Nedavno je Geraldn Howarth, bivši ministar obrane Velike Britanije, izrazio zabrinutost da kraljevstvo učinkovito subvencionira obrambene proračune država koje primaju britansku humanitarnu pomoć. Tijekom svog istraživanja u knjižnici Donjeg doma (House of Commons) britanskog parlamenta, Howarth je naglasio da velik broj primatelja pomoći, poput Tanzanije i Demokratske republike Kongo, imaju ogroman i nagli porast obrambenih proračuna.
Howarth je analizirao kako se ovaj rast kreće od 2012./2013. Porast u Tanzaniji od 330 milijuna dolara na 400 milijuna dolara, te porast u DR Kongu sa 430 milijuna na 460 milijuna dolara doista je u skladu s britanskom financijskom pomoći u te zemlje. Mediji su se digli na noge te senzacionalistički naglasili da Velika Britanija financira tuđe vojske.
Kao što je poznato iz teorije i prakse međunarodnog razvoja, svaka financijska pomoć koja stiže državi izvana postaje dio državnog proračuna koji vlada troši prema svojoj namjeni. Međunarodna nevladina organizacija koja gradi školu ili bolnicu u zabačenoj regiji možda može vjerovati da je daleko od koruptivnih interesa lokalnih ili državnih vlasti, ali i oni su u krivu. Ova djelatnost znači za autoritarne režime da imaju jednu školu manje ili jednu bolnicu manje da sami sagrade, što im ide u prilog jer malo koji režim opstaje bez pružanja osnovih usluga svojim stanovnicima. Takva pomoć zapravo otvara proračun za druge stvari, poput plaćanja visokih plaća vojnicima ili kupovine helikoptera.
Kako je Velika Britanija već neko vrijeme jedan od glavnih donatora pomoći afričkim zemljama, može se lako zaključiti da London izravno ili neizravno financira mnogobrojne autoritarne ili vojne režime u Africi. Posljednjih godina je pružala obučavanje, logističku podršku i mnoge druge donacije zemljama poput Somalije, DR Konga, Južnog Sudana, Malija i dr. Također je pružila obučavanje mnogim afričkim milicijama, policijama i sigurnosnim snagama, što je strateški, ali optimističan pogled Whitehalla kao pragmatični pokušaj izgradnje profesionalizma i stabilnosti u dijelovima afričkog kontinenta koji su vođeni sukobom i nasiljem.
Očito, nema nikakvih jamstava u tako složenom i rizičnom području. Pomalo je čudno da je Howarth iznio svoje brige sada, a ne kad je bio ministar obrane. Kao čelnik međunarodne sigurnosne strategije bio je na poziciji odlučivanja o fondovima, pa je njegova reakcija o subvencioniranju stranih vojski pomalo začudna. Glasnogovornik Odjela za međunarodni razvoj javno se izjasnio o Howarthovim optužbama te je izjavio kako su međunarodna razvojna ulaganja ciljana za pomoć u stvaranju stabilnijih, sigurnijih i prosperitetnijih država te da ekonomski uspješne države sve više troše na razvoj vojnih snaga osiromašenih zemalja.
Međutim, stabilne, sigurne i prosperitetne zemlje nisu nužno demokratske, transparentne i učinkovite te odgovorne. Mnoge afričke stabilne, sigurne i ekonomski prosperitetne zemlje ujedno kreću sve više prema autoritarizmu. Često su velike primateljice britanske pomoći za razvoj i obranu, iako se to kosi s britanskim demokratskim načelima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
