Kad se govori o muslimanima i islamskim pokretima u svijetu, prečesto govorimo samo o području Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Ponekad se zaviri na Balkan i na Kavkaz, a potom se sjetimo i krvoločnih sukoba u Africi. No, najveći broj muslimana na svijetu živi u Jugoistočnoj Aziji ili Indokini, ponajprije u tri zemlje: Maleziji, Indoneziji i Bruneiju. Ovdje se ne vode veliki ratovi za teritorij ili za naftu, ali ove zemlje su poznate po svom modelu koji spaja građansko pravo nalik zapadnim zemljama sa šerijatom. Malezijski premijer Najib Razak osnivač je Globalnog pokreta umjerenjaka iz 2010. godine, organizacije koja nastoji ujediniti zemlje u borbi protiv ekstremizma, a koja ukazuje na Maleziju kao tolerantnu naciju. Indonezija, država s najviše muslimana na svijetu gledano pojedinačno, također nastoji ukazati na svoju ulogu predvodnika indokineske demokratizacije.
S obzirom na kaos koji vlada prije svega na Bliskom istoku i u Africi, Malezija se čini kao oaza mira i reda. Sa svojim urednim i razvijenim gospodarstvom, relativnom društvenom i političkom stabilnošću, Malezija se naširoko smatra primjerom progresivnog i umjerenog islama, barem prema tvrdnjama zapadnih medija i vlada. Malezijski vođe redovito odbacuju religijski radikalizam i devijaciju od norma islamske vjere kakvu država određuje. Doista, s obzirom na svoju višenarodnu i viševjersku sliku, Malezija ima vrlo malenu stopu etničkog i vjerskog sukoba. Većinom je izbjegla velike izboje nasilja, a impresivan gospodarski rast u posljednjih tri desetljeća jača malezijske slike muslimanske zemlje koja je čvrsto prihvatila gospodarski razvoj i modernizaciju. Zbog toga su mnogi smatrali kako će Malezija imati glavnu ulogu u međunarodnim odnosima i ovdje predstavljati model muslimanske uprave u modernom svijetu.
Ispod ove površne slike, krije se nekoliko paradoksa. Iza velike energije Kuala Lumpura, kojega karakterizira konzumerizam i životnost kao i u drugim velikim i razvijenim gradovima svijeta, malezijsko društvo u cjelini skreće prema islamskom konzervativizmu na način koji bi postavio mnoge upitnike zapadnim liderima koji u Maleziji vide skladnog prijatelja i saveznika. Od sredine 2000.-ih godina, u Maleziji je sve popularnije progovarati o šerijatu u javnosti, državnom sklonošću ograničenja nekih građanskih prava i sloboda u ime islama, zamjenu ili nadomjestak civilnih sudova sa šerijatskim sudovima, povećanju broja moralne policije koja bi trebala žešće provoditi islamske vjerske norme i standarde, a progovara se i o potrebi 'islamske države', koju sada zbog terorističkih ćelija nastoje drugačije nazvati.
Sve veću vidljivost islama u malezijskom društvu i politici ne vodi se samo kroz aktivnosti islamističke oporbene stranke Islamska stranka Malezije (Parti Islam Se-Malaysia, PAS) već i kroz Ujedinjenu malajsku nacionalnu organizaciju (UMNO), čiji se članovi smatraju stvarateljima malezijske inačice progresivnog i umjerenog islama, a koji čine vladajuću koaliciju i de facto vode politiku otkako je Malezija proglasila neovisnost 1957. godine. UMNO je svojim apelima i simultanom represijom nad oporbom godinama uspijevala ograničiti veće pobjede konzervativaca iz PAS-a. Čak i alternativni akteri kao što su nevladine organizacije i skupine civilnog društva uključuju u izražavanje pozitivnog odnosa prema većem utjecaju islamskih pravila u društvu. Ove godine stanovnici Malezije izlaze na izbore, a ove skupine će imati središnju ulogu u određivanju usmjerenja zemlje i postoji mogućnost mijenjanja političke i pravne slike ove zemlje.
Vođe PAS-a, uz prihvaćanje premijera Najiba, žele uvesti zakonsku odredbu kojom bi se povećala moć nekih vjerskih sudova, te uvela mogućnost kažnjavanja na temelju šerijata za neke kriminalne čine poput krađe. Tvrdolinijaši zadobivaju veći utjecaj iz nekoliko razloga. Premijer i čelnici vladajuće koalicije žele donekle zadovoljiti islamiste, a ponekad ne shvaćaju dovoljno ozbiljno njihovu prijetnju ustavnom poretku i posebnom obliku malezijske demokracije. Na proteklim nacionalnim izborima 2013. godine, vladajuća koalicija je sasvim usko pobijedila te je izgubila mnogo narodne potpore. Uz to je Najibova vlada osramoćena golemim skandalom oko 1Malayasia Development Berhad (1MDB), investicijskim fondom kojega su razvili Saudijci, a gdje je vladajuća kuća al-Saud malezijskom premijeru dala jedan od najvećih mita u povijesti. Najib je agresivno okupio konzervativne glasače koji su povijesno podupirali PAS i nastojao ih usmjeriti ili prema sebi ili prema apstinenciji. Izgleda da će ista taktika biti važna u ovim nacionalnim izborima, te bi se mogao usmjeriti i prema urbanim Malajcima kao i Kinezima i Indijcima kao svojoj izbornoj bazi, koji su rijetko glasovali za njega. Gradovi su posebno protiv Najiba, pa je koalicija na prošlim izborima zadobila samo 25 od 97 urbanih mjesta, a nedavno je Najib održao govor u kojemu je predložio kako bi Malezija trebala biti dominantno naseljena muslimanskim etničkim Malajcima, koji čine 69 posto stanovništva zemlje.
Islamisti iskorištavaju slabo razvijenu mrežu javnih škola, te uz pomoć saudijskih fondova grade religijski orijentirane škole koje nadahnjuju mlade konzervativnim vrijednostima, često potpuno suprotne malezijskim inačicama islama. Između 2011. i 2017. godine otvoreno je nekih devet stotina novih privatnih islamskih škola. Kao posljedica tog snažnog saudijskog plana radikalizacije muslimana širom svijeta, više od tisuću pripadnika Daeša u Iraku i Siriji su malezijskog i indonezijskog porijekla, a sada se neki od tih boraca vraćaju kući. Uz to, radikalni islamisti imaju i razumljiv apel ekonomske i socijalne pravde. Iako je Malezija razvijeno gospodarstvo, ipak opstaju visoke stope nejednakosti. PAS se opisuje kao vodeća snaga protiv korupcije, a neki glasači smatraju kako se radi o uvjerljivom apelu te vide PAS kao istinsku alternativnu vladajućoj koaliciji.
Ukoliko Najib osvoji izbore 2018. godine uz pomoć tradicionalnijih i konzervativnijih snaga, to bi moglo dovesti do dodatne polarizacije malezijskog društva i politike. Etničke i vjerske manjine će počeli napuštati Maleziju i dovesti do odljeva mozgova, ali i kapitala koji se ulaže sa svih strana. Manjine već sada odlaze za Singapur, Australiju i druge zemlje. Rast tvrdolinijaša može ugroziti političku stabilnost, što je iznimno važan imidž Malezije u svijetu, a osobito u odnosu prema velikim silama kao što su Sjedinjene Države s kojima Kuala Lumpur održava odlične i važne trgovinske odnose. Ti odnosi omogućuju Maleziji poziciju glavnog regionalnog središta trgovine na globalnoj razini. Spriječiti rast tvrdolinijaša, međutim, neće biti lako, jer kada su islamisti integrirani u demokratski proces (npr. u obliku osvajanja lokalnih izbora) mogu biti nadahnuti za daljnje promjene unutar sustava.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
