Nakon dvadeset i šest godina postojanja i usred velike političke krize, Makedonija je najzad odlučila popustiti pod teškim pritiscima i prihvatiti da se u međunarodnom prostoru ne može služiti svojim vlastitim imenom. Novi makedonski premijer Zoran Zaev, koji je na to mjesto došao snažnim pritiskom Washingtona na predsjednika Gjorgea Ivanova, prošlog je tjedna u Bruxellesu najavio da bi njegova zemlja mogla zatražiti članstvo u Europskoj uniji i NATO Savezu pod imenom bivša Jugoslavenska republika Makedonija (FYROM).
Cijela zavrzlama poslovično uključuje Grčku, ali i druge države koje obuhvaćaju Makedoniju i koje redom negiraju makedonsko ime i makedonsku naciju, što sve ima svoje korijene u ranom 20. stoljeću kada je oružani sukob u Balkanskim ratovima bio vezan i za cijepanje Makedonije na tri dijela (Vardarska ili današnja Makedonija; Pirinska Makedonija u Bugarskoj; Egejska Makedonija u Grčkoj). Zaseban sukob oko imena započeo je već nakon Drugog svjetskog rata i označio je bilateralne odnose Jugoslavije i Grčke, ali je posebno uzao maha nakon što je Socijalistička republika Makedonija 1991. proglasila nezavisnost.
Oslanjajući se na povijesne i teritorijalne tvrdnje vezane za grčku regiju Makedonija i staro helenizirano kraljevstvo Makedona, Grčka se opire korištenju imena Makedonija bez zemljopisnog obilježja poput 'Sjeverna Makedonija'. Ujedno tvrde da se milijuni etničkih Grka smatraju Makedoncima, ali da nisu vezani uz slavenski narod u Republici Makedoniji, gdje se najveća etnička skupina i službeni jezik nazivaju makedonskim. Svakako u toj borbi Makedoncima u Makedoniji nije bilo najsretnije rješenje da se vežu uz antičku makedonsku simboliku, koristivši Kutlešku zvijezdu i Aleksandra Velikog ili promičući iredentističku koncepciju Ujedinjene Makedonije.
Cjelokupni sukob je eskalirao do najviših razina međunarodne medijacije i uključio niz pokušaja dolaska do rješenja. Grčka i Makedonija su formalizirali svoje bilateralne odnose tek 1995. kada su započeti i pregovori o imenu pod paskom Ujedinjenih naroda. Dok se ne pronađe trajno rješenje, međunarodne organizacije i države koje ne priznavaju ustavno ime Republika Makedonija, koriste ime FYROM, što je iznimno bedasto jer postojeću državu s vlastitim ustavom, demokratskim poretkom i teritorijalnim ustrojstvom nikako ne možemo nazivati 'bivšom'. Članice UN-a i UN u cjelini ima stav da će prihvatiti bilo koje ime oko kojega se mogu dogovoriti makedonski i grčki veleposlanici UN-a pod medijacijom američkog diplomata Matthewa Nimetza.
Pri tome je malo kome jasno da je pojam FYROM zapravo referenca, a ne ime države. Kao neutralna strana u sukobu, UN nije htio nametati ime novostvorene zemlje. Vijeće sigurnosti UN-a je izdalo izjavu kojim se pojam koristi samo kao odraz povijesne činjenice da je u povijesti postojala bivša SR Makedonija, te da je namjera Vijeća da se 'bivša' piše s malim slovom kao opisan pojam, a ne kao Bivša jugoslavenska... Koristeći ovo nazivlje kao pojam, a ne kao službeno ime države, UN je prihvatio grčku zabrinutost. Naziv se koristi u gotovo svim međunarodnim organizacijama, a osobito u UN-u. Na zahtjev Grčke, Makedonci ne sjede na mjestu gdje su poredane zemlje čija imena počinju na M, već pored Tajlanda jer je i Makedonija odbila sjediti na mjestu F (FYROM), pa je smještena pod nazivom The former Yugoslav Republic of Macedonia.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
