Kad se govori o muslimanima i islamskim pokretima u svijetu, prečesto govorimo samo o području Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Ponekad se zaviri na Balkan i na Kavkaz, a potom se sjetimo i krvoločnih sukoba u Africi. No, najveći broj muslimana na svijetu živi u Jugoistočnoj Aziji ili Indokini, ponajprije u tri zemlje: Maleziji, Indoneziji i Bruneiju. Ovdje se ne vode veliki ratovi za teritorij ili za naftu, ali ove zemlje su poznate po svom modelu koji spaja građansko pravo nalik zapadnim zemljama sa šerijatom. Malezijski premijer Najib Razak osnivač je Globalnog pokreta umjerenjaka iz 2010. godine, organizacije koja nastoji ujediniti zemlje u borbi protiv ekstremizma, a koja ukazuje na Maleziju kao tolerantnu naciju. Indonezija, država s najviše muslimana na svijetu gledano pojedinačno, također nastoji ukazati na svoju ulogu predvodnika indokineske demokratizacije.
S obzirom na kaos koji vlada prije svega na Bliskom istoku i u Africi, Malezija se čini kao oaza mira i reda. Sa svojim urednim i razvijenim gospodarstvom, relativnom društvenom i političkom stabilnošću, Malezija se naširoko smatra primjerom progresivnog i umjerenog islama, barem prema tvrdnjama zapadnih medija i vlada. Malezijski vođe redovito odbacuju religijski radikalizam i devijaciju od norma islamske vjere kakvu država određuje. Doista, s obzirom na svoju višenarodnu i viševjersku sliku, Malezija ima vrlo malenu stopu etničkog i vjerskog sukoba. Većinom je izbjegla velike izboje nasilja, a impresivan gospodarski rast u posljednjih tri desetljeća jača malezijske slike muslimanske zemlje koja je čvrsto prihvatila gospodarski razvoj i modernizaciju. Zbog toga su mnogi smatrali kako će Malezija imati glavnu ulogu u međunarodnim odnosima i ovdje predstavljati model muslimanske uprave u modernom svijetu.
Ispod ove površne slike, krije se nekoliko paradoksa. Iza velike energije Kuala Lumpura, kojega karakterizira konzumerizam i životnost kao i u drugim velikim i razvijenim gradovima svijeta, malezijsko društvo u cjelini skreće prema islamskom konzervativizmu na način koji bi postavio mnoge upitnike zapadnim liderima koji u Maleziji vide skladnog prijatelja i saveznika. Od sredine 2000.-ih godina, u Maleziji je sve popularnije progovarati o šerijatu u javnosti, državnom sklonošću ograničenja nekih građanskih prava i sloboda u ime islama, zamjenu ili nadomjestak civilnih sudova sa šerijatskim sudovima, povećanju broja moralne policije koja bi trebala žešće provoditi islamske vjerske norme i standarde, a progovara se i o potrebi 'islamske države', koju sada zbog terorističkih ćelija nastoje drugačije nazvati.
Sve veću vidljivost islama u malezijskom društvu i politici ne vodi se samo kroz aktivnosti islamističke oporbene stranke Islamska stranka Malezije (Parti Islam Se-Malaysia, PAS)...
S obzirom na kaos koji vlada prije svega na Bliskom istoku i u Africi, Malezija se čini kao oaza mira i reda. Sa svojim urednim i razvijenim gospodarstvom, relativnom društvenom i političkom stabilnošću, Malezija se naširoko smatra primjerom progresivnog i umjerenog islama, barem prema tvrdnjama zapadnih medija i vlada. Malezijski vođe redovito odbacuju religijski radikalizam i devijaciju od norma islamske vjere kakvu država određuje. Doista, s obzirom na svoju višenarodnu i viševjersku sliku, Malezija ima vrlo malenu stopu etničkog i vjerskog sukoba. Većinom je izbjegla velike izboje nasilja, a impresivan gospodarski rast u posljednjih tri desetljeća jača malezijske slike muslimanske zemlje koja je čvrsto prihvatila gospodarski razvoj i modernizaciju. Zbog toga su mnogi smatrali kako će Malezija imati glavnu ulogu u međunarodnim odnosima i ovdje predstavljati model muslimanske uprave u modernom svijetu.
Ispod ove površne slike, krije se nekoliko paradoksa. Iza velike energije Kuala Lumpura, kojega karakterizira konzumerizam i životnost kao i u drugim velikim i razvijenim gradovima svijeta, malezijsko društvo u cjelini skreće prema islamskom konzervativizmu na način koji bi postavio mnoge upitnike zapadnim liderima koji u Maleziji vide skladnog prijatelja i saveznika. Od sredine 2000.-ih godina, u Maleziji je sve popularnije progovarati o šerijatu u javnosti, državnom sklonošću ograničenja nekih građanskih prava i sloboda u ime islama, zamjenu ili nadomjestak civilnih sudova sa šerijatskim sudovima, povećanju broja moralne policije koja bi trebala žešće provoditi islamske vjerske norme i standarde, a progovara se i o potrebi 'islamske države', koju sada zbog terorističkih ćelija nastoje drugačije nazvati.
Sve veću vidljivost islama u malezijskom društvu i politici ne vodi se samo kroz aktivnosti islamističke oporbene stranke Islamska stranka Malezije (Parti Islam Se-Malaysia, PAS)...