Vijeće sigurnosti UN-a je u prosincu 2012.godine dopustilo da međunarodna zajednica na čelu sa "afričkim intervencijskim silama" pomogne Maliju kako bi povratili kontrolu nad sjevernim dijelom zemlje, koji su zaposjeli islamistički pobunjenici i Tuarezi. Sada, kada su operacije u punom tijeku i pošto su francuske i malijske snage ušle i u Timbuktu, vidi se (kao i u slučaju Libije) ogromna razlika između onog što je Vijeće sigurnosti UN-a dopustilo svojom rezolucijom i onog što se događa na terenu. Pokazalo se da u Maliju danas glavnu riječ ne vode "afričke intervencijske sile", kako bi morale, već umjesto njih najveći dio operacija izvode snage nekadašnje kolonijalne sile - Francuske.
Otkako je u martu 2012. godine državnim srušen s vlasti dotadašnji predsjednik Malija Amadou Toumani Toure, državu je potreslo nekoliko kriza; pored političke, Mali je pogodila i pobuna islamista i Tuarega, što je bio neposredan rezultat intervencije protiv Libije, jer su u ruke pobunjenika i Tuarega dospjele velike količine oružja iz libijskih skladišta. Sve to se potom pretvorilo i u humanitarnu krizu, u kojoj sada pati više od 800 000 izbjeglica.
Ali to nije jedini problem. Stanovnici Malija, koji žele povratak reda i sigurnosti, vide u francuskim intervencijskim trupama zapravo snage bivših kolonizatora, koje bi prije svega željele osigurati svojoj matičnoj zemlji pristup bogatim nalazištima urana, nafte i drugim ključnim resursima.
Važan geopolitički cilj intervencije u Maliju je želja Francuske da ograniči utjecaj Kine. Francuska, koja je nekada bila druga najveća kolonijalana sila na svijetu, reflektira da i na taj način povrati nekadašnji položaj. To dokazuju i druge, sa događanjima u Africi - povezane činjenice. Francuska je bila prva država, koja je poslala zračne snage u napad na položaje libijske vojske. Pored toga, Francuska je jedina europska zemlja koja dan-danas posjeduje mnoštvo baza s više tisuća vojnika stacioniranih u Africi, gde ima dugoročne gospodarske interese.
Vojne intervencije francuske vojske na afričkom tlu uvijek su za cilj imale osiguravanje dugoročnih francuskih interesa i to je bio vječiti razlog zbog kojeg je francuska vojska na afričkom tlu do sada intervenirala preko 50 puta. "Oni žele militarizirati velika područja Afrike, kako bi sebi osigurali monopol nad dostupom do rijetkih resursa, koji leže ovdje," objašnjava za RT urednik magazina Ceasefire Adam Elliott-Cooper.
Mali je treći najveći proizvođač zlata u svijetu, a posjeduje i velike rezerve nafte i minerala, koji su često izazivali pažnju velikih sila. Posebno su značajne velike zalihe urana. "Na dugi rok je interes Francuske da se zaštite izvori u Sahelu – prije svega uran, kojeg francuska tvrtka Areva već desetljećima iskorištava u obližnjem Nigeru," ocjenjuje za DW Katrin Sold iz njemačkog Savjeta za vanjske odnose.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
