Napad bespilotnim letjelicama na ruske vojne baze u Siriji došao je iznenada. Sudeći prema izjavama ruskog ministarstva obrane, nikakva šteta nije nastala - ruske snage uspjele su srušiti većinu dronova, a nekoliko su ih i zarobili. Glavno pitanje koje se sada postavlja, tko je izveo ovakav smioni napad i s čijim odobrenjem?
Simultani napad s većim brojem dronovima - koji izgledaju poprilično rudimentarno, no svakako su u stanju eksplozivnim mehanizmima učiniti znatnu štetu (i samoubilački eksplozivni pojas izgleda rudimentarno, no odnosi velik broj žrtava) - sasvim je nova vrsta napada, barem na ruske snage.
Nadalje, napad se dogodio svega nekoliko dana nakon što je ruska zračna vojna baza kod Latakije granatirana. Iako su iz ruske vojske poručili kako u granatiranju nisu stradali zrakoplovi, pojedine fotografije oštećenih zrakoplova koje su se pojavile uskoro demantiraju te tvrdnje. Dvoje ruskih vojnika također je ubijeno u tom napadu.
Napad na rusku zračnu vojnu bazu HmeimimRusija je započela svoju vojnu intervenciju u Siriji u rujnu 2015., no od onda ovakvi napadi na njihove baze nisu zabilježeni. Zašto se ovakvi misteriozni napadi događaju sada i kakvu poruku šalju? Očito ovdje jest riječ o nekoj vrsti slanja poruke - naime, bilo je jasno da će ruske snage s lakoćom neutralizirati dronove, no konkretna šteta ni nije trebala biti napravljena (mada je i to svakako bio cilj), Rusiji je poslana jasna poruka da mogu biti i da jesu ugroženi u svojim uporištima.
Napad na rusku zračnu vojnu bazu Hmeimim Nadalje, ta poruka stiže u poprilično neugodnom trenutku po Rusiju jer Vladimir Putin je tu istu bazu posjetio prošlog mjeseca, nenajavljeno, te je tamo održao govor u stilu "misija je kompletirana". Takve izjave se u retrospektivi vrlo često pokazuju kao nezgodne - dovoljno je samo sjetiti se samo Georgea W Busha kada je "početkom stoljeća" poručio kako je "misija kompletirana", a danas, 2018. godine, SAD i dalje ratuje u Afganistanu.
Putin ne samo da je u ruskoj zračnoj bazi poručio kako je misija kompletirana već je i najavio povlačenje većine ruske vojske iz Sirije. Koliko je stvarno vojske povučeno ne znamo, no već idućeg dana iz moskovske zračne luke su počele stizati fotografije vojnika koji su se vratili doma. Sada se pak ruske baze nalaze na meti napada, po prvi puta, i ti napadi jasno poručuju Putinu kako misija nije kompletirana.
Jedan od šest zarobljenih dronova Dakako, Putin sada vjerojatno češće razmišlja o predstojećim predsjedničkim izborima koji će se održati u ožujku, a manje o Siriji. No, njegova politička karijera je uvelike sada i definirana Sirijom. Pobjeda u Siriji osigurava mu kontinuitet političke super-zvijezde u Rusiji, no neka veća tragedija bi se vrlo negativno odrazila po njega i njegov status.
Moskva bi vjerojatno i voljela okončati svoju misiju u Siriji što je prije moguće jer ista i poprilično košta. No, ovi napadi su podsjetnik da to neće biti moguće.
Dakle, tko je izveo napade? Činjenica da dronovi jesu rudimentarni govori nam da su napad izveli militanti iz "okolice", a ne neka strana sila. No, to ne znači, a toga je svjesna i Rusija, da neka strana sila nije pomogla ili "odobrila" pokretanje takvog napada. Rat u Siriji najzad i jest rat velikih sila putem posrednika - na samom terenu nema autonomnih snaga.
Tko bi mogao stajati iza ovog napada? Možda jedna sila koju je Putin svojedobno već optužio zbog "zabijanja noža u leđa", jedina sila koja već i jest napala rusku vojsku na ovom prostoru (Sukhoi Su-24 srušen 24. studenog 2015.)? Dakako, mislimo na Tursku.
Izgleda kako i Moskva sumnja da bi to mogao biti slučaj. Naime, danas su poručili kako je napad dronovima na njihove vojne baze kod Latakije i Tartusa pokrenut s prostora Idliba. Točnije, napad je pokrenut s prostora koji se nalazi pod kontrolom pro-turskih militanata. Nadalje, Moskva je već kontaktirala Ankaru kako bi se požalili zbog ovih napada.
Ruska vojska navodi kako su dronovi pokrenuti s lokacije u blizini naselja Muazzara, na jugozapadu provincije Idlib. Taj prostor je pod tzv. "de-eskalacijskom zonom" na temelju dogovora između Rusije, Turske i Irana. Pošto tamo operiraju militanti koje podupire Turska ruska vojska je poslala formalni pritužbu šefu glavnog stožera turske vojske, generalu Hulusiju Akaru, te šefu turskih obavještajnih snaga, Hakanu Fidanu.
U pismu se od Ankare traži da se "drži svojih obećanja" i da "spriječi ovakve i slične napade s prostora de-eskalacijske zone".
Danas pak turski ministar vanjskih poslova poručuje kako je Rusija ta koja bi se trebala držati svojih obećanja. Na što točno misli? Na činjenicu da se sirijska vojska počela probijati u provinciju Idlib i zauzimati teritorij (vidi: Sirijska vojska pred vratima baze Abu Duhur, mjesta masovne egzekucije sirijskih zarobljenika). No, što Turska točno očekuje? Da Rusija zabrani sirijskoj vojsci da oslobađa vlastiti teritorij? Upravo tako. Dakako, bilo bi poražavajuće da se Rusija krene uplitati u ova pitanja na taj način. S druge strane Turska ili pro-turski akteri poručuju Rusiji da će u tom slučaju njihove baze sve češće biti mete napada.
Idlib je vrlo teško rješivi problem. Kao prvo, na tom prostoru danas imamo koncentraciju poraženih militanata iz gotovo cijele Sirije. Kao drugo, među najsnažnijim skupinama u Idlibu je Al-Qaeda. Kao treće, čini se da Turska na ovaj teritorij uz svoju granicu počinje gledati kao na svoj teritorij ili, u najmanju ruku, protektorat. Tu živi velik broj Turkmena i Ankara se smatra njihovim zaštitnicima.
No, Idlib je suvereni teritorij Sirijske Arapske Republike i njegova okupacija nije dopustiva. Turska pak možda misli da može uzeti dio Sirije za sebe, kao što je Izrael prije više desetljeća okupirao, i još uvijek okupira, dio Golanske visoravni.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
