Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko svakako je politička ličnost koja se u kontekstu ove velike krize našla u naročito teškoj situaciji. Još od raspada SSSR-a Bjelorusija je slovila za zemlju koja je ostala lojalna Moskvi, dok su neke druge bivše sovjetske republike krenule putem partnerstva sa Zapadom (Litva, Latvija, Estonija, Ukrajina, Moldavija... ali i niz zemalja nekadašnjeg Varšavskog pakta kao što su Poljska, Slovačka, Češka). Ali gotovo sve to vrijeme, od raspada SSSR-a do danas, zapravo je Lukašenko na vlasti u Minsku.
Jedini izazov njegovoj vladavini bile su velike demonstracije u Minsku i diljem zemlje tijekom 2020. i početkom 2021. godine. Te demonstracije itekako će se pokazati bitnima u širem kontekstu aktualne situacije. Naime, iste su izbile baš u trenutku dok je Lukašenko bio voljan ojačati odnose sa Zapadom. Minsk je posjetio tadašnji američki državni tajnik Mike Pompeo te su krenuli neki konkretni dogovori.
Taktički gledano izbijanje anti-vladinih demonstracija u to vrijeme zapravo nije išlo na ruku američkoj agendi da Lukašenka "odvuče" što dalje od Moskve jer efekt je bio posve suprotan - Lukašenko, uplašen za vlastitu sudbinu, zatražio je uskoro rusku pomoć, koju je i dobio. Prosvjedi su ugušeni, lideri opozicije su morali pobjeći u egzil (oni koji nisu su uhićeni), a veza između Minska i Moskve je čvršća no ikad.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.