Nakon dvadeset i šest godina postojanja i usred velike političke krize, Makedonija je najzad odlučila popustiti pod teškim pritiscima i prihvatiti da se u međunarodnom prostoru ne može služiti svojim vlastitim imenom. Novi makedonski premijer Zoran Zaev, koji je na to mjesto došao snažnim pritiskom Washingtona na predsjednika Gjorgea Ivanova, prošlog je tjedna u Bruxellesu najavio da bi njegova zemlja mogla zatražiti članstvo u Europskoj uniji i NATO Savezu pod imenom bivša Jugoslavenska republika Makedonija (FYROM).
Cijela zavrzlama poslovično uključuje Grčku, ali i druge države koje obuhvaćaju Makedoniju i koje redom negiraju makedonsko ime i makedonsku naciju, što sve ima svoje korijene u ranom 20. stoljeću kada je oružani sukob u Balkanskim ratovima bio vezan i za cijepanje Makedonije na tri dijela (Vardarska ili današnja Makedonija; Pirinska Makedonija u Bugarskoj; Egejska Makedonija u Grčkoj). Zaseban sukob oko imena započeo je već nakon Drugog svjetskog rata i označio je bilateralne odnose Jugoslavije i Grčke, ali je posebno uzao maha nakon što je Socijalistička republika Makedonija 1991. proglasila nezavisnost.
Oslanjajući se na povijesne i teritorijalne tvrdnje vezane za grčku regiju Makedonija i staro helenizirano kraljevstvo Makedona, Grčka se opire korištenju imena Makedonija bez zemljopisnog obilježja poput 'Sjeverna Makedonija'. Ujedno tvrde da se milijuni etničkih Grka smatraju Makedoncima, ali da nisu vezani uz slavenski narod u Republici Makedoniji, gdje se najveća etnička skupina i službeni jezik nazivaju makedonskim. Svakako u toj borbi Makedoncima u Makedoniji nije bilo najsretnije rješenje da se vežu uz antičku makedonsku simboliku, koristivši Kutlešku zvijezdu i Aleksandra Velikog ili promičući iredentističku koncepciju Ujedinjene Makedonije.
Cjelokupni sukob je eskalirao do najviših razina međunarodne medijacije i uključio niz pokušaja dolaska do rješenja. Grčka i Makedonija su formalizirali svoje bilateralne odnose tek 1995. kada su započeti i pregovori o imenu pod paskom Ujedinjenih naroda. Dok se ne pronađe trajno rješenje, međunarodne organizacije i države koje ne priznavaju ustavno ime Republika Makedonija, koriste ime FYROM, što je iznimno bedasto jer postojeću državu s vlastitim ustavom, demokratskim poretkom i teritorijalnim ustrojstvom nikako ne možemo nazivati 'bivšom'. Članice UN-a i UN u cjelini ima stav da će prihvatiti bilo koje ime oko kojega se mogu dogovoriti makedonski i grčki veleposlanici UN-a pod medijacijom američkog diplomata Matthewa Nimetza.
Pri tome je malo kome jasno da je pojam FYROM zapravo referenca, a ne ime države. Kao neutralna strana u sukobu, UN nije htio nametati ime novostvorene zemlje. Vijeće sigurnosti UN-a je izdalo izjavu kojim se pojam koristi samo kao odraz povijesne činjenice da je u povijesti postojala bivša SR Makedonija, te da je namjera Vijeća da se 'bivša' piše s malim slovom kao opisan pojam, a ne kao Bivša jugoslavenska... Koristeći ovo nazivlje kao pojam, a ne kao službeno ime države, UN je prihvatio grčku zabrinutost. Naziv se koristi u gotovo svim međunarodnim organizacijama, a osobito u UN-u. Na zahtjev Grčke, Makedonci ne sjede na mjestu gdje su poredane zemlje čija imena počinju na M, već pored Tajlanda jer je i Makedonija odbila sjediti na mjestu F (FYROM), pa je smještena pod nazivom The former Yugoslav Republic of Macedonia.
Grci su imali nekoliko prijedloga imena: Ustavna republika Makedonija; Demokratska republika Makedonija; Nezavisna republika Makedonija; Nova republika Makedonija; Republika Gornja Makedonija, itd. Borba oko imena je dodatno pojačana zbog grčke blokade makedonskog pristupa NATO Savezu. Zbog toga su Makedonci tužili Grčku UN-ovom Međunarodnom sudu pravde koji je presudio da je nadležan za ovo pitanje, da je Helenska republika prekršila svoje obveze te da treba odblokirati svoj veto i odbila sve druge optužbe Makedonije koje traće da sud zapovijedi Grčkoj da odmah poduzme sve potrebne korake kako bi se uskladila s Privremenim dogovorom iz 1995. o bilateralnim odnosima te da odmah odustane od izravnog ili neizravnog utjecaja na zaustavljanju Makedonije u pristupu NATO-u ili bilo kojoj drugoj međunarodnoj, multilateralnoj i regionalnoj organizaciji i instituciji. Skopje je tom prilikom naglasilo Sudu da će prihvatiti članstvo u tim organizacijama pod privremenim nazivom FYROM.
Zaev je sada vratio taj zahtjev na vidjelo, ali od 2008. kada je došlo do sudske odluke, pa do danas došlo je do niza novih pregovora i prijedloga koji su pokazivali da se Grčka nikad neće držati sudskih odluka ili prihvatiti postojanje makedonskog imena u drugoj državi. S obzirom da su Grci iznimno zadovoljni FYROM-om, čini se da je Zaev prihvatio grčko patronstvo nad Makedonijom i time ugrozio mogućnost nužne promjene nazivlja. Makedonci su s pravom zabrinuti jer je ispalo da je Grčka pobijedila u svojim naumima i povinula se tuđim interesima u ime 'viših ciljeva'. Međutim, napredak Makedonije će teško biti utvrđen kroz NATO, savez koji je ionako izgubio svoju sigurnosnu sastavnicu što se može vidjeti u primjeru Turske.
Zbog unutarnjih makedonskih odnosa Zaev će teško provesti pristup NATO-u s novim imenom bez konsenzualnog rješenja u zemlji. U tome neće imati podršku sada glavne oporbene stranke VMRO-DPMNE pa ni naroda. Makedonci bi stoga mogli izaći na referendum o novom korištenju naziva u međunarodnim organizacijama, a ako taj referendum prođe, Grci će zadovoljno trljati rukama jer će moći tvrditi da su Makedonci sami prihvatili svoje ime i potvrdili ga referendumskim glasom. Ako Zaev nastavi sa svojim inzistiranjem u korištenju novog imena mogla bi se dogoditi još jedna velika društvena i politička kriza u Makedoniji i najzad novi izbori u kojima bi VMRO-DPMNE imao više mogućnosti za jasniju pobjedu. Iako poražena, ova makedonska politička stranka desnog centra ima veliku potporu u obrani nacionalne dostojanstvenosti i osobito u borbi za ime. VRMO-ovci se vide kao domoljubi i branitelji nacionalnog identiteta, koji je nažalost pronađen i u antičkoj Makedoniji. Takav stav bi valjalo mijenjati, nadomještajući ga blistavom poviješću makedonske slavenske kulture i Ohridske arhiepiskopije kao jedne od pet najstarijih patrijaršija na području Europe (osim nje, tu su Carigradska patrijaršija, Trnavska egzarhija, Kijevska patrijaršija i Moskovska patrijaršija), iz koje je tek dosta kasnije izniknula Pećka patrijaršija. Sasvim je moguće da Zaevljev referendum bude put u njegov brz politički poraz.
Grčki tisak nije toliko euforičan kao makedonski. Novine upozoravaju da grčki interes ne može biti uništavanje susjedne države već pronalaženje rješenja koji ne šteti grčkoj reputaciji, a istovremeno štiti susjeda. Baš kao i Zaev, i Aleksis Cipras ima malo mjesta za političko manevriranje. Nova vlada u Skopju želi pokazati da se nešto promijenilo otkako je otišao premijer Nikola Gruevski, ali konkretne mjere i ustupci bit će potrebni da se poprave odnosi dviju zemalja. Stoga će ovo ljeto biti vruće za grčku i makedonsku diplomaciju.
U susjednoj Bugarskoj dolijevaju ulje na vatru. Bugarski povjesničar Božidar Dimitrov u najčitanijim bugarskim novinama predlaže da se Makedonija nazove Jugozapadnom Bugarskom. On smatra da se nakon helenističkog razdoblja područje istočno od rijeke Vardar nazivalo Peonija, a zapadno Ilirija ili Dardanija. Nakon što je Kuber Kan 681. stvorio bugarsku državu ovo se područje prozvalo Bugarskom. Dimitrov tvrdi da su europski humanisti tek u 18. i 19. stoljeću otkrili staro ime Makedonija te povukli razgraničenje na rijeci Nestos, te jedne prozvali Bugarima, a druge Makedoncima. Zbog svega toga ovaj povjesničar predlaže da se država prozove Jugozapadnom Bugarskom i time razriješi 'povijesna' nepravda! Te nečuvene izjave nadopunjavaju i albanske težnje za širenjem Dardanije, što je bila i romantična vizija kosovskog državnika Ibrahima Rugove. Ti nacionalistički mitovi nikako da se ugase, što cijeli Balkanski poluotok stalno postavlja u krug potencijalnog nasilja i ratovanja. Na žalost, povijest se često ponavlja, a u njoj su Makedonci uvijek tragično stradali.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
