to jedan od najmanje vidljivih osobina mobitela. Svaka mobilna mreža omogućuje operateru da pronađe gdje se nalazi korisnikov mobitel kad god je mobitel uključen i registriran u mrežu. Takva mogućnost vezana je za način kako je građena mobilna mreža, oblik zvan triangulacija. Jedan način kako operator može pratiti korisnika jest putem jačine signala na različitim relejima koje posjeduje mobilni operater. Preciznost pozicije mobitela ovisi o mnogobrojnim čimbenicima, a ponajviše o tehnologiji koju koristi operater i količini releja u određenom području. Većinom se radi o mogućnosti pozicioniranja na razini gradske četvrti ili ulice u kojoj se nalazi mobitel.
Pozicija mobitela se ne može sakriti, jer uključeni mobitel šalje signale mreži. Operater obično jedini ima pristup ovom obliku praćenja, ali i vlada može koristiti operatera za davanje podataka. U Njemačkoj je zabilježen slučaj 2010. kada je Malte Spitz iskoristio zakon o privatnosti za tužbu protiv operatera te ga sudskim putem natjerao da preda sve podatke koje je mobilni operater imao o njemu. Potom je javno objavio te podatke kako bi se javnost obrazovala i razumijevala što sve operater zna. Interaktivna mapa koju je stvorio sustav pokazuje gdje se korisnik kreće, koje su mu preferencije, ukratko daje uvid u cjelokupni život pojedinca/korisnika. Takav uvid je postao standardnim načinom provjere u policiji i obavještajnim službama. Podjednako je moguće da vlada zatraži od mobilnog operatera popis svih mobilnih uređaja prisutnih u određenom području u određeno vrijeme. Navodno je ukrajinska vlada 2014. koristila takvu mogućnost da sazna tko je sve bio na protuvladinim prosvjedima na Majdanu.
Razne tehnološke kompanije nude vladama diljem svijeta mogućnost praćenja kretanja bilo kojeg korisnika, bilo da se radi o osobama koje se nalaze udaljene nekoliko ulica ili na drugom kontinentu. Najmoćnije svjetske obavještajne službe kao što je Agencija za nacionalnu sigurnost u SAD-u (NSA) ili britanska GCHQ već niz godina koriste podatke mobitela da prate svoje ciljeve u cijelom svijetu. Sada i tehnički manje sposobne vlade mogu pratiti građane bilo koje nacije s relativnom jednostavnošću i točnošću. Ali nisu samo vlade korisnici ovakvih tehnologija – hakeri, kriminalci, terorističke skupine, svi oni mogu koristiti te podatke. U pojedinim zemljama je ilegalno pratiti ljude bez njihovog pristanka ili sudskog naloga, ali nema i jasnih međunarodnih legalnih standarda koje zabranjuju tajno praćenje ljudi u drugim zemljama, a i praćena osoba se nema kome požaliti. Tehnologija se može kupiti već na eBayu.
Vlade i tehnički sofisticirane organizacije mogu također izravno skupljati podatke putem IMSI catchera, odnosno prenosivog lažnog mobilnog releja koji se pretvara da je pravi, a zapravo hvata određene mobilne korisnike i prepoznaje njihovu fizičku prisutnost ili nadgleda komunikaciju. Trenutačno nema dobre obrane protiv IMSI mehanizama. Na pojedinim mobitelima moguće je isključiti 2G potporu, te se priključivati isključivo na 3G i 4G mreže, jer se time može ometati izravni nadzor. Isključivanje mobilnih podataka u roamingu također pruža mogućnost relativne zaštite u inozemstvu, ali se IMSI hvatači često dodatno pojačavaju.
Moderni pametni telefoni se spajaju i preko slobodne internetske mreže (Wi-Fi) i Bluetooth potpore. Ovi signali su slabiji od mobilnog signala i mogu se hvatati uobičajeno u blizini, npr. u istoj sobi ili u istoj zgradi. Ponekad sofisticirane antene omogućuju prepoznavanje tih signala na daljinu, ali se radi o rijetkim slučajevima. Svaki bežični signal ima jedinstven serijski broj za uređaj, zvan MAC adresa, koji može vidjeti svaki primalac signala. Proizvođač mobitela stvara tu adresu u vrijeme proizvodnje samog uređaja i ne može se mijenjati. MAC adresa se, međutim, može proučavati čak i ako je bežični signal neaktivan ili ako ne prenosi aktivno podatke. Kad god imamo uključen Wi-Fi na mobitelu, uređaj će slati s vremena na vrijeme signale koji uključuju MAC adresu i omogućuje drugima u blizini da je određen uređaj prisutan. Zbog toga, ako se nalazimo na putu u Italiji, ubrzo ćemo dobiti komercijalne poruke na društvenim mrežama ili e-pošti o proizvodima i uslugama iz neposredne blizine. Pojedini trgovci mogu također pratiti statistiku o tome koliko često pojedini kupac ulazi u njegovu trgovinu i koliko se tamo zadržava. Za vladin nadzor je ovaj oblik praćenja manje pogodan, jer se može pratiti samo iz neposredne blizine, a isključivanjem wi-fi i bluetooth opcije nije moguće pratiti uređaj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
