Nemiri u Kazahstanu došli su zaista iznenada, čini se da ni tamošnji stanovnici nisu mogli vjerovati da će situacija do te mjere eskalirati, a kamoli vanjski svijet koji je percipirao cijelu post-sovjetsku centralnu Aziju kao oazu poprilične stabilnosti u režiji autoritarnih vlasti koje su nakon raspada SSSR-a promijenile možda tek ekonomski model, ali ne i stil vladanja. U takvim zemljama obično ne dolazi do ovakvih buktinja ili pak kad dođe onda svjedočimo upravo ovakvoj situaciji, potpunoj eksploziji gnjeva koja je u stanju zaprepastiti svijet.
Iako bi se situaciju u Kazahstanu moglo relativno brzo kategorizirati kao još jedan primjer zemlje gdje je narod odlučio pobuniti se nakon što su desetljećima trpjeli autoritarnu vlast, neke stvari se ipak ne poklapaju. Možda bismo trebali ovdje diferencirati gnjev i pobunu, nemir i revoluciju? Jer činjenica jest da zadnjih 48 sati na prostoru Kazahstana vlada tišina, napeta tišina, ali svejedno tišina. Ovo nije repriza ustanka protiv autoritarnih vlasti u Egiptu 2011. gdje nikakva razina represije nije više bila u stanju zaustaviti anti-vladine prosvjednike.
Da se u Kazahstanu ponovi takav scenarij ne bi čudilo. Većina stanovništva Kazahstana zna da su desetljećima žrtve korupcije i nepotizma vladajuće elite. Iz te perspektive ne može se reći da se prošlotjedna eskalacija dogodila "iz vedra neba" - takvu predodžbu možemo imati samo ako smo privremeno premjestili pogled s centralne Azije i Kazahstana na neki drugi dio svijeta. Lonac ove geostrateški iznimno važne zemlje smještene između Rusije i Kine očito je kipio već neko vrijeme.
Ali ono što se prošlog tjedna dogodilo sada će se morati staviti u jedan specifičan kontekst i sukladno tim stavljanjima - odnosno ovisno o tome kako će taj kontekst definirati najveće sile - imati ćemo nešto bolju predodžbu glede toga što se zaista dogodilo u Kazahstanu.
Počnimo redom, američka reakcija. Iz SAD-a su se odmah ogradili tvrdeći kako oni nemaju nikakve veze s tamošnjim događanjima. Možda i nemaju iako je u to teško povjerovati. Naime, teško je pronaći bar jednu noviju pobunu, nemir, eskalaciju bilo gdje na svijetu gdje SAD "barem malo" nije bio upleten. Znamo razgranatost američke vanjske politike i bilo bi čudno da je njihov odjel za Kazahstan i centralnu Aziju "uhvaćen na spavanju". Ali dobro, bez obzira na neke insinuacije, činjenica jest da do sad nitko nije ponudio neke konkretnije dokaze koji bi upućivali na američku upletenost u ove nemire pa možemo za sad reći da njihova uloga tu nije bila aktivna. No, zanimljivo je kako je Washington reagirao na samu situaciju - s jedne strane odmah su stali na stranu prosvjednika ističući kako vlasti moraju dati da se "čuju oni koji imaju nešto za reći".
Jasno, SAD nije više baš u poziciji davati neke visoko moralne ...
Iako bi se situaciju u Kazahstanu moglo relativno brzo kategorizirati kao još jedan primjer zemlje gdje je narod odlučio pobuniti se nakon što su desetljećima trpjeli autoritarnu vlast, neke stvari se ipak ne poklapaju. Možda bismo trebali ovdje diferencirati gnjev i pobunu, nemir i revoluciju? Jer činjenica jest da zadnjih 48 sati na prostoru Kazahstana vlada tišina, napeta tišina, ali svejedno tišina. Ovo nije repriza ustanka protiv autoritarnih vlasti u Egiptu 2011. gdje nikakva razina represije nije više bila u stanju zaustaviti anti-vladine prosvjednike.
Da se u Kazahstanu ponovi takav scenarij ne bi čudilo. Većina stanovništva Kazahstana zna da su desetljećima žrtve korupcije i nepotizma vladajuće elite. Iz te perspektive ne može se reći da se prošlotjedna eskalacija dogodila "iz vedra neba" - takvu predodžbu možemo imati samo ako smo privremeno premjestili pogled s centralne Azije i Kazahstana na neki drugi dio svijeta. Lonac ove geostrateški iznimno važne zemlje smještene između Rusije i Kine očito je kipio već neko vrijeme.
Ali ono što se prošlog tjedna dogodilo sada će se morati staviti u jedan specifičan kontekst i sukladno tim stavljanjima - odnosno ovisno o tome kako će taj kontekst definirati najveće sile - imati ćemo nešto bolju predodžbu glede toga što se zaista dogodilo u Kazahstanu.
Počnimo redom, američka reakcija. Iz SAD-a su se odmah ogradili tvrdeći kako oni nemaju nikakve veze s tamošnjim događanjima. Možda i nemaju iako je u to teško povjerovati. Naime, teško je pronaći bar jednu noviju pobunu, nemir, eskalaciju bilo gdje na svijetu gdje SAD "barem malo" nije bio upleten. Znamo razgranatost američke vanjske politike i bilo bi čudno da je njihov odjel za Kazahstan i centralnu Aziju "uhvaćen na spavanju". Ali dobro, bez obzira na neke insinuacije, činjenica jest da do sad nitko nije ponudio neke konkretnije dokaze koji bi upućivali na američku upletenost u ove nemire pa možemo za sad reći da njihova uloga tu nije bila aktivna. No, zanimljivo je kako je Washington reagirao na samu situaciju - s jedne strane odmah su stali na stranu prosvjednika ističući kako vlasti moraju dati da se "čuju oni koji imaju nešto za reći".
Jasno, SAD nije više baš u poziciji davati neke visoko moralne ...
