Manje poznata Europa: Dobrodošli u Gagauziju - zemlju opskurne povijesti, revolucionarnog žara i neizvjesne budućnosti

Pogled na kartu svijeta često ne otkriva sve detalje jer unutar granica nacionalnih država često se kriju brojne autonomne ili polu-autonomne regije koje su nekoć imale ili pak streme neovisnosti. Te priče potvrđuju nam kompleksnost svijeta u kojem se brojni narodi možda ne osjećaju "svoji na svome" u zemljama u kojima žive. Neke priče su poprilično poznate, naročito tamo gdje godinama i desetljećima traju borbe za neovisnost, kao što je primjerice priča o Kurdistanu. No, postoje i brojne manje poznate priče koje pak, naročito za vrijeme većih previranja, mogu ponovno postati aktualne.

U potrazi za takvim pričama danas ponovno odlazimo u Moldaviju gdje je od početka rata u Ukrajini ponovno aktualizirano pitanje Pridnjestrovlja (o čemu smo već pisali ranije ), ali danas nećemo govoriti o de-facto neovisnoj regiji pod snažnim ruskim utjecajem na granici s Ukrajinom. Danas odlazimo u manje poznatu Gagauziju istražujući njenu povijest, budućnost i priču o njenom narodu.

Gagauzija je danas autonomna pokrajina u sastavu Moldavije. Administrativno središte i glavni grad Gagauzije je Komrat. Gagauzija je relativno mala sa svega oko 135.000 stanovnika, ali to ne čini njenu priču nimalo manje zanimljivom.

Prostor autonomne Gagauzije na karti Moldavije Ovo je regija koja je primarno obilježena njenim etničkim karakteristikama. Naime, ovdje žive Gagauzi, a oni su turkijski narod, no velikom većinom po vjeri su pravoslavci. U svijetu ih danas ima ukupno oko 230.000. Većinom žive upravo na prostoru Gagauzije (na njihovom jeziku ovaj prostor se naziva "Gagauz Yeri", odnosni "Gagauška zemlja). Osim u okvirima same Gagauzije može ih se pronaći i na prostoru spomenutog Pridnjestrovalja gdje živi oko 11.000 Gagauza. U susjednoj Ukrajini ih je oko 30 tisuća, većinom žive u oblastima Odese i Zaporožja. Oko 15.000 ih živi u Turskoj (znatan dio tamo nisu pravoslavci već muslimani). U znatno manjem broju može ih se sresti u Kazahstanu, Kirgistanu, Uzbekistanu, Bugarskoj, Rumunjskoj, Brazilu, Turkmenistanu, Bjelorusiji, Estoniji, Latviji, Gruziji, ali i u ruskoj republici Kabardino-Balkariji.

Tko su zapravo oni? Kako smo i rekli, oni su jedan od brojnih turkijskih naroda. Većina ljudi turkijskog porijekla živi danas u Turskoj, no razni turkijski narodi raštrkani su diljem Azije, Bliskog istoka i dijelova Europe - vjeruje se da ih ukupno ima oko 160 milijuna. Nema apsolutnog konsenzusa otkud dolaze, no većina smatra da su to potomci poljoprivrednih zajednica koje su egzisztirale na sjeveroistoku današnje Kine. Ono što se zna je da su u prvom tisućljeću prije nove ere postali nomadi te su od onda naselili brojna prostranstva. Najveća turkijska skupina su, dakako, Turci, a tu su i Azeri, Uzbeci, Kazaci, Ujguri, Turkmeni i brojni drugi.

Dijelovi svijeta gdje se danas govori turkijskim jezicima

A otkud su došli Gagauzi? Teško je reći... do početka 20. stoljeća o njima se malo znalo, a tada su povjesničari predstavili čak 19 različitih teorija o tome otkud dolaze. Očito je da su povezani s Bugarskom. Naime, prije Ruske revolucije često ih se nazivalo "Bulgari koji govore turski". U Uzbekistanu su ih pak nazivali "Eski Bulgar" (odnosno "Stari Bulgari"). Primjećujete kako koristimo naziv "Bulgari", a ne Bugari. Tko su pak oni? Bulgari - a koristi se i naziv Protobugari - bili su polunomadska turkijska ratnička plemena koja su živjela u kaspijskoj stepi i uz rijeku Volgu. Dolaskom ovih Protobugara na tlo Balkana došlo je do etnogenetskog miješanja s Tračanima i Slavenima i nastanka današnjih Bugara.

Etimologija riječi Gagauz poprilično je opskurna. Neki vjeruju da je to bio samo nadimak koji je kasnije ostao. Činjenica pak da su većinom pravoslavci sugerira da su možda bili na Balkanu i prije početka otomanskih osvajanja krajem 14. stoljeća.

Gagauzi u narodnim nošnjama

Ono što je pak poznato je to da je Rusko Carstvo u 19. stoljeću davalo Gagauzima zemlju na prostoru Besarabije (većinom današnja Moldavija, djelomično i Ukrajina) kako bi nastanili mjesta koja su ostala prazna nakon odlaska drugih plemena (kao što su bili Nogajci, također turkijski narod).

Većinom žive mirno, ali u zimu 1906. izbila je seljačka buna koja je dovela do stvaranja autonomne Komrat Republike - koja je pak postojala svega 6 dana. Komrat je u to vrijeme bio još samo naselje, ali ova pobuna koju je poveo Andrej Galatsan (nakon što se vratio sa studija politehnike u Harkovu) bila je jedna od prvih socijalističkih pobuna na prostoru Ruskog Carstva. Komrat Republika proglasila je ukidanje poreza, opraštanje kreditnih dugovanja, pokrenuta je zemljišna reforma... Naravno, ništa od navedenog nije se ostvarilo jer već u roku od šest dana ruska carska vojska je ugušila revoluciju. No, crvena zastava na kojoj je stajao slogan "samo kroz borbu ostvarit ćete svoja prava" pamtit će se još dugo i biti će temelj za kasnije pokušaje ostvarenja samostalnosti na prostoru Gagauzije.

Žene iz Gagauzije 1970-ih godina (izvor: Ion Chibzii / Flickr / CC BY-SA 2.0)

Godine u SSSR-u prošle su relativno mirno, no 80-ih godina počeo se javljati gagauški nacionalizam. 1988. aktivisti iz redova lokalne inteligencije objavili su rezoluciju o proglašenju autonomije na ovom prostoru, odnosno na jugu tadašnje Sovjetske Republike Moldavije. Komrat je proglašen glavnim gradom. Očekivano, moldavske vlasti su odmah poništile ovu rezoluciju, ali napetosti su rasle.

Polako se već nazirao i kraj SSSR-a, a Gagauzi - koji su bliski s Bugarima (sami su sebe često i nazivali Bugarima) - bili su zabrinuti da bi se Moldavija, ako se otcijepi od SSSR-a, mogla ujediniti s Rumunjskom (s kojom su pak bliski Moldavci, a neki se čak smatraju Rumunjima).

Zbog te činjenice, dok su brojni drugi narodi gledali kako se odvojiti od Moskve i proglasiti samostalnost (primjerice baltički narodi), kod Gagauza je potpora za opstankom SSSR-a ostala visoka. Na referendumu iz ožujka 1991. su gotovo jednoglasno glasali za ostanak u SSSR-u. No, Moldavci koji su živjeli u Gagauziji bojkotirali su (očekivano) ovaj lokalni referendum.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.