Bila je to veza osuđena na propast, a medeni mjesec Trumpa i Putina, ako je uopće i započeo, sada je grubo prekinut.
Ne tako davno, prije nešto više od pola godine, situacija je izgledala gotovo idilično za ovu dvojicu. Trump je odnio pobjedu na predsjedničkim izborima i tako iznenadio cijeli svijet. Najavljeni tandem Putin-Trump mogao je početi, a nakon Trumpovog iznenađenja i promijeniti svijet.
Normalizacija odnosa između Moskve i Washingtona - nakon višegodišnjeg animoziteta i neprijateljstva koje u trenucima postaje toliko izraženo da nije teško zamisliti ni njihov vojni obračun - bilo bi nešto poprilično dobro po svijet, a naročito Europu koja se nalazi između ove dvije sile.
Mogao bi to biti istinski početak multipolarnog svijeta u kojem bi fokus bio na ekonomiji, a ne na geopolitici. Dakako, daleko od toga da bi geopolitika postala nebitna, ali ne bi bila toliko opasna kao što je danas.
Multipolarni svijet je koncept decentralizacije globalne moći, poredak u kojem je više centara bitno i oko kojih gravitiraju i isprepleću se interesi ostalih zemalja. Naspram njemu, unipolarni svijet zapravo ima samo jedno moćno središte, jedan centar koji je daleko moćniji od bilo kojeg drugog, a to je Washington DC.
Postojanje samo jednog iznad svih dominantnog centra, bio to Washington, Moskva, Peking ili neki drugi, neminovno vodi prema globalnoj hegemoniji. Ta hegemonija tada nadzire sve - pokreće ratove, definira ekonomiju, kulturu, interpretaciju demokracije, usmjerava izbore itd.
Postoje samo dva konkretna načina da se takav poredak okonča:
1) Da propadne
2) Da sam sebe dokine
Niti jedna zemlja na svijetu neće i ne može vojno izazvati SAD, a samim time niti unipolarni poredak u kojem SAD vodi glavnu riječ. Dakle, takav poredak može ili propasti - zbog neke velike ekonomske krize ili slično, ili pak može zaključiti da od svog tog globalnog upravljanja nema odveć koristi te odluči sam sebe dokinuti.
Unatoč krizi 2008. i drugim problemima, američka ekonomija je vrlo snažna i teško da će se u dogledno vrijeme dogoditi unutarnji slom. Stoga preostaje druga mogućnost - svojevoljno dokidanje poretka. Da bi se takvo što desilo Amerika bi morala implementirati izolacionističku politiku te umjesto kontroliranja drugih centara svijeta odlučiti se za suradnju s njima.
Koliki su sve nedostatci Trumpa ne treba ni spominjati, ali on je zapravo bio idealan čovjek za provedbu dokidanja unipolarnog poretka i to ne na štetu SAD-a, kako bi mislili zagovornici američke globalne dominacije, već u njenu korist. Dakako, korist za koga? Korist za narod nipošto nije korist za korporativne elite Amerike koje itekako vole unipolarni status njihove matične zemlje.
Trumpove izolacionističke ideje nikada ne bi mogle proći na Wall Streetu i u korporativnim krugovima, ali su zato mogle proći, i jesu, kod američkog naroda.
Početak takve decentralizacije svijeta mora početi s pomirenjem Rusije i SAD-a, to je preduvjet, Hladni rat 2.0 ne smije se razbuktati.
Nema razloga ne vjerovati da Trump to nije želio. Da nije želio ne bi se protiv njega pokrenula tolika kampanja čim je preuzeo Bijelu kuću.
Jedini trenutak kada Trump nije bio meta medija bilo je kada je naredio ispaljivanje 60-ak Tomahawk krstarećih raketa na Siriju, a možda mu predah daju i sada, kada potpiše novi paket sankcija protiv Rusije.
Potpis je to koji će Trump morati staviti, ruka mu je uvrnuta i nema drugog izbora, a to je ujedno i grubi kraj medenog mjeseca koji nije ni počeo kako spada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
